PIŠE: Dr. Boris Sokal, spec. med. rada
Vjera je vrsta znanja. Ne može se provjeriti iskustvenom provjerom. Ne može ni razumnim postupkom. Ona se svodi na razumno domišljato uvjerenje. Npr. kada se leti avionom, svatko vjeruje kako će sretno sletjeti. Kada se pije čaša vode, svatko vjeruje, kako ista nije otrovana. Kada se pođe spavati, svatko vjeruje kako će se ujutro probuditi. Bez vjere se ne može živjeti. Također i vjersko znanje, u teološkom ili nekom drugom smislu ne osniva se na očitosti, nego na svjedočenju osoba u koje se ima povjerenja.“ U kršćanstvu vjera dobiva posebno značenje kao umsko i voljno prihvaćanje Božje objave, koja je i povijesni događaj.“
Austrijski književnik F. Werfel govoreći o vjeri u Boga, ovako piše: „ Za one koji vjeruju u Boga ni jedan dokaz nije potreban. Za osobe koje ne vjeruju, nijedan dokaz nije moguć.“
Sv. Toma Akvinski (XII st.), napisao je ovu izreku: “Mi vjerom prihvaćamo o Bogu mnoge sadržaje, koje filozofi nisu mogli dokučiti naravnim razumom.“
Prebirući i „listajući“ internetske stranice, naletim na naslov: “Neuspjeh kršćanstva“. Autorica Emma Goldman. Za nju- nikad čuo. Zapamtim naslov teksta i utipkam njeno ime u Google. Kliknem. I ukaže se životopis: Rođena u carskoj Rusiji, u obitelji židovskog podrijetla. 1886. emigrira u SAD-e. Priključila se anarhističkom pokretu (pokret bezakonja i nereda). Onda, 1901., osumnjiči se za sudjelovanje u atentatu na predsjednika SAD-a W. Mckinleya. Protjerana u Rusiju. Dočekala boljševičku revoluciju. I razočarala se u nju. Vraća se u Ameriku. Umire 1940. Borila se za slobodu izražavanja. Napisala više tekstova. Među njima i naprijed spomenut: „Neuspjeh kršćanstva.“ Evo nekih izvadaka iz spomenutog teksta: „Kršćanstvo je savršeno prikladno za „vaspitanje“ robova. Društvo je degenerirano zbog kršćanstva.“ Zatim: „Teološki Krist je upola manje opasan nego etički i socijalni.“ Ili: Kršćanstvo je zavjera neznanja protiv razuma. Kršćanska vjera je bolesnička atmosfera.“ Potom tumači prvo Blaženstvo: „Blaženi su siromašni duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko.“ Mora da je raj strašno dosadno mjesto, ako tamo žive siromašni duhom.“ Kao anarhist, sve je naopako shvatila. Uopće nije shvatila osebujnost poruka niti jednog Isusovog Blaženstva, izgovorenih na gori pred mnoštvom i učenicima. Zapravo ne shvaća ni osnove psihologije. Jer kaže kako je lakše imitirati (oponašati, slijediti), nego stvarati. Ona zapravo ne zna, kako se tijekom čovjekovog života stavovi oblikuju vlastitim iskustvom, ali i imitacijom, nekada i nesvjesno i to od najranijeg djetinjasta. Mnoge, npr. nije ujela zmija riđovka ili poskok, pa ih ipak zaobilaze u velikom luku (Navodno, u Hrvatskoj se pojavila još jedna zmija. No, biolozi nisu to potvrdili). A gđa. Goldman je možda jedino u pravu, pri izjavi, kako su se Jevreji jako razočarani Isusom. Mnogo je obećavao, a malo dao. Obećao radost „gore“, a ljudi ovdje „pate“ (Nije to za njih bio očekivani Mesija. Oni ga zato, još očekuju). I nakon što se pročita njen tekst u cijelosti, s pravom se može posumnjati (izjava jednog svećenika), da je gđa Emma bila opsjednuta „zlim dusima“. Preciznije- vragom. Kako bi „pojačala“ svoje naopake stavove o kršćanstvu i vjeri prenosi i izjave dvojice „divova“ (tako ih krsti) u filozofiji: Maxa Stirnera-anarhista i F. Nitzsche-a. Oba žestoki protivnici vjere i kršćanstva. Oni pišu: „Kršćanstvo je rušitelj ljudske rase. Ono poriče život. Uništava karakter. Potiče ropski moralizam, etc.“ No, svatko treba imati pravo na svoje mišljenje. Jedino je šteta, što gđa Goldman, pišući svoj tekst, nije navodila misli Sv. Tome Akvinskog, pa Paskalove aforističke misli, pa aforističke misli najpoznatijeg svjetskog romanopisca M.F. Dostojevskog. Također je šteta, što nije bila u mogućnosti upoznati molitveni izričaj Nobelovke Majke Terezije, rukovet nadahnutih misli Pape Ivana Pavla II, pa poučne sentencije Meše Selimovića. Ali je mogla (da je htjela), citirati američkog fizičara, njemačkog podrijetla A. Einsteina, Nobelovca i dosljednog borca za mir i međunarodnu suradnju. Prihvaćenog od katoličke crkve (10. XI. 1979. održana je papinska akademija znanosti Rimu u čast 100 godina rođenja A. Einsteina). Naturalo, nije mogla upoznati, recimo, prof. dr.D Pavunu i mnoge, bezbrojne druge znanstvenike i osobe, potpuno suprotnih religijskih stavova od njenih.
Zbog usporedbe, evo nekih, čudesno lijepih misli B. Paskala ( XVII st.), francuskog fizičara, matematičara i filozofa, tog „stravičnog genija“ (kako ga je nazvao franc. državnik i pisac F. R. Chateaubriand): „Vjera je primjerena svim vrstama umova. Pravi kršćani i pravi Židovi imaju istu vjeru.“ Onda: “Srce ima svoje razloge, što ih razum ne pozna.“ Potom: Veličina mudrosti koja samo od Boga dolazi, nevidljiva je „putenim“ (putenost-spolna strast) i mudrijašima. Isusa upoznaju dobri, dok ga zli ne prepoznaju.“ Finalmente: „Krist nije pronalazio, nije kraljevao, bio je naprotiv, skroman, strpljiv, svet, strašan zlodusima, bez grijeha. On je izrekao velikih stvari tako jednostavno.“ I baš u skladu s ovim, Dostojevski, ruski književnik, ovako piše:“ Vjerujem da nema ničeg ljepšeg, dubljeg… i savršenijeg od Krista.“
350 godina poslije dr. D. Pavuna govori: „Bog je svugdje. On je ovdje i sada. Dragi Bog je živ. Beskonačno, beskonačno, beskonačno, beskonačan. I svaka prijepornost, zapletenost, nevolja, nepravda, i sl. je u nama. Nije u njemu. A genij Paskal je prestravljen vječnom tišinom ovih beskonačnih prostora. Kao matematičar, tumači: „Jedinica dodana beskonačnosti, nimalo je ne uvećava. A konačno se poništava u prisutnosti beskonačnog, te postaje čisto ništa.“ Onda prof. Pavuna: „Svemir djeluje poetično i nevjerojatno živo. Po Hindu izreci: „Dragi Bog spava u mineralima, sanja u biljkama, diše u životinjama, a živi u čovjeku.“ Sve je živo. Ali, još uvijek je nemogućnost odgovara na 95% svemira! I zato kada bi znali, koliko je nevjerojatan univerzum (svemir, cjelovitost), kleknuli bi ovdje i sada-ne treba oltar! Tu biste kleknuli! Rasplakali bi ste se što ste živi, jer život je milost! A ljubav, Nadmilost! A Milost Božja je svugdje, svagdje i sveprisutna. Ne može ni atom biti bez Božje Milosti, to govorim kao fizičar! Ne poznam teologiju. Ni Bibliju dovoljno! Ali vidim vjerodostojnost, preciznost i savršenost Kreacije (stvaranja).“ I u konačnici, misao AMAC-a ( hrv. intel. diljem svijeta): „ Kako uvjeriti ostatak svijeta da „čudak“(onaj koji razmišlja o stvarima koji drugi ne razmišlja) zna nešto, što oni ne znaju-kad ne znaju da ne znaju?“