Boris Sokal: 'Na svijet smo došli praznih ruku i otići ćemo praznih'

Prorok Jeremija: „Od najvećeg do najmanjeg svi gramze prema plijenu“ ( Svi su pohlepni, lakomi). A u franjevačkom rječniku, pohlepa i lakomost su dvije mane istog korijena. Pohlepa je grijeh koji uništava čovjeka. Ona je ukorijenjena u njemu.

Još u grčko-rimskoj etici  (moralu, ćudoređu), lakomost i pohlepa su negativno ocijenjeni. To su strasti što vuku čeljade u zlo, pa je onda nesposoban učiniti dobro ( A ako i učini dobro, onda je to iz zabune).

Pohlepa je i uzrok mnogim ratovima! U biti, „ona je najveće siromaštvo, kao što je zadovoljstvo s onim što imaš najveće bogatstvo.“ U tom smislu i arapska poslovica objašnjava: „Nije slobodan onaj koji je službeno slobodan, niti je rob, koji se službeno vodi kao rob. Slobodan je onaj koji je zadovoljan, a rob je onaj koji je pohlepan.“

Anatomija ljudske destruktivnosti

Njemački filozof i psiholog E. Fromm u djelu „Anatomija ljudske destruktivnosti“, vrlo jezgrovito opisuje pohlepu. On je ubraja u tzv. instrumentalne agresije (Instrumentalni uzrok je ono, što proizvodi neki učinak, ne snagom vlastite forme, nego samo po djelovanju glavnog djelatnika, a koji djeluje vlastitom snagom).

Te osobe su destruktivne po samom ponašanju. Njihova agresija je instrumentalna. Ona nije cilj. No, kod takozvanih konformističkih agresija, one su bile izvedene ne zato što je agresora nagonila želja za uništenjem,već mu je naređeno da tako čini. Takvu agresiju, osoba smatra svojom dužnošću.

I još malo pojašnjenja od čuvenog psihologa: Kod konformističke agresije, on navodi primjer Kreonta, „koji je ubio Antigonu, zbog njenog nepokoravanja zakonima države.“  Ili „ Abraham koji je zbog poslušnosti bio voljan ubiti sina.“ Ovaj, konformistički oblik agresije je prilično raširen pa, zaslužuje pozornost: „ Od ponašanja djeteta u mladenačkim klapama, do vojnika u vojsci, mnoga su destruktivna djela počinjena zato da netko ne bi izgledao kao kukavica, ali i zbog slušanja naređenja.“

Ljudi su nezasitni

S druge bande, instrumentalna agresija ima cilj postići ono što je neophodno i poželjno. A što je poželjno? Poželjno je ono što se želi, kaže Fromm. Ali ljudi ne žele samo ono što je neophodno da bi se preživjelo (Ono što pruža materijalnu osnovu za dobar život). Pa je baš zato većina ljudi u svim razdobljima povijesti, pohlepna. Primjerice pohlepa za više hrane, pića, pa seksa, posjeda, pa vlasti, pa slave. Naturalo, ona se može  odnositi  na jedan ili više spomenutih objekata.

Nažalost, svim ljudima je zajedničko da su ljudi nezasitni (prorok Jeremija), pa zato nikada nisu potpuno  zadovoljni („Ako je prosjak i sit, ali kesa nije“). Naturalo, stupanj „proždrljivosti“ je izražen kod svakog pojedinaca u različitom stupnju. Majka Tereza, misionarka, nije bila proždrljiva, odnosno lakoma.

Poklonjeni mercedes od pape Woytile- za potrebe humanitarnog rada je prodala i dobivenim novcem nahranila indijsku sirotinju. To čine i hrvatski bogatuni, tajkuni, ili državnici. Prodavaju jedan od svojih skupljih automobila ili stanova, pa pomažu radnicima, koji ne primaju plaće.

Pohlepa je jedna  od najjačih neinstinktivnih strasti ( žudnji) i jasan je znak lošeg psihičkog djelovanja ili cilja. U biti, „radi se o  unutarnjoj praznini čeljadeta i  nepostojanju središta u sebi. Ona je uvijek bolesna objava ili bolesno očitovanje u smislu nedostatka potpunog razvitka.“ Ona je također jedan od osnovnih grijeha kršćanskog, jevrejskog i budističkog morala. Fromm, kao primjer navodi prežderavanje.

Evo, osobnog susreta s proždrljivošću: Na jednoj večeri, servirala se sarma. Moj znanac pojede oko deset sarmi. Onda, neočekivano uslijede druge delicije:  kamenice, juha od „nesvrstanih“, lešo škrpina, škampi na argentinski, jastog na buzaru, domaći pošip, češka torta, etc. Prijatelju „ispadoše“ oči. Pođe u zahod. Gurne duboko dva prsta u usta i „izriga“ još tople sarme. I nastavi velikom brzinom, „tamaniti“ novo-servirane delicije.
Prežderavanje je najčešće uzrokovano depresijom ili tjeskobom ili potištenošću. Isto tako i prinudno kupovanje (shopping), po butigama, bijeg je od depresivnog raspoloženja. Sve je to zapravo čin ispunjenja unutarnje praznine, pokušaj savladavanja depresije. Zaključno: Pohlepa je strast (požuda), nabijena snagom i „ neumoljivo nagoni osobu prema dostignuću svojih ciljeva.“ Zgrabiti što više „dobara“. Ona se ostvaruje i otkriva kroz različite oblike: U takozvanom švercu cigareta, oružja, teških droga ili u plasiranju farmakoloških preparata.

A što je s kravljim ludilom?

U konačnici, i današnja svjetska ekonomska kriza! Njen uzrok leži u pohlepi. A čeljadi vidi samo njene posljedice i čuje masu „lijepih“ pojmova: stagnacija, recesija, depresija, monetarna politika, fiskalna politika (A nitko da spomene i objasni postojanje sprege bankara (zajmodavaca) tj. vrha financijske piramide s državnicima! Pa i institucije koje su sve to morale  nadzirati!

Ili, recimo, farmakomafija? Masa lijekova je bez učinka. Čak štetna i opasna za zdravlje! Nus pojave! Tek kada se rode degenerirana djeca ili umru konzumenti farmakoloških preparata, „lijek“ se naglo povuče iz prodaje! Nedavno su povučeni plastični implantati za dojke, jer su karcinogeni! Ili cjepiva? Je li se smirila bura oko Dr Sladoljeva sa imunološkog zavoda u Zagrebu koji se usprotivio uvozu neregistriranog cjepiva ( plaćenog, dvijestotine pedeset milijuna kuna), a protiv svinjske gripe? Bio je otpušten s posla, ali sud ga je vratio!

A što je s kravljim ludilom? A s ptičjom gripom? Ipak treba razumjeti i farmako-pohlepnike: Nije im lako. Za njih, izliječen pacijent- izgubljen potrošač! I ovo je točno: Ako ima dovoljno novca da kupi što želi, pohlepna osoba nema potrebe biti agresivna.

Ali, ako nema, onda napada! Slikovit je primjer osobe koja robuje narkoticima! Premda je pohlepa prema drogama značajno pojačana fiziološkim izvorima ( psihička i fizička ovisnost)  treba znati: Narkoman je spreman pljačkati i ubiti, kako bi došao do željenih sredstava! U USA, prije dosta godina, ulazi momak u stan i traži od majke novac! Ona ga nema! Po tom usmjeri pogled na njeno uho, na kome  je visio zlatni orecchino (naušnica s dragim kamenom). Sin uzme nož, i munjevito odsječe uho (kako bi se dokopao dragulja)! Tipično destruktivno ponašanja! Pohlepa je uistinu, najčešći uzrok agresije! Poneki nastoje pohlepu izjednačiti sa sebičnošću ( škrtošću).

Otići ćemo praznih ruka

No, te dvije strasti nisu baš identične, premda su obje usidrene u ljudskoj prirodi. S tim, što škrtost ili sebičnost je blaža strast, jer ne uzrokuje agresiju! Sebičnost nije ni bolest. Da je „bolest, ne bi se od stenjanja moglo izdržati na ulici!“ Osim toga sebičnjak (škrtac) niti daje, niti uživa u svom novcu. On ga miluje, kao evnuh ženu. („Skup“, od M. Držića, u kome je obrađen motiv škrtca). I pohlepa i lakomost i škrtost i sebičnost (kao i briga i mržnja), ostavljaju  tijekom života, njenim „vlasnicima“ samo štetne posljedice za zdravlje!

Finalmente: Pohlepni i lakomi nikada neće shvatiti: Na svijet smo došli praznih ruka i otići ćemo praznih! Oni jedino shvaćaju, kako će im i u grobu biti tijesno.