Povlaštena interesna skupinaSiva eminencija kod izrade Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima i osnivanja cehovskog društva HDS-a u Hrvatskoj bio je trenutni predsjednik države Ivo Josipović. HDS je zadržao ime ZAMP svojoj „službi“ za prikupljanje naknada za korištenje autorskih prava, što je identično imenu koje je koristio bivši jugoslavenski režim. Kao što je zakonodavac prenio zakonodavne ovlasti Hrvatskoj odvjetničkoj komori po pitanju odvjetničkih tarifa tako je Hrvatsko društvo skladatelja dobilo ovlasti praktički samo određivati cijenu korištenja skladateljskih djela. Obje cehovske organizacije zloupotrijebile su ovlasti, što je i razumljivo, jer su u sukobu interese. Apsurdno je da ove dvije udruge same određuju cijenu svojih usluga i sve je po zakonu. Upravo ova dva primjera pokazuju da je hrvatska vlast od samog početka stvaranja države javne ovlasti privatizirala, što je dovelo do katastrofalnog stanja u društvu, gospodarstvu i državi. Povlaštene interesne skupine uz potporu izvršne, zakonodavne i sudbene vlasti zloupotrebljavaju ovlasti, koje nikada nisu smjele ni dobiti.
Cjelokupno upravljanje i obračun autorskih naknada povjereno je grupaciji EMPORION pod vodstvom Marka Vojkovića, najbliskijeg prijatelja Ive Josipovića, koja grupacija je upravo nastala i narasla koristeći javne ovlasti famozne udruge HDS – ZAMP-a.
Istraga protiv Radmana
Istraga je uperena protiv poslovodstva HRT-a na čelu s Goranom Radmanom, bliskim prijateljem trenutačnog predsjednika, i članova Nadzornog odbora. Ravnatelj HRT-a Goran Radman imenovan je za ravnatelja opet zahvaljujući bliskosti Ivi Josipoviću. Obojica su bliski i u poslovnim odnosima s drugom famoznom korporacijom pod imenom DIGITEL, na čijem je čelu godinama bio Vladimir Smolec, osobe bliske nekadašnjem glavnom ravnateljem HRT-a, a kasnije čelnoj osobi Hrvatskog telekoma Ivici Mudriniću. DIGITEL je postao moćan zahvaljujući povoljnom zakupu EP prostora na HRT-u i njegovoj preprodaji s ogromnim maržama krajnjim korisnicima, među njima je jedan od najvećih korisnika bio upravo Hrvatski telekom pod vodstvom opet Ivice Mudrinića. Četvrti igrač je svakako i Ninoslav Pavić, predsjednik EPH-a moćne medijske korporacije koja je nastojala iskoristiti moć i utjecaj. O navedenom četvercu objavljeno je puno pojedinosti na blogu POLLITIKA i može se pročitati na linku: http://pollitika.com/ivo-josipovic-ivica-mudrinic-ninoslav-pavic-vladimir-smolec. Unatoč svemu zanimljivo je napomenuti da je Vladimir Smolec bio šef izbornog stožera Ranka Ostojića, koji je neslavno završio u srazu s Milanom Bandićem. Trenutnom predsjedniku nije koristila ni zloupotreba HRT-a za svoju promociju. Unatoč pojavljivanju u svakom dnevniku HTV-a, ponekad i više puta, nije mu pomogla da bude ponovo izabran.
Nije beznačajno navesti i ulogu Hrvatskog zavoda za intelektualno vlasništvo RH (DZIV) na čijem je čelu sve to vrijeme bio Željko Topić, osoba od velikog povjerenja Ive Josipovića. Naime Zavod je zadužen za nadzor zakonitosti rada HDZ-ZAMPA. Kao nagradu za lojalnost Željko Topić biva imenovan za potpredsjednika Europskog patentnog ureda (EPO) u Munchenu u travnju 2012 na kojoj poziciji je još nalazi. Za njegovu nasljednicu imenovana je Ljiljana Kuterovac, osoba bliska Ivi Josipoviću i Igoru Glihi. O misterioznom imenovanju Željka Topića za potpredsjednika ugledne Europske institucije vode se mnoge diskusije u samom Uredu i međunarodnoj zajednici. Topić je izabran na prijedlog predsjednika Ureda francuza Beniota Battistelli-a i obnaša i dalje svoju funkciju iako je u EPO došlo do veliki kontroverzi između visoko pozicioniranih dužnosnika EPO-a i samog Battistelli-a zbog prijedloga za imenovanje Topića za potpredsjednika. U Munchenu je održano više štrajkova protiv Battistellia upravo zbog te odluke.
Kako bi se upregnula i sudbena vlast u interese HDS-ZAMPA i DZIV-a osnovana je daljnja udruga u koju su uključeni mnogi suci, odvjetnici i službenici HDS-ZAMP-a i DZIV-a. Članovi Uprave su vidljivi na linku http://hdap-alai.hr/tijela/ , a članovi iste na linku http://hdap-alai.hr/clanovi/ . Predsjednik i potpredsjednik Udruge su prof. Igor Gliha i Romana Matanovac-Vučković, oboje bliski prijatelji Ive Josipovića. U Nadzornom odboru Udruge sjedi ni manje ni više nego Željko Topić, tadašnji ravnatelj Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo.
Iz svega navedenog je vidljivo da je sve usredotočeno da se naknade za korištenje glazbenih autorskih djela maksimaliziraju bez obzira što to znači lihvarske cijene kod odmjere naknada, jer zakonodavac je prepustio toj cehovskoj udruzi diskreciono pravo i time mogućnost da zloupotrebljava svoje ovlasti. Žrtve su sve fizičke i pravne osobe koje dođu u priliku da koriste glazbena autorska djela. Naknade u Hrvatskoj za odvjetniče usluge i korištenje autorskih prava mnogostruko su veće nego u ostalim europskim državama, naročito ako se uzme obzir vrlo niski životni standard u Hrvatskoj. Organizirana pljačka je još jednom ozakonjena.
Ozakonjena pljačka
Nesreća ove države i naroda je nemoralna vlast koja je od samog državnog osamostaljenja pa do danas nekim cehovskim skupinama omogućila ozakonjenu pljačku, dok su ostale istovrijedne akademske i ine profesije diskriminirane, a veliki broj građana je osuđen na kopanje po kantama za smeće. Hrvatska je stoga miljama udaljena i od pravne i od socijalne države. Žalosno je da taj narod ne pokazuje civilnu hrabrost da stvari mijenja na bolje nego masovno napušta ponovo domovinu svojih pradjedova. Njihovi očevi raseljavali su nas prije 40 ili 50 godina policijskim terorom, a njihovi potomci to čine suptilnim ekonomskim i pravnim sredstvima. Ropska ćud ovog naroda omogućava vlastodršcima da se iživljavaju i izvode eksperimente svih vrsta na građanima i pravnim osobama, kako bi ih što više opljačkali i sve u ime zakona, a zakone su upravo donijeli oni po vlastitoj mjeri.