Rekao je kako očekuje da će Perković na današnjem početku suđenja vjerojatno doživjeti šok zbog velikog broja predstavnika zainteresiranih medija.
Likvidacija Obitelji ŠevoMeđu opasnije Hrvate u Europi Udba je ubrojila i Stjepana Ševu (na slici za suprugom Tatjanom i pokćerkom Rosemarie), rođenog 1937. godine u Hamzićima kod Širokog Brijega. Ševo je emigrirao 1966. godine. Vrlo brzo je postao politički aktivna i povjerljiva osoba u hrvatskim emigrantskim krugovima. Iz izvješća suradnika riječke Udbe Vinka Sindičića i suradnika splitske Udbe pod pseudonimom "Mosor", bilo je poznato da je Ševo bio jedan od glavnijih logističara HRB-a u Europi.
Ševo je — sa ženom Tatjanom, rođenom 1946. godine u Varaždinu, i pokćerkom Rosemarie, rođenom 1963. godine u Stuttgartu — živio u Stuttgartu. Te 1972. godine obitelj je planirala godišnji odmor u Italiji. Vinko Sindičić je znao za njihove planove i priključio im se. Prema izjavama svjedoka, s njima je 18. kolovoza 1972. doputovao u gradić San Dona di Piave kod Venecije, gdje su odsjeli u pansionu Bar Ristorante Centrale. Sindičić je u pansionu prespavao samo jednu noć, a sljedećeg dana je vlakom otputovao u Trst — navodno na sastanak s roditeljima.
Jozak bačen u Rajnu
Tjedan dana kasnije, 24. kolovoza 1972. Ševini su otiši na željezničku stanicu u San Dona di Piave, gdje su dočekali budućeg ubojicu koji je doputovao vlakom Simplon Express. Na povratku s kolodvora, oko 21.30 sati, Ševo se zaustavio blizu tržnice. Piljarica Antonia Mazaletto kasnije je izjavila policiji kako se u automobilu nalazio jedan muškarac s crnim naočalama. Obitelj Ševo i ubojica odatle su, sporednom cestom, krenuli u pravcu Venecije. Ševo je vozio, do njegova sjedala Tatjana, a otraga ubojica i mala Rosemarie. U jednom zavoju, kad je Ševo usporio, ubojica mu je ispalio tri hica u zatiljak. Ševo je na mjestu bio mrtav. Automobil se zanio i sletio u jarak. Tatjana, premda vezana sigurnosnim pojasom, zgrabila je ubojičin revolver i otrgla prigušivač zvuka. Ubojica je ispalio više hitaca prema njoj i smrtno je ranio. Nakon toga je ispalio dva hica u glavu devetogodišnjoj Rosemarie i trenutačno je usmrtio. Prilikom napuštanja automobila ubojica je vidio da je Tatjana još živa, pa je stavio novi šaržer u revolver i čitavog ga ispucao u već polumrtvo Tatjanino tijelo. Nakon toga, pod zaštitom gustog mraka, pretrčao je vinograd i sjeo u automobil koji ga je tu čekao te nestao u pravcu Trsta.
U blizini zločina nalazila se talijanska vojarna. Dočasnik Francesco Lombardi i vojnik Salvatore di Garbo, koji su čuli pucnjavu i potrčali prema mjestu odakle se čula, kasnije su izjavili: "Iako smo vojnici, kad smo došli na mjesto zločina, bili smo potreseni i ostali smo bez riječi. Prizor je bio jeziv".
"Tko je ubio mog oca?" Kad je riječ o samom suđenju, Nobilo je rekao da Perković i Mustač na početku sigurno neće iznositi svoje obrane, već će se, dodao, je o svemu izjasniti kada za to dođe vrijeme u kasnijoj fazi suđenja. Nobilo smatra da se optužnica saveznog tužiteljstva temelji, kako je rekao, na iskazima lažnog svjedoka Vinka Sindičića i lažnog stručnjaka Bože Vukušića.
To pitanje već 31 godinu muči Roberta Zagajskog. Njegovog su oca Đuru 1983. u Münchenu, kako se pretpostavlja, likvidirali plaćeni ubojice zloglasne jugoslavenske tajne službe Udbe. Naime, ubijeno je najmanje 29 hrvatskih emigranata. Njemačke vlasti znale su za te zločine i svejedno se nije učinilo gotovo ništa. Jugoslavija je Bonnu bila važan partner u Hladnom ratu. Ali tri desetljeća nakon što je ostao bez oca, Robert Zagajski se konačno nada kasnoj pravdi. U Münchenu, na optuženičku klupu danas sjedaju ljudi koje se smatra odgovornima za Udbine zločine: Josip Perković i Zdravko Mustač.
Uoči početka suđenja Josipu Perkoviću pred Vrhovnim pokrajinskim sudom u Münchenu se okupilo skupina Hrvata na prosvjedu podrške njemačkom pravosuđu. Prosvjeduju i protiv predsjednika Ive Josipovića kojem sa svojih plakata poručuju "Kandidaturu povlači izdajniče". Na plakatu je Josipović prikazan sa crvenom zvijezdom.
Đuro ZagajskiKako smo već pisali, Perkoviću i Mustaču sudit će vijeće od pet profesionalnih sudaca, kojem je na čelu dr. Manfred Dauster, dugogodišnji sudac münchenskog suda specijaliziran za politički kriminal, koji je sudio i na Sudu BiH, a bavio se i ustrojem Bosne i Hercegovine. Objavio je i rad o BiH kao nedovršenoj pravnoj državi u kojem između ostaloga piše i o gubitku pravne i ustavne kulture u toj državi.