Piše: Dr. Boris Sokal/ Glas GradaRiječ „idol“ ima višestruko značenje. Ipak, pod tim pojmom, najčešće se misli na osobu (osobe) kao i stvari koje izazivaju divljenje ili slijepo obožavanje. Simpatija pak, ima drugo značenje, drugi smisao. Kao pozitivni osjećaj, ona je zapravo duhovna sklonost prema nekome. To je poklapanje i slaganje osjećanja i razumijevanje dotične osobe. Simpatija je preduvjet prijateljstva i ljubavi.
I tako, u našem svakodnevnom životu, nekome je, npr., idol NK. „Hajduk“, a nekome „Dinamo“ (nekome i „Crvena zvezda“). Ili: Nekome je idol zabavna, laka pjevačica Severina, a nekom ozbiljna, operna pjevačica Kiri Te Kanawa (najomiljenija sopranistica u USA, meni također). Slično je i kod simpatija.
Većina osoba, posebno ženskog spola, tvrdi kako je ministar Čobanković („Čobi“) vrlo simpatična osoba: šestero djece, mekih crta lica (kao u Marlon Branda) i lijepa stasa. Još uz to, tajni japanski „sumo rvač“ (nadimak: Mudoko Šaka). A, recimo, Dr. Burić, mnogima je totalno nesimpatičan. Ne misli se našeg Dr. Juru Burića, Hercegovca, zvanog „Pajdo“. Misli se na sadašnjeg saborskog zastupnika, Slavonca, Dr. Dinka Burića. Oštre crte lica. Stalno protestira i nikada mu ništa nije pravo! Eto, tako bi do sutra mogli nabrajati idole i simpatije. No, ovo je posebno zanimljivo, čak i čudno: vrlo rijetko, skoro nikada se ne čuje, kako je nekome, neki hrvatski znanstvenik idol, pa i simpatija. Zašto? Možda zato što puno uče, a većini naše čeljadi knjiga smrdi. Kod znanstvenika nema ni solada, kao u tajkuna i pohlepnika, pa zato možda, nisu idoli.
A naši znanstvenici svi svjetskog glasa, bez kojih općenito nema skoro nikakvog napretka, svoj uspon redovito ostvaruju u inozemstvu. Na pr. profesuri: Pavuna, Đikić, Primorac, Radman, Paar, Derado, te mnoštvo mladih, kandidata za Nobela. Zbog života i vrijednog rada u inozemstvu, uvijek su bili zainteresirani za Domaju. I uvijek su temeljito i objektivno upoznati s društvenim i gospodarskim stanjem u Hrvatskoj (mnogobrojni izvori). Također, na sva loša događanja u Domovini, reagiraju bez dlake na jeziku. Tako, prof. fizike I. Derado sa instituta za fiziku, Max Planc, u Njemačkoj (iznjedrio je 26 nobelovaca), piše za HIZ- BiH (Hrvatska intelektualna zajednica- BiH), pošto mu Novi list nije dopustio suprotstavljanje stanovitom gosp. (ili drugu) M. u spomenutom mediju.
„ I dok francuski komunisti (piše prof Derado), pišu crnu knjigu komunizma sa 100 milijuna žrtava, taj gospodin ili drug iz Novog lista uspoređuje te zločine sa zločinima Hrvata u Domovinskom ratu! Poluobrazovani pojedinci, valjda zbog straha, odmah pitaju: „Zašto uopće pisati o prošlosti?“
Odgovor zna šef države. U tom smislu, vrlo poučan odgovor može se naći u SD u dobrom članku J.J. od 26. 02. 2012.: „Predsjednikov povratak u povijest“ (govor u izraelskom Knessetu). Potom i nešto ranijoj izjavi čovjeka obraslog u obrve (tako ga je opisala duhovita i zgodna T.T, u „Globusu“), koji đacima jedne gimnazije, također govori o prošlosti. A ja bih, po nekim potomcima boljševika trebao pričati o sadašnjosti: o Gradu, ekologiji, buci, zagađenju vode za piće, otrovnim plinovima, pesticidima, zračenjima, etc.
Pa to sam s istomišljenicima činio u okviru „Ekološkog kluba Dubrovnik“ (devedesetih godina), kroz javne tribine, novinske članke, obilaske terena i poruke vlastima, ali tada me ni boljševici ni vlast nisu obadali. Imali su prječeg posla! A glede prethodno spomenute usporedbe komunističkih zločina i zločina u Dom. ratu, prof. Derado kaže: „Est modus in rebus sunt certi denique fines. To je izreka najpoznatijeg rimskog pjesnika Horatia (sin oslobođenog roba), a u prijevodu glasi:“ Postoji mjera u stvarima, postoji, najzad određena granica za sve“. „ Zato me“, kaže prof. Derado, „neće čuditi kada ti komunisti napišu jednog dana crnu knjigu Domovinskog rata. Naime, novinar N. lista, uspoređuje zločine u Obrambenom- Dom. ratu s ideološkim zločinima komunista.
Također kritizira i izvrsnog povjesničara Dr. I. Banca, koji je izrekao: „ Ne možete biti samo antifašist, a da niste antikomunist!“ Odmah slijedi cinična kritika u spomenutom mediju: „ Kao što se ne mora biti antihrvat zbog hrvatskih zločina, tako se ne mora biti antikomunist zbog komunističkih zločina!“ Koje li bedastoće! Drugovi se prave da ne vide, kako sama ideologija kao fašizam, tako i komunizam vodi do zločina! Zatim istrijanski novinar nastavlja: „ Komunistička ideologija ne poziva na ubijanje!“ Prof. Derado odgovara: „Ukoliko se ne radi o komunističkom bigotu (licemjeru), evo mu nekoliko navoda utemeljitelja komunizma Marksa i Engelsa (MEV Band 5 i neue Rheinische Zeitung, br. 135), dunkve, dio teksta: „Nema sumnje da Bečani i Mađari tjeraju taj klatež u Dunav. Šibaju te drske fukare, gladuše, desperadoše, čopor ništarija, bitange, skitnice, hrvatsko blato, podle kmetove. Te bijedne pustolove izbljuvala je njihova prezasićena zemlja…. Hrvate bi trebalo potopiti u Dunavu i izbrisati s lica zemlje…“
Tipična rasistička (nacistička) izjava utemeljitelja komunizma! „Bilo bi vrijeme“, piše Prof. Derado, da naši komunistički bigoti (licemjeri), pod mitozom (dioba bez genetske promijene), prestanu se konačno javljati preko medija u obnovi komunizma…“ No, to ne ide lako. Bivši kancelar Khol kaže: „Za izlazak iz komunističkog stanja svijesti, treba proći najmanje dvije generacije. Mi nismo prošli jednu generaciju.“ Kako stvoriti beskompromisni antitotalitarizam? Težak odgovor. Zato se ne treba čuditi što se hrvatski narod još uvijek pita (i traži javnu ispriku): Tko je pobio 700.000 Hrvata, poslije II svj. rata i iselio tko zna koliko?
Prof Pavuna objašnjava: „Naravno, boljševici i titoisti! Otvoreno svjedočim da je njihova Jugoslavija bila postavljena na stravičnim zločinima, sada javno objavljenim od Rusa, Britanaca i Slovenaca. I da su meni i svima nama sustavno i uporno lagali i to je tvrda znanstvena činjenica. Pa kako će sada pričati svoje laži javno !?!“ ( Znači Hrvati- djeca, žene, svećenici, razoružani vojnici, drastično su kažnjeni bez suda, iza rata, a još nitko nije odgovarao pa ni ispričao se ljudski!). A prof. Derado: „ Nakon što je na zemljovidu Hrvatske zacrtano (Večernji list 2011., veljača), iscrtano bezbroj jama (Lijepa naša kao Grobničko Polje), svakog s minimumom sućuti to mora šokirati. Taj masakr nisu proveli neki vanzemaljski putujući ubojice, nego ljudi kao ja i ti…
I dok sjedimo s njima, oni nas ad absurdum (do besmislenosti) uvjeravaju, da nije bilo tih jama, ne bi bilo ni nezavisne Hrvatske!“ A, SD. Od 07. 05. 2010., prenosi izjavu bivšeg predsjednika države: „ Osveta je bila neminovna. Jer su zločini koje su ustaše počinili bili tako strašni, da je to bilo nemoguće izbjeći (to je izgovorio pred politički nezrelom djecom zabočke gimnazije). Opet balkansko- srbijanski diktum: „Tko se ne osveti taj se ne posveti.“
No, bolja i zrelija je ova: „Tko se osvećuje poslije pobjede, nije dostojan pobijediti!“ I na finimentu, zadnja poruka genija, fizičara, A. Einsteina: „Drago potomstvo! Ako Vi ne budete pravedniji, miroljubiviji i uopće razumniji nego li smo mi (odnosno negoli smo bili), neka vas vrag nosi!“