Pravo na slobodno (svoje) mišljenje, konačno je u samostalnoj i neovisnoj Hrvatskoj zajamčeno najvišim pravno-političkim zakonom - Ustavom (naturalo, bez kleveta te uvreda časti i dostojanstva). A radi pune jasnoće, evo i odrednice za mišljenje: ono, u redovitom govoru znači osobno uvjerenje koje se iznosi neovisno o valjanosti navedenih dokaza. Dunkve, „mišljenje je (o ovom je već pisano), priklanjanje uma jednoj strani, no ne isključuje da je možda suprotno istinito.“ Mišljenje također znači otkrivanje (pronalaženje) veza i odnosa među stvarima i pojavama.
A što je pojam slobode? On je višeznačan. No, „najšire uzeto, sloboda je stanje u kojem pojedinac ili skupina mogu djelovati nezavisno od svake nužde ili prisile: unutarnje (moralne odredbe) ili izvanjske (društveni zakoni).“ Baš, oko ovog pojma „lomila su se koplja“ i to u okviru filozofije, teologije, pedagogije, psihologije, etc. Ili prema upitu pok. Prof. Ladana: „Što je zapravo sloboda, koliko je ima, a koliko nema, koliko se slobode može dopustiti, a koliko se mora zabraniti?“ Unatoč svemu, unatoč svim upitima, ona je uvijek temeljni pojam, poput mira i rata, života i smrti ili ljubavi. Čeljade uvijek teži slobodi, pa i po cijenu osobnog života. „Odbaciti slobodu, isto je što naći i ropstvo.“
U sklopu ovog opširnijeg uvoda, opet, upit: Je li postojalo pravo na svoje mišljenje u bivšem, jednopartijskom (komunističkom) sustavu? Odgovor glasi: Nije! Tada su postojale tzv. zabrane: zabrana viceva na račun partije i vrhuške, koji donose tri godine! Dosta kasnije (u suverenoj Hrvatskoj), dopušteni su npr. vicevi o Franji Tuđmanu čak iz usta drugog predsjednika!).
Potom, zabrana pjevanja određenih pjesama („Ustani Bane“, „Vilo Velebita“, etc), osim šaptajući! Zabrana tjednika „Naša ognjišta!“ Zabrana Glasa Koncila! Zabrana mise za Pavelića! Ili ne daj Bože, obići mu grob pa makar iz kurioznosti! (Pazi! Udba i danas prati)! Zabrana protokola sionskih mudraca! Zabrana tiskanja knjige Đorđa Miliše, koji je preživio jasenovački logor! (Miliša, Šibenčanin, umro 1972, ovo je rekao: „Pa u Titinoj Jugoslaviji ni komunisti nisu imali pravo na svoje mišljenje“)! Zabrana u ime naroda! Zabrana kao takva! Etc. etc! Ili, gle ovo: Sintagma (spoj dvije ili više riječi): Povampireno ustaštvo! Fašizam! Kojeg li sranja, Bože mili! Da nema pojma „fašizam“, za većinu današnjih ljevičarskih ideologa, ne bi bilo uopće, povijesti! Pa oni politički opstaju na sukobu s fašizmom, tj. upornim nijekanjem onog, što je samo po sebi negativno ! I sad jedno složenije pitanje: Je li zabrana prava na svoje mišljenje posljedica tzv. ruskog boljševizma, a koje su usvojili komunisti- boljševici (u značajnom broju) u Hrvatskoj? Kratko pojašnjenje: Izraz „ boljševik“ na ruskom znači, otprilike- većina (za ironiju, uvijek su bili manjina), koja se dočepala vlasti.
Mnoga čeljad (na zapadu odavna), a u nas, zadnjih 20 godina upotrebljava, vjerojatno opravdano, izraz boljševik, za većinu naših „bivših“ komunista. Pok. Prof Ladan, za riječ boljševik upotrebljava ovaj prijevod: „Pristaša boljševizma. Zapravo to je ortodoksni ili zadrti komunist. Zatim proširuje pojam: Revolucionarni komunist! Revolucionarni komunistički terorist!“ Ili, boljševizam je: „Marksističko-lenjinistički nauk, terorističko-revolucionarna komunistička teorija i praksa (komunizam uz apsolutnu vlast partije).“ Zgrabivši vlast, oni su teror (trebalo je biti privremen), pretvorili u apsolutno načelo održanja vlasti. Ova su se načela tek za Gorbačove vlasti otopila. A bitna značajka boljševizma je nasilno rušenje građanske vlasti (kapitalizma). Boljševizam je također, novo društvo učinio još gorim: Svemoć vrhuške, politika apsolutnog terora, uravnilovka, etc. I sad ponovo upit: Zašto, zapravo, naša čeljad, naše bivše komuniste često naziva boljševicima ? Vjerojatno, znanstvenici iz društvenih oblasti, znaju odgovor.
Nakon završetka drugog svjetskog rata, pod rukovodstvom komunističke partije Jugoslavije, partizanska, antifašistička vojska je bez suda (uz „naivnost“ Engleza), učinila pokolj iz osvete, nad razoružanim domobranima, ustašama, svećenicima, ženama, djecom. Nedavna TV. emisija „in Medias res“, sve je pojasnila. Srpski partizan Simo Dubajić (uključivan u emisiju) detaljno je opisao likvidaciju hrvatskih zarobljenika. Zatim Prof. I. Banac, drug I. Fumić, pa drug D. Kajin, pa. gđa V. Starešina, iznosili su svoja slobodna mišljenje. I sukobljavali se. Potom su uključivani slovenski profesor i Austrijanac koji je doktorirao na bleiburškoj tragediji i koji su iznijeli svoje mišljenje, koje ne ide u prilog, recimo drugova Kajina i Fumića. No, svatko od njih je iznosio svoje slobodno mišljenje o ovim tragičnim događanjima što je njihovo osobno pravo u suverenoj Hrvatskoj. A građani-gledatelji neka prosuđuju!
O Yu-genocidu, Bleiburgu i udbi, izvrsnu je knjigu napisao A. Beljo. Također i V. Nikolić o Bleiburškoj tragediji. Pa Vjekoslav Lujo Lasić: Pakao je počeo u Bleiburgu. Pa, M. Marković: Jure i Boban. Pa Vjekoslav Lujo Pešević: Kotar dubrovački u Dom. ratu 1941-1945 god i poraću, etc. I neka bude jasno: I nacizam i fašizam i ustaštvo (valjda i četništvo) davno su uništeni kao ideologija. Ispravno! Ali zašto su u tom razdoblju ubijani svećenici? Zašto žene ? Zašto civili, koji su se povlačili na zapad ? Zašto su živi sazidani u rudnike? Treba li još nabrajati? Pa, ljudi, rat je bio završen! Svetili se ? Pa krv se, drugovi boljševici ne pere krvlju već vodom! Revolucionarni zanos? Ma, ke! Pitajte uostalom, druga Sima Dubajića! Tko mu je izdao naredbu za ogromna likvidiranja zarobljenika? (razgovor za njemački Spiegel. On je čak rekao, kako je osveta nova nepravda)! I polupijan pobjegao sa stratišta!A kako je nastala iseljena Hrvatska? Šest stotina tisuća Hrvata na „privremenom“ radu na zapadu! (Ne računajući političku emigraciju.) Zašto su odlazili, ako se onda u Hrvatskoj i BiH živjelo bolje, kako tvrde mnogi? Jesmo li mi dementni? (jesu poneki). A Postoji li iseljena C.Gora? Ili Srbija? Ili Slovenija? Sjećam se: Udba i Kos su orkestrirano radili. Brzopotezno su dijelili putovnice Hrvatima- gastarbeiterima!
Hrvatskoj je blokirana povijest. Ona se „teše“ sa svih strana. Laže se i izmišlja. Finalmente: Nemoguće je „vizualizirati“ (vidjeti) budućnost, ako smo blokirani prošlošću. „Oni koji ne znaju povijest, osuđeni su da im se povijest ponavlja.“ (Pitajte povjesničara, Prof. I. Banca!)
P.S. Zašto na ovakvu vrstu tekstova kao i vjerskih poruka, uvijek i isključivo (ljutito) reagiraju, članovi i simpatizeri „Kukuriku?“