Autor: Dr Boris Sokal, spec. med. rada
Nedavno doma, u odbačenoj omotnici „naletim“ na istrgnutu stranicu tjednika VUS-a (Vjesnika u srijedu-davno pokojnog). Datum: 22. 01. 1975. Na istrgnutoj strani prevladava veliki naslov teksta: „Rak je ipak rijetka bolest“. Potpis: N. Pavić, novinar. Vodi razgovor s direktoricom onkološkog instituta u Ljubljani prof. dr. B. Ravnihar. Profesorica navodi, kako njen institut, na 10000 stanovnika, godišnje dobije 23 novo oboljela od zloćudne bolesti. Ali „postoji porast oboljelih, samo dinamika porasta nije dramatična.“ Onda, kurijoz, prelistam raspoloživu stručnu literaturu iz tog razdoblja. I saznam, kako je i u većini zemalja, koje imaju registar za rak, skoro ista godišnja stopa pobola. No, danas su zloćudna oboljenja u usporedbi s prošlim vremenima u značajnom porastu. Medicinska statistika se također bavi godišnjim mortalitetom (brojem umrlih) od zloćudnih bolesti. Rak je kao uzrok smrti, danas na drugom, nekad na trećem mjestu. Odmah iza srčano-žilnih bolesti i prometnih nesreća. A u pretprošlom (XIX) stoljeću, smrtnost od zloćudnih tumora je bila na desetom mjestu. Intanto, ne treba smetnuti s uma, kako je prosječno trajanje života danas produženo. Također je brža i bolja dijagnostika. Bolja je i organizacija zdravstvene zaštite (sistematski pregledi, rano otkrivanje bolesti). Pa i financiranje u zdravstvu je učinkovitije. A ovo je zanimljivo: Još uvijek, kod većine čeljadi, neke druge teške bolesti u bolesnika ne izazivaju skoro nikakvu emocionalnu reakciju kod znanaca i rodbine. A kada se radi o bolesniku oboljelom od raka, nastupa očaj.
Takva osoba se smatra izgubljenom. Ovako razmišljanje također potječe iz pretprošlog stoljeća. Naime, bolesnik od maligne bolesti, bio je tada osuđen na smrt. A danas, rak je izlječiva bolest! Naturalo, značajna je pri tome, rana detekcija, uz dobru kiruršku intervenciju, pa tzv. „pametne“ citostatike, tj. kemoterapiju i učinkovito zračenje. Značajan je i pozitivan stav prema bolesti, temeljen na optimizmu i vjeri u izlječenje. A prije dvadesetak dana, jedan vrhunski japanski stručnjak je na HRT izjavio kako će u vrlo blisko vrijeme, karcinom biti prošlost. Ulaziti pak, u samu bit ove bolesti (unutarnji čimbenici) bilo bi neprimjereno za današnji tekst. Zapravo to bi značilo ulaziti u bit genetike, mutacija, rada enzima, hormona, pa imunologije, etc. Ova problematika može se jedino raspravljati među stručnjacima na med. simpozijima ili u med. i sličnim znanstvenim ustanovama. Običnog čovjeka zanimaju više izvanjski čimbenici, odnosno karcinogeni kao uzročnici ili „okidači“ malignih promjena na organima.
Izvanjski čimbenici su najbolje proučeni u profesionalnoj karcinogenezi. Kod profesionalnog raka dolazi se u dodir s nekom karcinogenom tvari, a kao posljedica bavljenja određenim poslom. I profesionalni rak i isti rak koji nije povezan s profesijom, imaju jednaku biologiju i patologiju. Davne, 1775. pozornost je javnosti skrenuo poznati engl. kirurg Dr. P. Pott. Uočio je kako dimnjačari mnogo češće obolijevaju od raka skrotuma (mošnji). Pogotovo ako su mladosti započeli taj posao. Čađ i pletena žica koju su stavljali pri radu među noge, su inkrimirani uzročnici maligne tvorbe na mošnjama. Vremenom se došlo do saznanja da ribari i ratari (zbog slabije zaštita od UV zraka), obole od raka kože. Radnici u brodogradnji pak, obolijevaju od raka pluća, odnosno poplućnice, dosta češće u odnosu na druga zanimanja. U radu se koristio azbest, kao termoizolacijski materijal. Rezao se, stvarala se azbestna prašina, koja se udisala. Ovom prilikom treba naglasiti: Od kontakta s azbestom do pojave maligne bolesti nekad prođe tri godine, pa sve do 50 godina! Ili, npr. radnici u proizvodnji gume češće obole od raka mokr. mjehura, a oni koji rade u staklarskoj industriji, drvnoj industriji ili grafički radnici, obolijevaju puno češće od raka sinusa, nosa, bronhija i pluća. Pogotovo ako su pušači (sinergično djelovanje)! Ličioci, uzgajivači peradi i goveda imaju veći postotak leukemije ili raka krvi. Posebno su interesantne prostitutke: One značajno više od drugih žena u drugim zanimanjima, obolijevaju od karcinoma vrata maternice. Osim, ako je higijena primjerena, onda puno manje. A higijena se zapravo, odnosi na muškarce. Muškarci kod Židova i muslimana se obrezuju (circumcisija). Obrezivanjem se skida kožica sa vrha muškog spolovila. Kod kirurga (puno ranije u brica). I onda, stvaranje smegme, sirastog produkta lojnih žlijezda na muškom udu, prestaje. A smegma je karcinogena tvar za žene! Potom, u svakom domaćinstvu ima dokazanih karcinogena: Boje (anilinske) i lakovi, naftalin za moljce, ulja za poliranje namještaja, sprejevi za čišćenje mrlja. Onda namještaj od iverice ili laminat lijepljen smolama koje u sastavu imaju formaldehida (plin), koji mjesecima i godinama lagano isparava, a čeljade ga udiše. Zatim su kao izazivači neoplazme otkrivene tvari kod pripravljanja hrane prženjem, na sumnjivim, više puta korištenim uljima (ugostiteljstvo). A kod sušenje mesa ili šljiva na dimu, ovi se proizvodi nadoje karcinogenim benzpirenom (aromatski ugljikovodik).
Pa žvakanje duhana ili betela (vrsta palme), puno češće izaziva rak usne šupljine, nego kod osoba koje ne žvaču spomenute tvari. I pijenje žestokih alk. pića- može izazvati zloćudni tumor jednjaka. I upotreba hrane sa malo vlakana (balastnih tvari), tj voća, povrća i žitarica dovodi do „zatvora“, a on može biti „okidač“ za rak crijeva. A što tek rijet za derivate nafte, pa mineralna ulja, pa na plinove i prašine, pogotovo u blizini prometnica i tvornica. Otkriveni su mnogobrojni tzv. aromatski ugljikovodici, a među njima prevladava poznati karcinogen- benzpiren. On je iz obitelji benzena. Benzen je tekućina-otapalo, također karcinogen, posebno njegovi kem. derivati. Oni se mogu otkriti u deterdžentima, u parfemima, bojama i lakovima. Benzpiren ulazi čak i u vodu za piće. Također u vodu za piće prodiru i neki pesticidi, pogotovo ako se tlo tretira njima. Baš ti pesticidi ulaze i u strukturu lista, ploda (tzv. sistemici). Hoće li se uopće pokrenuti mehanizam karcinogeneze, stvar je i mnoštva drugih, unutarnjih ljudskih čimbenika! Ovom prilikom ne treba zaboraviti na psihičke stresove, emocionalne traume. Zbog nesklada u obitelji, mobinga na poslu, etc. A mehanizam je ovaj: Emocionalnu traumu, stres registrira kora mozga. „Podražaj“ se prenese na dio mozga-zvani hipotalamus. Iz hipotalamusa on brzo „putuje“ u glavnu žlijezdu s unutarnjim lučenjem – hipofizu, koja leži na dnu mozga u „turskom sedlu“. Hipofiza izluči hormone i podraži neke druge žlijezde, a one izluče svoje hormone i izazovu „pomutnju“ među enzimima, koji su odgovorni za metabolizam i rad stanica. I eto, bolesti! Odatle izreka u puku: „Sve je to od živaca.“
Čeljade je psihički, duševno bolesno. Nema radosti i optimizma. Nema nade i pozitivnog stremljenja. Duša je bolesna. „Bolesna duša ne može liječiti bolesno tijelo“. Finalmente: Za mnogu čeljad je pojava zloćudnog oboljenja- sudbina („Sudbina, kao nužni red u svijetu kome je podvrgnuto svako biće. Ta nužnost nije slučajna, već racionalna, ali je pojedincu nepoznata“). Znači, „kome je sudbina iskopala jamu, taj će sigurno u nju pasti“. Ali sudbina je ponekad i naklonjena čovjeku, u pozitivnom smislu. I pored toga, treba puno ranije uraditi sve što se može, a potom se uzdati u sudbinu.