Naime, Zoran Erceg je fotograf, kažu da je i osamdesetpostotni invalidi, kažu također i da je ratni snimatelj, iako se s ovim posljednjim nitko ne slaže, ili ih se jako malo slaže, a posebno ne u Dubrovniku, barem ne oni koji jesu bili ratni snimatelji, pa i HTV-a. Neki kažu da je zapravo Erceg imao određenih problema u Dubrovniku 1991. godine, s druge strane mnogi bi željeli vidjeti te ratne snimke splitskog 'humanitarca' o kojima smo čuli legende ali još niti jednu ratnu snimku nismo vidjeli.
Za Zorana Ercega zanimanje je pokazala čak i Radmanova takozvana javna televizija koja ga je predstavila kao branitelja, ratnog snimatelja, on sam sebe smatra ratnim snimateljem HTV-a, drugi se kunu da to nije istina. Međutim, bilo je dovoljno da se preko društvenih mreža aktivira pa da reagiraju sve poluge režima, uključujući i režimsku javnu televiziju. Ne sumnjajte, vrlo brzo će ga Aleksandar Stanković zvati u svoju emisiju, ipak Erceg ima sve odlike i vrline koje inače imaju omiljene face Radmanove moralne ubožnice, naime, dovoljno je da Erceg stopostotne invalide nazove pučistima pa da tim svinjarijama kupi stalnu kartu za Prisavlje, nešto poput 'analitičara', profesora Žarka Puhovskog.
Što je zapravo istina nije poznato, s obzirom na činjenicu da se u Hrvatskoj o istini, uslijed mržnje, malo govori, nerijetko istina nema preveliko značenje. Naime, s Ercegom protiv 'šatordžija' prvi je krenio portal Index, koji svoje Facebook statuse posljednjih dana uglavnom posvećuje braniteljima i branitelju Ercegu, ujedno i 'humanitarcu', uz kojeg se vuče i jedna dirljiva priča od prije nekoliko godina kada je navodno, prema pisanju jednog splitskog portala, bilo nekih, u najmanju ruku, 'nejasnoća'.
Potpuno je nejasno kako je Zoran Erceg, temeljem čega, i na koji način, došao do javne televizije, s obzirom tko je Erceg, i s obzirom da smo o Ercegu na javnoj televiziji čuli sve, osim činjenica. Naime, Goran Radman, svojih posljednjih 12 mjeseci na tzv. javnoj televiziji, a prije smjene vlasti na predstojećim parlamentarnim izborima, koristi vrlo obilato, na način na koji je to već postala praksa tijekom njegovog, kako bi neki rekli, terora svih ovih godina.
Kad mu kažete istinu on vam da otkaz, ponašajući se kao da mu je Aleksandar Ranković ostavio Hrvatsku televiziju u naslijeđe, ceh je, dakako, platila poznata novinarka, Karolina Vidović Krišto, koja će morati čekati minimalno godinu dana da bi se vratila tamo gdje joj je mjesto, dakle, na javnu televiziju, koja je postala tijesna za nju i za bivšeg Titovog omladinca i komunističkog cenzora Gorana Radmana. Zato će ipak na koncu Goran Radman morati ići.
No, vratimo se Ercegu, o njemu su ponešto mnogi rekli, no, još uvijek nitko nije rekao pravu istinu što se prije dvadesetak godina događalo u Splitu kada je Erceg bio, kao bivši tajnik ekstremističke projugoslavenske separatističke Dalmatinske akcije, jedan od onih koji se na listi osumnjičen za terorizam. Nema veze koliko je Erceg nevin, nedužan, jer o toj priči treba govoriti ako se nađete na javnoj televiziji, ona je skoro jednako važna kao glupost u puču pod šatorom.
Inače, Erceg se već predstavio kao žrtva, kažu da ga 'napadaju', očito su na njega nasrnuli branitelji u hitrom sprintu na kolicima, iako njega niti jedan branitelj posljednjih dana koliko on pljuje po njima, nije niti spomenuo. Drže ga nebitnim jadnim marginalcem, čak ga i ne smatraju braniteljem. Naravno, nitko ne napada Ercega, ali bi bilo zanimljivo čuti što se događalo u Splitu tijekom nekih 'humanitarnih' akcija, što je to bilo u Dubrovnikui i kada je bio 'ratni snimatelj HTV-a'?
Ukoliko se pitanja smatraju napadom onda Erceg ima velikih problema sam sa sobom.