Boris Sokal: 'Vjera je vječna, a ljudi su smrtni'

PIŠE: Boris Sokal

Pitanje o Bogu, nameće se gotovo uvijek praktično, a teoretski dosta rjeđe. Ateist tvrdi da Boga nema, no u njemu se često rađa mnoštvo sumnji u tu tvrdnju. Ateist također traži razloge da Boga nema, a vjernici traže razloge da Boga ima. Kroz predavanja i studij medicine, rijetko se raspravljalo o Bogu ili duši. Ali, ovo mi se urezalo u pamćenje: Kada su profesori objašnjavali tzv. akcijski potencijal ili biogene struje što teku kroz živčana vlakna, zastali bi. Npr., objašnjava se sluh. Zvučni valovi izvana, prodiru kroz sluhovod. Zatreperi slušna membrana. Treperenje se prenese na slušne koštice u srednjem uhu, a one titranje prenesu u pužnicu gdje su slušne stanice. Podražaj uzrokuje akcijski potencijal. I tako se struja brzo prenese živčanim vlaknima u moždane stanice, u centar za sluh.

Profesori nisu mogli objasniti, koji je to „mehanizam“, koji biogenu struju pretvori u svjesni zvuk. Što uzrokuje „takav“ skok“, da čeljade uživa u Beethovenu ili dalmatinskim klapama. Na isti način nisu mogli objasniti nastanak osjeta vida, pa mirisa, okusa, etc. A tek misli? Bio je to onda, ali i danas misterij. A zapravo i nije. Teolozi tvrde kako se radi o čovjekovoj duši koja prihvaća titraje, „pretvarajući“ je u skladnu i lijepu glazbu ili rock dernjavu. Duša je nekompletna, nadmaterijalna supstancija, određena da bude u ljudskom tijelu. Ona živi i nakon rastanka s njim (smrti). A Bog? Tko je on? On je apsolutno subzistentno biće u religioznom, moralnom i metafizičkom smislu (Subzistentna forma je također nematerijalna, odijeljena forma. Postoji i djeluje izvan materije. Uz to, Bog je i čista zbiljnost, savršena egzistencija. On je duh. Nije ujedinjen s materijom. A duhovna  stvarnost, spoznaje se samo duhovnim sposobnostima.

Što je vjerovanje?

No, Bog je i ljubav, kaže sv. Ivan. Bog je snagu ljubavi stavio u svu prirodu i čovjeka. Sv. Augustin pak, kaže: „Ljubi i radi što hoćeš!“ Dunkve, u kršćanstvu je riječ o Božjoj ljubavi, oblikovanoj u Isusovoj osobi. Pošto je Bog ljubav, a poznato je da ljubav uključuje i slobodu (libertas). Sloboda je stanje u kome osoba može djelovati bez prisile i zabrane. Bog slobodu najviše poštuje. I ona je najveće dobro koje su primili ljudi. Radi slobode, kažu teolozi, čovjek je sposoban za najveće žrtve i najveće zločine. Sloboda je ta, koja dopušta čeljadetu da ljubi (ili mrzi). Sv Pavle: „Sloboda, znači- moći ljubiti.“ A ako „čovjek samo sebe ljubi ili nikoga, to je pak, vrhunac neslobode.“ Bez slobode koju nam je dao (do smrtnog časa), Bog bi bio „ljubazni tiranin“, kaže P. Bosmans. A što je  vjerovanje? Ili što je vjera? Vjera (fides) je vrsta znanja čija se sigurnost ne može pojasniti racionalnim postupkom. Može domišljatim uvjerenjem ili slutnjom, osjećajem. Baš, kao što i „slijepac vjeruje u sunce, premda ga ne vidi, nego ga osjeća.“ Dosta davno, pred jednim uvaženim skupom, veliki fizičar Einstein je raspravljao o teoriji relativnosti (naturalo, svojim očima je nije gledao). Na prigovor jednog slušatelja, da njegova zdrava ljudska pamet odbacuje sve ono, što očima ne može vidjeti, Einstein je ostao miran. I mirno odgovori: „Dobro, Vi uistinu govorite uvjerljivo! A sada, dajte stavite vašu zdravu ljudsku pamet na stol, pa ću vjerovati da je imate.“ Nažalost, danas je nevjera postala životnim stavom većine ljudi. Vjeruje se u novac, u materijalno, u „tvrdo.“


U nas je čak bila borba protiv vjere i Boga. Odmah iza drugog svjetskog rata. „Akcione konferencije SK,tj. partija zabranjivala je vjeru u Boga. U „pismima iz sužanjstva“, blaženog A. Stepinca, napisano je: „Srž komunizma je borba protiv Boga.“ Književnik B. Čopić u svom romanu, kroz usta junaka N. Bursaća, otprilike je ovako napisao:“ Nikoletina otrči doma i poviče oduševljeno majci : „Majko, od sutra nema Boga!“ „Zašto sine, zavapi majka?“  „Rekao drug komesar“, odgovori Nikoletina Bursać (O ovome je doduše, već pisano. Nedavno i novinar J. Jović). Današnja tzv. ljevica ili partija sa satelitima je 99% ateistička. O tome provedena anketa prije par godina, a tisak prenio (samo se jedna dama deklarirala kao vjernica).  Dolaskom „demokracije“, značajno je otupjela agresivnost ljevice protiv Boga i crkve. Doduše porasla je sekularizacija. Društvo se sve manje temelji na odnosu s Bogom, crkvom i njenim moralnim stavovima. Unatoč tome, pred smrt i mnogi ateisti zatraže ispovijed, zadnje pomazanje i crkveni obred. Zašto? Vjerojatno zato, što ipak, na „dnu svačije duše leži presnažna potreba i težnja za vječnim, beskonačnim, za Bogom.“ Znači, postoji bar nada za život poslije smrti. Ako nema života poslije smrti, onda utjehe na pokopu, poput: „Bio je dobar čovjek i živjeti će i dalje u našem sjećanju, nemaju nikakvog smisla.“ Religiozna doživljavanja kod  ljudi imaju različite intenzitete. Jedni prodiru u dubinu religije, drugi plutaju na površini. I ovo je točno: Sve religije su gotovo identične, jer sve govore o istom Biću, ali s različitih pogleda.

Bog nije ljubazni tiranin

A ovo nije točno: Prije par dana tisak je prenio kako su protiv svakog pomirenja, ali i sukobima puno skloniji religiozni ljudi. No, jedno istraživanje  pokazuje, da sami ljudi na svijetu, 99%  zla nanose  jedni drugima. Glede istinskih vjernika, vrijedi pravilo: “Što se čovjek više približava čovjeku, to su mu ljudi bliži, a sukobi i zlo dalji. Zlo, što ga ljudi čine jedni drugim ne  treba podvaljivati Bogu.“ Zlo što se događalo i događa se, „ne znači da je Bog zaboravio čovjeka. Obratno: Čovjek je zaboravio Boga.“

Ovih dana, domaći tisak, opet piše o „vjerskom sukobu“. Dvostruki oskarovac gosp. B. Lustig je izjavio pred učenicima: „ Nakon Auschwitza, ne vjerujem u Boga. Bog za mene ne  postoji, pa ja u njega ne vjerujem. Da postoji, ne bi dozvolio holokaust (spaljivanje).“ Učenici Zadra i Knina su „revoltirano“ napustili prikazivanje filma o stradanju Židova. Gosp. Lustig je emocionalno reagirao, pa njegovu izjavu o Bogu razumijem, premda je ne opravdavam. Za mene je gora izjava našeg ministra prosvjete, a tisak je prenosi: „U Kninu i Zadru se dogodio drugi holokaust!“ A što  tek piše na internetu (google) o ovoj problematici! Bolje ne pisati! I ponovno: Bog nije „ljubazni tiranin“: On je Sveznajući, Pravedan, Dobar, Svemoguć. Ljudima je dao slobodne ruke. Dao im je slobodnu volju. „Ljudi su sami odgovorni i ne smiju slati Bogu račune za svoja loša djela.“ A, ako čovjek ili narod nije bio ovdje (nagrađen) ili kažnjen, bit će u vječnosti, jer Bog i tamo živi. Treba živjeti u nadi. „Tko živi bez nade, ne zna što je radost. Vjera je vječna, a ljudi su smrtni.“