DAN JE DUBROVAČKIH BRANITELJA! Straha nije bilo! Mi branitelji smo bili djeca Grada i vodila nas je ljubav prema njemu!

Danas je i Dan dubrovačkih branitelja. Mnogi od njih dali su svoje živote u obrani Grada i Domovine.  Oni koji su preživjeli nikad neće zaboraviti jedan od najtežih dana u novijoj povijesti. Sjećanja ne blijede, a svoje sjećanje na taj dan s nama je podijelio umirovljeni branitelj i danas predsjednik HVIDRA-e Dubrovnik Ivo Lučić koji je od samog početka rata bio u Dubrovniku.

Kaže strahu nije bilo mjesta tih dana.
'Nismo imali kada razmišljati o strahu. Tada sam imao 22 godine, a prosjek godina nas branitelja bio je čak i ispod 22. Svi smo mi bili djeca Dubrovnika koje je vodila ljubav prema Gradu, domovini i u tom trenutku borba za opstanak, za dug život obitelji, prijatelja, sugrađana i na koncu cijele države.'

'U vrijeme napada 6.12. bio sam zapovjednik voda na istočnom položaju Nuncijata. Imali smo jedan pješački napad na Nuncijati, ali taj dan su najgore prošle ove tri okolne vanjske točke Srđ, Belveder i Sustjepan u kojem su poginula četvorica branitelja. Napadi su počeli ujutro nešto iza pet sati. Prvo je topništvo napalo Srđ, a zatim su pješački došli do tvrđave Imperijal. Stanje je bilo kritično jer se neprijatelj bio opasno približio. Naše topništvo je zatim počelo tući po tvrđavi i jedna ekipa specijalne policije izašla je u pomoć našima što je bilo presudno, jer da je taj dan pao Srđ, položaji na Sustjepanu, Belvederu kao i sam Dubrovnik ne bi se mogli obraniti. Negdje oko 15 sati oni su već dobro stradali. Oštećen im je jedan tenk, njihov pješački odred je poražen i imali su dosta poginulih i ranjenih. Sutri dan je bio dan žalosti u Crnoj gori tako da su odustali od akcije i Grad se obranio' ističe Lučić.

Na današnji dan poginuo je fotoreporter Pavo Urban nedaleko od Orlandovog stupa od minobacačke granate prilikom fotografiranja intenzivnog granatiranja samog središta grada. Sa samog mjesta pogibije nastala je i njegova posljednja fotografija kasnije nazvana "Kamena prašina nad Gradom".

Napad nitko nije očekivao prvenstveno zbog toga što je dan prije, 5. prosinca izaslanstvo hrvatske Vlade predvođeno s tri ministra, Davorinom Rudolfom, Petrom Kristom te Ivanom Cifrićem potpisalo primirje s napadačima. No, admiral Miodrag Jokić i general Pavle Strugar, inače haaški optuženici izigrali su sporazum.

'Sad kad se vratimo unazad vidimo kako je taj sporazum insceniran sve kako bi se mi opustili i da bi nas oni iznenadili. To je bila čista zamka. To su prljavi ratnici, psi rata. Uvijek kad je bilo primirje mi smo ga poštovali oni nisu' ističe Lučić.

Najviše civila taj dan izgubilo je živote u hotelu Libertas u kojem su prilikom gašenja požara stradala i trojica vatrogasaca.

'Mi nismo imali pojma što se događa u Gradu, na Stradunu' nastavlja svoju priču Lučić. 'Razne su priče dolazile do nas. Znali smo da je Srđ u velikoj opasnosti i da na Sustjepanu imamo poginulih i ranjenih. Kasnije smo saznali da je zapaljen hotel Libertas i da su vatrogasce koji su došli po svom zadatku u pomoć pokosile neprijateljske granate na parkingu'.

Posebno ističe i napominje kako dubrovački vatrogasci nikad nisu dobili status branitelja.

'Još jednom apeliram na sve institucije da im se dodijeli taj status jer su oni vatrogasci bili ravnopravni s nama, izlazili su pod napadima, gasili su Grad, Libertas.. Sve ono što smo mi radili, radili su i oni. No, zakon ih jednostavno nije prepoznao kao branitelje niti im je priznao taj status.'

Taj dan je poginulo 14 civila, a više od 60 ih je ranjeno, Život su izgubila i petorica branitelja, od čega četvorica u Sustjepanu. No, taj dan je označio i prekretnicu u ratu, jer obranom tvrđave Imperijal promijenio se tijek ratnih zbivanja na jugu. Nakon 6. prosinca neprijatelj više nije uspio pokrenuti značajniji napad na Grad, a sve zahvaljućih hrabrosti dubrovačkih branitelja. I zato od srca velika im HVALA!


Ivo Lučić na položaju na Nuncijati


U zaleđu Dubrovnika