Najnovija, šibenska, vrlo dobro ilustrira zašto se kod nas udruge takvom progresijom multipliciraju. Tek što je osnovana, za njom se već vuku repovi netransparentnosti.
Udruga datira od prosinca prošle godine, kad je za prvog predsjednika postavljen Mile Vitić, uz tajničku pripomoć Roberta Dadića, kako kažu, glavnog “operativca” i organizatora “udruživanja” rasute 113. brigade.
- Bilo je nas 16 osnivača na toj inicijalnoj skupštini nakon koje je udruga registrirana. Međutim - priča Dadić - kako je došlo do priliva novih članova, pa nas je sada oko 60, odlučeno je da se sazove nova skupština, a njezino dotadašnje vodstvo je zatražilo razrješnicu.
U postupku kandidiranja, Đoni Vrtiprah je jedini podnio pisanu kandidaturu, iako je pravo na to, po Statutu, imao svaki član udruge - tvrdi Dadić, napominjući kako dio članova od prvog dana opstruira rad udruge, smatrajući je nepotrebnom.
Dok mnogi bivši pripadnici 113. šibenske brigade s ogorčenjem govore o tajnosti koja prati osnivanje udruge, o zatvorenoj skupštini na koju su mogli tek odabrani, Dadić to sve odlučno demantira.
- Niti je skupština bila zatvorena, a niti kandidacijski postupak. Ali, mnogi ljudi nisu navikli ponašati se u skladu s propisanim pravilima i Statutom.
Osnivanje u tajnosti
Međutim, na prošlotjednoj Skupštini udruge, u pitanje je kao član, doveden čak i jedan od zapovjednika 113. brigade, umirovljeni brigadir Ivan Bačić.
- Ako sumnjaju u mene, tu nemam što tražiti. Okrenuo sam se i otišao s tog skupa - kazao nam je Bačić, uz opasku da izabrano vodstvo nije doraslo svojoj ulozi.
Inače, smatra da je trebalo javnim pozivom najprije okupiti članstvo, bar tisuću-dvije bivših pripadnika brigade kroz koju je prošlo, tvrde, i preko 10 tisuća vojnika, a onda birati vodstvo. A ne da 16 ljudi osniva udrugu i bira čelnike...
Isto misli i Krunoslav Mazalin, bivši zapovjednik 4. bojne 113., inače zapovjednik akcija Nos Kalik, Miljevci, Stolovi, Južno bojište. Jedan je od osnivača udruge, ali ne prihvaća njezin netransparentni rad.
Đoni Vrtiprah I umirovljeni pukovnik Neven Berović smatra tragičnim da se udruga legendarne 113. osniva u tajnosti, da sve konce vuče troje, četvero ljudi, da neki u udruzi vide svoju sinekuru (tajnik), da se Statutom sprječava slobodno kandidiranje (navodno se 15 dana prije Skupštine nije moglo učlaniti u udrugu, pa znači ni kandidirati), a najgore je, veli, što to sve financijski podupire županija.
Mnoge bivše pripadnike 113. šibenske brigade smeta što je predsjednik njihove udruge rodom iz Dubrovnika. Toliko je Šibenčana, kažu, prošlo kroz ovu brigadu i donijelo joj slavu, da bi sada Dubrovčanin, kojega se iz rata malo tko i sjeća, vodio udrugu 113. brigade.
Čuo sam te komentare koje držim običnim glupostima. Bio sam nešto manje od godinu dana, 1991. do 1992. u 113. brigadi, a onda sam prekinuo ugovor i otišao u vatrogasce, a zatim u pomorsku policiju gdje sam već 16 godina. To su sve sitne duše. Što su čekali 20 godina? Pa to je bila legendarna brigada, interventna, prisutna na svim ratištima. Zašto oni nisu osnovali udrugu, nego su čekali da se ovih 16 ljudi okupi i to napravi, da bi sad liječili komplekse opstruirajući nas - komentira priče predsjednik udruge Đoni Vrtiprah.