'Zanimljivih likova ima u kontaktnim borilačkim sportovima, a i oko njih. Što kao borci, što kao fanovi, što kao ljudi koji to prate kao novinari. Svi oni žele biti dio toga, sudjelovati u tome.
Neki poput mene, smognu hrabrosti i upornosti i uđu u ring ili kavez, i daju sve od sebe, i na taj način budu dio sporta, neki manje uspješni ili željni pažnje i popularnosti pričaju o onima kojima nisu času vode dostojni dodati.
Ali, to im osigurava malo pažnje medijske i oni su onda sretni, a dio ljudi koji piše o tome, ne svi, jer ne želim generalizirati, jedva čekaju da imaju prilike nešto tako prenijeti.
I onda jedva dočekaju kad netko poput Bispinga kojeg ja osobno više pamtim po nekakvom ‘trash talku’ nego nekim spektakularnim borbama, a koji je nešto nadrobio za Fedora i mene da smo koristili steroide za vrijeme Pridea jer je on tako ‘čuo’.
Uglavnom sve je to život, i takvih sitnih duša koji melju gluposti, a i onih koji jedva čekaju da napišu nešto loše, ili negativno je bilo i bit će uvijek.
I da je taj Bisping rekao nešto pozitivno to sigurno nebi naši portali prenijeli, jer to onda naravno nije vijest koja zaslužuje pažnju, a i tko je taj Bisping i što on predstavlja našoj sportskoj javnosti da bi se njegove izjave vrtile na naslovnicama naših portala i da on bilo koga ‘optužuje’?
Pa zanimljivo je naravno jer pljuje po Fedoru i meni, i takvo novinarstvo je dno dna.
A pojedini ljudi jednostavno ne mogu prihvatiti da je netko uspješniji od njih i onda to sve sami sebi opravdavaju srećom, ili je protivnik bio loš ili je došao nespreman ili se uzimaju nedopuštena sredstva, uglavnom nešto mora biti.
Nikako talent, krvavi rad, kvaliteta i upornost veća od njihove. Ali, što ću im ja, neka misli tko što hoće. I evo jedna slika iz 2005. nakon borbe u Pride-u!
A što se tiče Bispinga, kojeg nikada nisam uvrijedio niti spomenuo niti se ikada bavio njime, a koji me ničim izazvan proziva, mogu samo reći – pljuc, klošaru lajavi!', napisao je Mirko Filipović.
