DAVOR PAVUNA: Znanstvenik, vjernik, domoljub i čovjek koji ne gleda televiziju

Piše: dr Boris Sokal za Glas Grada

Ne tako davno (15. 03. 2009.), jedna tv emisija, podigla je Hrvatsku na noge. Pobudila je veliko zanimanje domaće javnosti. Interes je bio izuzetno snažan. Tražilo se od uredništva njeno ponavljanje. Unatoč proteku vremena, ništa se nije izgubilo od njenog značaja i snage.  Dapače! To je zapravo bila uobičajena emisija:“Nedjeljom u dva“. Velikom interesu, koji je uslijedio, ima samo jedan razlog: „izbor sugovornika je bio posve izvan voditeljevih standarda. A radi se o gostu prof. dr. Davoru Pavuni. Trenutno možda, najbolje plasiranom hrvatskom fizičaru i savjetniku američke vlade.“ Tako piše na hrv. web portalu, Hrvati- amac (hrvatski intelektualci diljem svijeta).

Dr. Pavuna ne samo da je hrvatski vrhunski kvantni fizičar, već je veliki rodoljub i još veći vjernik (ovo zadnje me je posebno očaralo, ali podučilo)! „Zato“, nastavljaju Amakovci, „ Stankovićeva emisija je gotovo nevjerojatna. On je svoje dosadašnje goste birao, uglavnom provocirajući (izazivajući) publiku svakojakim, često i odioznim (odbojnim, neugodnim) gostima. I to u maniri (ponašanju) suvremenog hrvatskog medijskog ratnika. Ratnika, kojem provociranje banalnošću i traženju značenja u trivijalnosti (otrcanosti i prostoti) služi kao pokriće za vlastitu intelektualnu prazninu, plitkost i politički primitivizam. A sve tobože u službi slobode medija. Zato je gostovanje Dr. Pavune bilo posve neočekivano, a nije isključeno da se radilo o grešci, budući je sasvim sigurno da se svakodnevni svjetovi autora emisije i njegovog gosta ni u čemu ne preklapaju.“ Tako završavaju svoj uvodni tekst Amakovci.

Tko je zapravo dr. Pavuna? On je eksperimentalni i kvantni fizičar. Izumitelj, sa 150 znanstvenih radova. Napisao je udžbenik o super-provodljivosti na engleskom. Govori pet svjetskih jezika. Putuje avionima po svim kontinentima i održava stručna predavanja. Savjetnik je američkog predsjednika Obame. Oženjen. Ima dvoje odrasle djece. Supruga je Francuskinja, akad. slikarica. Žive u Švicarskoj. Ne gleda televiziju, ne ide u kino i na svečane prijeme (tulume). Pliva u bazenu sat dnevno, a povremeno svira u jazz sastavu (većina matematičara i fizičara su muzikalni). Za sebe kaže: „Nisam ni prorok ni svećenik. Već svjedok Istine. Dana mi je iskustvena i znanstvena vjerodostojnost da služim ljudima posvuda.“

Jedna drugarica iz Splita, vjerojatno starija skojevka ( koja ne vidi dalje od nosa), piše na portalu,  kako se on umislio da je „mesija“ (spasitelj) i obični srednjoškolski nastavnik fizike. (vjerojatno zbog njegovog stava prema vjeri i Bogu). Pavuna zatim, govori: „Premda sam iz katoličke obitelji, nisam poznavao život Isusa Krista. Onda sam čitao Evanđelje (radosna, dobra vijest) i razumio da je to najveća istina. Intelektualno sam shvatio da su me lagali: Tito, partija i obrazovni sustav!“ Na duhovnim vježbama u Zagrebu, „rasparala“ me skromnost i „raznijela“ nježnost fra. Linića. Spontano sam rekao: Isuse, hvala Ti! (ali neka ne bude zabune: ne misli se na ministra i druga Linića, on je kukuriku. Nije fratar).

Sve do 29. godine, nastavlja Pavuna, nisam bio vjernik. I tada odlučim tvrdoglavo, osobno upoznati dragog Boga! Obratiti mu se! Otišao sam u jednu francusku vjersku zajednicu (Taize). Tamo sam šutio, postio, molio i služio. Znao bih ljutito uzviknuti: Dođi Gospode! I nakon nekoliko tjedana, dok su svijeće oko mene lagano dogorijevale, oko pet sati ujutro, utonuvši u molitvu i sebe, osjetim blaženstvo! Duh sveti me obuzeo! Nešto, što se riječima ne može opisati! Bio je to neopisivi doživljaj Božje Milosti! Zato poručujem: Mora se „umrijeti“ u svojoj egocentričnosti (sebičnosti), mora se umrijeti u sebi! Mi trebamo i smijemo upoznati Boga u sebi! To je onda sasvim drugačija dimenzija čovjeka. Zaroniti u dubinu Sebstva (ega, sebe), jer tu je baš susret sa živim Bogom! Svi smo intelektualno podcijenili Uzrok svega što jest! Bog je Biće, beskonačno inteligentnije i kompleksnije nego što mi možemo shvatiti umom. Nažalost, većina ljudi je prelijena da bi zaronila u dubinu Sebstva. A tamo se krije Božja ljubav u svakom od nas. To je proces. Treba ga zaživjeti. Nakon toga ste potpuno drugačiji iznutra. Izvana isti, a unutra drugačiji, nastavlja Pavuna, vodeći razgovor s Amakovcima.

Još ovo: „Siguran sam 100%  kako dragi Bog postoji! To tvrdim kao znanstvenik i vjernik! Cijela je znanost konačno proizašla iz duhovne filozofije i metafizike! I Newton, i A. Einstein i R. Bošković, etc , bili su vjernici. Znanost je mlada disciplina. Mi smo još u kamenom dobu znanosti. Ona je jako dobra, jer ima kulturu neslaganje. Naši politikanti (ljudi bez širih pogleda i vizija) nemaju. Mi znanstvenici  znamo se neslagati, ali imamo i objektivnost. Znamo što ne znamo i pošteni smo! Tako npr. ne znamo, što je 95% svemira! Osim toga, u nas (u Hrvatskoj), postoje ljudi koji su već u 2034. godini! Po znanju, viziji i kapacitetu! Ali ih se nigdje ne vidi! Posebice, ne daje im se prostora u medijima…“ ( no, zato su mediji preplavljeni Madonom, Mamićem, Sevom, Kerumom, Jambom, Čaćićem i ostalim velikanima našeg hrvatskog podneblja)!

Amakovci potom pitaju: „U emisiji (Nedjeljom u 2), rekli ste kako je svemir intrisenčno (apsolutno, unutar sebe) inteligentan. Što ste pod tim mislili?“ „ Točno, odgovara profesor, priroda jest inteligentna sama po sebi. Čak i tzv. „prazan“ prostor neprestano generira čestice i antičestice, jer energija je kao i zakon ugrađena u vrijeme-prostor“. Mi  fizičari to znamo. Također, većina znanstvenika je svjesna kako život nije puki plod zakona i hira (prkosa, tvrdoglavosti) materije. U svemiru i istodobno, postoji iznad svega jedna osobna volja, postoji duh, koji se u Isusu pojavio kao Ljubav. A Ljubav sve pobjeđuje. Također naglašavam kako je dragi Bog (kreator-stvoritelj), beskonačno inteligentniji nego kreacija. Mi svi drastično podcjenjujemo kreatora. A to je jedan od razloga planetarne agonije (umiranja).“

Zatim nastavlja: „Javno svjedočiti (kao svjetski prihvaćen znanstvenik), dubinu osobne vjere, šokira tzv „intelektualce“. Njima je mentalni nivo, najviši stupanj dosega (a kako se recimo, može planirati neku akciju bez vjere)? Također nije prihvatljivo svjedočiti javno vjeru ni u ovim antibožjim i hipnotiziranim društvima konzumacije i pohlepe! Ni mi fizičari nemamo odgovor na sve. No shvatili smo bit života: Ljubav! Odmah zatim zajedništvo i suosjećajnost! A to sam osobno shvatio, kada sam izašao iz tamnice vlastitog Ja! Zato se moliti! Moliti u tišini, klanjati se otajstvu, očistiti srce, oči i razum. I tada se dospije do razumijevanja kako je ljubljeno stvorenje preobraženo u Bogu!