Cirkus Iva Josipovića na režimskoj televiziji, iz Stožera nikog nisu ni zvali

Naime, tema je, naravno, bio Vukovar i događanja u Vukovaru na obilježavanju 22. obljetnice herojskog grada na Dunavu. U centralnom Dnevniku takozvane javne televizije svjedočili smo jednom sramotnom neprofesionalizmu voditeljice Radmanove moralne ubožnice koja je cijelo vrijeme navijala za predsjednika postavljajući mu pitanja kao da mu je osobna tajnica. Sve ono što je Josipović rekao bezvrijedno je da bi se ponavljalo, međutim, vrijedi istaknuti kako je predsjednik nekoliko puta ponovio da su predstavnici režima mogli proći uz uporabu sile, drugim riječima policije, no, ''velikodušno'' nisu na branitelje nahuškali policiju kako ne bi došlo do nasilja. Treba li podsjetiti na tretman policije prema braniteljima, radili su i kundaci?

Ivo Josipović za sve je, naravno, optužio HDZ i Tomislava Karamarka, te predsjednika Stožera za obranu hrvatskoga Vukovara Tomislava Josića, međutim, zaboravio je spomenuti da je uz Stožer bilo 100 tisuća građana, dok je režim ostao sam i izoliran u Vukovaru.

Vukovar je pokazao što misli o režimu bez obzira na Josipovićeve gluposti 'autobusima koji su dolazili u Vukovar'. Kako su trebali branitelji doći do Vukovara, helikopterom kao Milanović na ručak?
Josipović je rekao, i to je jedino ispravno što je rekao, da Hrvatska nije podijeljena u smislu u kojem se to govori posljednjih dana. U pravu je, Vukovar je pokazao da u Hrvatskoj nema podjela, režim je sam na jednoj strani, narod na drugoj. Naposljetku, predsjednik je postavio pitanje u čemu je to Tomislav Josić veći Hrvat od njega. Nismo sigurni da je Josić viši od Josipovića, ali smo sigurni da je čelnik Stožera branio Hrvatsku dok je Josipović svirao klavir. Uostalom zaključite sami. Kukavičluk je uvijek bio na niskoj cijeni.

Treba li reći da režimska televizija, skandaloznog Gorana Radmana, uopće nije pitala za mišljenje, svoje viđenje situacije, nikoga iz Stožera za obranu hrvatskog Vukovara? Toliko o profesionalizmu onih koji nas legalno pljačkaju već desetljećima. Toliko o parazitima koji godinama žive na grbači hrvatske sirotinje. Istinu je teško sakriti, a istina ih očito jako boli.