Prema provjerenim informacijama iz Bruxellesa, Europska komisija je već otpisala Kukuriku koaliciju, pa će nakon što Hrvatska 1. srpnja postane punopravna članica Europske unije iskoristiti postojeće instrumente da se u Hrvatskoj instalira nova vladajuća garnitura. Prva varijanta da se isprovociraju izvanredni parlamentarni izbori je odbačena, jer se smatra da je HDZ jednako tako nesposoban kao i Kukuriku koalicija da se uhvati s nagomilanim gospodarskim, financijskim i socijalnim problemima u zemlji. Zato se ozbiljno razmišlja o već oprobanom modelu koji je primijenjen u Italiji i Grčkoj da se mimo demokratske procedure instalira sposoban ekonomist koji bi na čelu tehnokratske vlade vodio državnu politiku do idućih parlamentarnih izbora.Treba ukazati na neke činjenice koje govore u prilog pretpostavci da će se poslije 1. srpnja Europska komisija kao izvršni organ Europske unije ozbiljno pozabaviti Hrvatskom, kako bi zemlju pokrenula iz stagnacije što ni u planovima, vadeći se stalno na katastrofalnu politiku prethodnog HDZ-a, nije uspjelo u godinu i po otkako je na vlasti Kukuriku koaliciji. Svjesni da Hrvatsku po rejtingu bonitetnih agencija primaju u EU kao 'smeće' u Bruxellesu suočenim s brojnim drugim izazovima ne mogu dozvoliti da Hrvatska kao 28. članica ostane na toj razini. U europskoj javnosti u završnim mjesecima uoči članstva Hrvatske u EU bilo je više istaknutih istupa političara i javnih osoba koji su upozorili na nesređeno stanje u Hrvatskoj priključujući se u Uniji nekim državama sa sa sličnim problemima. Nije slučajno da Njemačka koja se, uz još neke države, toliko založila za osamostaljenje Hrvatske nakon raspada Jugoslavije i uložila golem politički napor da međunarodna zajednica prizna Hrvatsku, čeka zadnji trenutak da kao posljednja od 27 članica ratificira Pristupni ugovor Hrvatske s Europskom unijom. I u samoj Njemačkoj bilo je, doduše usamljenih, istupa političara koji su tražili stroge kriterije za Hrvatsku. Govoreći otvoreno Europska unija je progledala kroz prste sve negativnosti koje Hrvatsku prate od njezinog osamostaljenja. U interesu su svakako viši ciljevi Europske unije prema području bivše Jugoslavije koje s mnogim neriješenim problemima još uvijek predstavlja neuralgičnu točku Europe. Zato se Hrvatska prima kao poruka i perspektiva ostalim državama nastalih raspadom Jugoslavije.Među brojnim upozorenjima upućenih s raznih strana u samoj Hrvatskoj je totalno ignorirano pismo što ga je Adriatic Institut iz Rijeke uputio njemačkoj kancelarki Angeli Merkel. U tom pismu traži se od Njemačke da se Hrvatskoj nametnu dva uvjete. Prvi je prihvaćanje gostujućih stranih sudaca iz zemalja sa snažnom vladavinom prava, za što postoje presedani u balkanskim zemljama i Commonwealthu, a drugi je da hrvatska vlast mora poraditi na povratu 11,4 milijardi eura koji su kroz kriminal, korupciju i utaju poreza izašli iz zemlje, što znači zapljenu tako stečenog bogatstva hrvatskih političara, vladinih dužnosnika i njihovih kriminalnih partnera. U tom pismu navedeno je 12 razloga za zabrinutost prilikom člkanstva Hrvatske u EU. To su korupcija i pranje novca povezana s Hypo Alpe Adrija grupom, izručenje bivšeg generala Zagorca i s tim povezana ubojstva u Zagrebu, ometanje istraga Ministarstva unutarnjih poslova, progon novinara i nezavisnih osoba, sudjelovanje u narko Balkanskoj ruti, lažni izbori s jednim milijunom lažnih birača, blokiranje istraga od strane državnog odvjetnika Mladena Bajića, sukobi interesa i zloporaba položaja, zloporaba privatnih vlasničkih prava, prodaja oružja sirijskim pobunjenicima, unatoč embargu, te konačno ekonomski kolaps.
Da se nešto u tom smjeru uistinu zbiva u Bruxellesu, neizravno je potvrdio dr Ljubo Jurčić, trenutno najotvoreniji relevantni kritičar Kukuriku koalicije zbog totalno pogrešne ekonomske politike. Prošlog tjedna u jednoj jutarnjoj emisiji Hrvatskoga radija Ljuibo Jurčić je istaknuo da Hrvatska i nije u tako bezizlaznoj situaciji kako se predstavlja vodeći računa da njezin dug iznosu oko 60 posto BDP, dok mnogo jače ekonomije poput Italije i Japana imaju stupanj zaduženosti od 120 odnosno 200 posto nacionalnog BDP-a. Druga je stvar što sadašnja Vlada ne zna zemlju izvući iz krize, jer je zapala u stagnaciju, ali se to može potpuno promijeniti novom ekonomskom politikom s naglaskom na proizvodnji a ne na štednji. U istoj emisiji Ljubo Jurčić je rekao kako Europska komisija ima mogućnosti da i u Hrvatskoj intervenira u takvoj situaciji, jer je to bio slučaj s Italijom i Grčkom. Po izvorima iz Bruxellesa upravo je Ljubo Jurčić jedan od izglednih kandidata za hrvatskog Marija Montija.
Treba podsjetiti na slučaj Marija Montija kojega je kao doživotnog senatora talijanski predsjednik Giorgio Napolitano krajem 2011. godine imenovao da nakon ostavke Silvija Berlusconija formira novu Vladu do sljedećih parlamentarnih izbora. On je sastavio vladu od tehnokrata koji nisu bili izabrani na izborima. Montijev kabinet usvojio je program štednje koji je uključivao povećane poreze, mirovinsku reformu i mjere protiv izbjegavanja plaćanja poreza. Uveo je i neke novosti na tržištu rada koji su izazvali velike prosvjede sindikata i javnosti. Krajem prošle godine Mario Monti je kako je obećao podnio ostavku nakon što je usvojen novi Državni proračun. Na posljednjih parlamentarnim izborima njegova novoformirana stranka 'Građanski izbor' dobila je samo 10,5 posto glasova.
Bilo kako bilo ovakvu Hrvatsku kavu vodi Kukuriku koalicija Europska unija ne može prihvatiti, pa je sasvim realno očekivati da će nakon 1. srpnja kad Hrvatska veći dio suvereniteta prenosi na Europsku uniju Bruxelles reagirati u skladu sa svojom politikom i svojim pravilima. Kao što je dosad s hrvatskim pregovaračima bespogovorno prihvaćala sve što je dolazilo iz Bruxellesa, sasvim je izvjesno da s nikakvim autoritetom, a još manje s rezultatima Kukuriku koalicija na čelu s nesposobnim i bahatim premijerom jednostavno ne će imati snage da se odupre ultimativnim zahtjevima eurobirokrata. U tom smislu treba podsjetiti na slučaj Ive Sanadera koji nikad ne bi bio sišao s premijerske pozicije da ga na to nije prisilila upravo Angela Merkel. Po svemu sudeći slična sudbina čeka i Zorana Milanovića ne zbog korupcije i kriminala nego prije svega zbog nesposobnosti da vodi ovu državu.