DARIO ŠIMIĆ U DUBROVNIKU OTVORENO O VJERI, NOGOMETU I PRIVATNOM ŽIVOTU: 'Rukama i nogama borite se za brak!'

'U svakom poslu koji radite uzalud vam sve! Uzalud i što ste slavni i bogati, ako niste sretni i ispunjeni, a siguran sam da, nakon svega što sam prošao, čovjek bez vjere ne može do kraja biti ispunjen' počinje svoju priču bivši reprezentativac i otkriva kako se izvukao iz situacije u kojoj se mnogi u određenom trenutku života nađu.

'U jednom trenutku kad sam došao u Milano, a imao sam oko 25 godina, osjetio sam neku težinu i pritisak. Možda je to bilo zbog činjenice da mi se karijera intenzivirala. Utakmice, napori, živciranja, očekivanja drugih i mene samog, ali i slava sve me to počelo tištiti. Počeo sam osjećati anskioznost i bio sam dugo vremena potišten i nervozan. Do tada se s takvim nečim nisam susreo i to me zabrinulo. Pitao sam se kako je to moguće? Slavan sam, imam puno novca, sve mi je dostupno, a nitko mi ne može pomoći! I to je trajalo godinu, dvije dana. Najgori osjećaj mi je bio OČAJ. Ne vidiš svjetlo na kraju tunela, ne znaš što bi ti moglo pomoći.

Vjera nije tek neka rutina

Dosta je to dugo trajalo, nikakvi lijekovi, doktori, ništa mi nije pomagalo. Čitao sam i neke knjige no, sve to nekako nije mi bilo dosta.  I onda u jednom trenutku sam proplakao, osjetio sam jednu milinu i shvatio da ako se mi otvorimo u potpunosti da  Bog pomaže u kriznim situacijama našeg života. Meni je konkretno pomogao i počeo pomagati u ovoj mojoj situaciji. Osjetio sam jedno olakšanje. Ne kažem da je to bilo moje rješenje i izliječenje svih mojih problema, ali osjetio sam, što mi je najljepše bilo, svjetlo na kraju tunela i shvatio da vjera nije tek neka rutina. Htio sam onda produbiti svoju vjeru, počeo sam ići na Svete mise i na duhovne obnove. Shvatio sam kad se Boga stavi na prvo mjesto da onda i sve druge stvari se poslože' prisjetio se teških trenutaka te posebno zahvalio svojim roditeljima i obitelji koji su mu prije svega dali jednu bazu i stabilno odrastanje.

'Nismo imali puno, bili smo prosječna obitelj gdje su se poštovale određene vrednote i mislim da mi je to jako puno pomoglo u mojoj karijeri, dalo mi jednu poniznost i stabilnost da ne skrenem s tog normalnog puta. Svjedoci smo da puno nogometaša koji mladi dođu do slave i novca i vrlo brzo ako nemaju usađene neke vrijednosti skrenu na pogrešan put.'

Rukama i nogama se treba boriti za brak

'Oženjen sam Jelenom. Ona je imala 16 godina, a ja 19 kad smo se upoznali. Kad smo se vjenčali imao sam 23, a ona 20 godina. Zajedno smo skoro 13 godina u braku. Slažemo se isto kao i drugi, nekad se više volimo, nekad manje. Ali nastojimo sačuvati brak svim sredstvima jer mislim da ga se isplati čuvati i to uvijek govorim svojim prijateljima: Rukama i nogama se treba boriti za brak.

Tko je bolji nogometaš: Josip ili Dario?

Moj brat je dvije godine mlađi od mene i bio je jedan od najvećih talenata koje je Hrvatska imala. Međutim imao je devet operacija i morao je prekinuti karijeru zbog ozljeda. No takav je život nogometaša.
Inače nas dvojica smo nastavili raditi u našoj obiteljskoj tvrtki. Proizvodimo vodu, espresso kavu i zdrave sokove. Imamo oko 150 zaposlenih ljudi u sve tri tvrtke. U Udruzi nogometaša koju smo osnovali zaposlili smo tri mlada čovjeka i omogućili  desetorici mladih nogometaša online studiranje u Danskoj.

Izazovi s kojima se jedan nogometaš susreće

Vrlo su veliki. Sve se podređuje nogometu. Napuštamo školu relativno mladi. Rijetki su oni koji su završili srednju školu, a rijetki i uspiju. Oni koji uspiju zarade novce jako mladi. Sjećam se kad sam prvi put zaradio sto tisuća eura. Misliš da si, ma kakav Bill Gates! To je takav osjećaj i veliki izazov da misliš da možeš sve kupiti. I zamislite onda nekog mladog dečka koji nema tu neku stabilnost i obitelj. Taj novac ga može doslovno uništiti. To su veliki izazovi za njih jer novac i slava čine neke prilike.
S druge strane, predsjednik sam Udruge nogometaša i osnovali smo tu udrugu prije dvije  godine s ciljem da branimo interese i prava hrvatskih nogometaša. Tada su se svi pitali pa je li moguće da nogometašima treba zaštita? Svi nogomet gledaju kroz prizmu Modrića, Mandžukića i ljudi koji su jako puno zaradili. Međutim nije baš tako. U praksi još uvijek 80 posto nogometaša jako loše živi. Imaju neka primanja do 20 tisuća kuna bruto ,no što je najgore - karijera završava u tridesetoj godini. I pazite, u 32 godini završavaš karijeru. Danas imaš sve, a sutra si nitko i ništa. Jednostavno se moraš snaći i u tih deset godina zaraditi nešto što bi ti naposljetku omogućilo neki normalan život.

Bog DA, ali Crkva NE

Kad sam bio u Interu imali smo Svetu misu dan prije svake utakmice. Talijana nije bilo, ali jest nekoliko Južnoamerikanaca koji puno više idu na mise i drže do toga.  Kad sam prešao u Milano, samo sam ja bio na Svetoj misi. Znači, Talijani općenito imaju onu krilaticu - Bog da, ali Crkva ne što je po meni potpuno krivo.