Potreba za dodirom živi u svima nama, njegova je važnost neprocjenjiva. Uostalom, ne počinje li i sam život dodirom?
Nježan dodir pogoduje optimalnom emocionalnom, tjelesnom i kognitivnom razvoju djeteta. Kroz njegovu toplinu i osjećaj sigurnosti gradit će svoje povjerenje. Poljupcem, zagrljajem i maženjem dijete uspješno komunicira i prije prvih naučenih riječi. Jer, što su riječi? Nepotpune, siromašne i nikada dovoljno duboke da njima iskažemo ljubav i razumijevanje, pružimo sigurnost i mir, utješimo i ohrabrimo.
Sve to, i mnogo više, može zagrljaj. Nježan i istovremeno snažan, onaj što daje i ujedno prima, jer svojom toplinom topi granicu i bića spaja u jedno. Njegova moć liječi svaku usamljenost, nemoć i tugu. Izlazi iz okvira vremena i prostora, jer njegova je dimenzija vječna, on je energija. Zažmirite i prisjetite se nečijeg nježnog dodira koji vas je ispunio milinom, ljubavlju i najdubljim prihvaćanjem... opet je tu, zar ne? Gotovo da ga osjećate na koži, dok se u vama budi isti osjećaj. Jer nije probuđeno samo sjećanje, već i njegova uvijek prisutna energija. Ona koju dodir ostavlja mnogo dublje od površine kože.
Dodir djeluje umirujuće, i znanstveno je dokazano da snižava razinu kortizola, hormona čija se razina povećava kad smo pod utjecajem stresa. Osjetimo li bol u nekom dijelu tijela, automatski ćemo ondje položiti dlan. Masaža je također dodir koji pomaže. Nečiji dlanovi, stopala, leđa, vrat, lice... čekaju možda baš vaš dodir. A i vi vjerojatno žudite za istim. Svakodnevnim, malim, usputnim, nježnim, prijateljskim ili ljubavnim, ohrabrujućim i toplim.
Psiholozi kažu da su nam potrebna najmanje četiri zagrljaja na dan kako bismo preživjeli, osam da bismo se održali, a dvanaest da bismo napredovali... jeste li danas nekoga zagrlili?
Juan Mann, Britanac australskog porijekla, našao se u situaciji u kojoj mu je zagrljaj bio sve što je trebao, a nije imao koga zagrliti. To ga je rastužilo, ali i potaknulo da počne nuditi zagrljaje – napravio je natpis 'Besplatni zagrljaji' i izašao na ulicu. Prvih petnaest minuta nitko mu nije prišao, a onda se jedna žena odvažila i zagrlila ga. Bilo je to 2004. godine, a ideja je s vremenom prerasla u pokret prihvaćen diljem svijeta. I u Hrvatskoj ćete sresti pojedince s natpisom 'Besplatni zagrljaji'. Priđite im, jer zagrljaj ne košta ništa, a pruža mnogo.