Tri mjeseca prije izbora, rezultati anketa među hrvatskim biračima toliko su porazni za Vladu, da ih se više nitko ne usuđuje objavljivati. Jer, iako je politički mrtva, Vlada još vlada, a kako njen premijer, poznat po osvetoljubivosti, nema što izgubiti, mogao bi se onima koji podatke objelodane, krvnički osvetiti. Porezni nadzor, policijske zasjede, komunikacijski (TKT) nadzor – to su instrumenti koje vlast rutinski primjenjuje protiv stranačkih protivnika, ali i protiv vlastitih najviših dužnosnika, osumnjičenih za frakcijsko djelovanje.
Sličnost sa Staljinom kod sadašnjeg premijera, jedna gruba fiziognomika, ide i dublje pod kožu – on ima diktatorske instinkte, iako mu nisu na raspolaganju sredstva da ostvari totalitarnu kontrolu, osim u svojoj neposrednoj okolini.
Anketni rezultati porazni su ne samo kvantitativno – po zaostajanju, numerički i analitički, uzimajući u obzir birački cenzus, relativni raspored snaga i s pravila izborne utrke. Porazni su kvalitativno, fundamentalno, jer pokazuju temeljnu disfunkciju vladajuće stranke i njenog vodstva u temeljnom pogledu – u egzerciranju vodstva. Izgubljeno je povjerenje birača u lideršip vodećih ljudi lijevog političkog miljea. Jedini čovjek kojemu su pripisivali vladalački potencijal, inteligenciju, čak mudrost, iako nitko nije išao tako daleko da govori o ”karizmi”, bio je bivši predsjednik Josipović. A on sad razbija ljevicu i okuplja ljude koji pokušavaju srušiti Milanovića. S Ivom su dva glavna ministra s početka mandata Kukuriku-koalicije: Ratko Čačić i Slavko Linić, šefovi ključnih gospodarskih resora, a gospodarstvo, prema anketama, figurira kao daleko najvažnije pitanje koje opredjeljuje izjašnjavanje biračkog tijela. Njihova osvetnička trojna koalicija udarit će ga u najjače u najslabije mjesto – u riječko-istarsku 8. izbornu jedinicu gdje je Kukuriku na prošlim izborima osvojio 11 od 14 mandata. U toj utvrdi ljevice, samostalno ide IDS, što je bez obzira na izlike o ”programskim razlikama”, naprosto vendeta glavnih ljudi te stranke zbog Milanovićeva propalog pokušaja da ih politički skrši na prošlim lokalnim izborima. Istrani su seljaci, a seljaci su zlopamtila epskih razmjera. Zoki je podržao puč njihova disidenta, Damira Kajina, ali je ta kombinacija dva netalentirana politička intriganta bijedno propala i sad se Milanoviću izdaja vraća u najgorem času. Valja znati da je Jakovčić, predsjednik IDS-a koji se nominalno povukao otišavši u Bruxelles za europarlamentarca ali ipak svime upravlja, rođen u znaku škorpiona.
Milanović je potrošio Čačića, odbacio Linića i, činilo se, pokušao ga uhapsiti, a zatim je ponizio šefa riječke organizacije, Komadinu, kao i šefa zagrebačke Bernardića, pa slomio i eliminirao Rajka Ostojića, ministra zdravstva kojega je natjerao da se kandidira za gradonačelnika Zagreba. Svi ti ljudi nisu se usudili da mu otvoreno pruže otpor – jedina se osmjelila Mirela Holy, koja je pokazala karakter, ali ne i pamet – osnovala je zeleno-crvenu stranku Orah koja je trebala konkurirati SDP-u i tri mjeseca uoči predsjedničkih izbora doista je preuzela vodstvo te po anketama stala dobivati više glasova od stranke koju je napustila i koja je tada pala na treće mjesto! Da nije podržala Josipovića, nego se sama kandidirala za predsjednicu, možda bi ušla u drugi krug i na izbore bi sad išla kao favorit ljevice, ali ovako – pokazavši da nije lider, nego prva pratilja, izgubila je inicijativu i njena je stranka za tri mjeseca poslije predsjedničkih izbora izgubila polovicu biračke podrške, a onda, u sljedeća četiri mjeseca, opet polovicu, i sad je u završnici pala - ispod izbornog praga (na 4 posto).
To znači da na ljevici nema karizmatskih vođa – imaš Milanovića, pa ako doista vjeruješ da on sam može riješiti dva glavna društvena problema – a po općoj ocjeni (86% odnosno 70% posto birača) to su nezaposlenost i gospodarstvo – možeš mirno za nj glasati, iako o tim specifičnim područjima on nema pojma, a sve one koji su te poslove za nj vodili, odstranio je, politički likvidirao, kao i sve koji pokazuju bilo kakvu ambiciju, upućenost ili znake inteligencije… Kad govori o gospodarstvu, okružen je ministrom Grčićem, koji izgledao kao da ništa ne zna, te ministrom Lalovcem koji odaje dojam da laže čim zine, dok njihov šef posve vidljivo i neskriveno – ne haje. Jedan se pokrio po ušima, drugi ne vidi, a treći ništa ne kaže i kad govori…
Prema anketama, točno dvije trećine birača misle da zemlja ide u sunovrat, četvrtina da je sve u redu, a deset posto kaže da nemaju pojma što da misle. To anketno pitanje, dakle, izgleda kao kontrolno u testu inteligencije – jer istodobno svi u prosjeku daju dvojku ocjenjujući rad vlade, a čak i birači SDP-a ne odvažuju se na više od trojke. Znači li to da je biračko tijelo posve izgubilo povjerenje u političku klasu i sve političke institucije? Jer i Sabor u kojem, doduše, SDP ima većinu i upravlja, nije zavrijedio nego bolju dvojku. Ne znači – birači pokazuju nevjerojatno visok stupanj povjerenja u Predsjednicu Republike, a ta podrška komforno je raspoređena u svim regionalnim i dobnim skupina pa čak i među biračima obje stranačke i svjetonazorne opcije! Ukupno čak šezdeset posto birača podržava njen pristup, smjer i nastojanja. Svi hadezeovci (92%) i – senzacionalno! - oko 66% ”orahovaca” te 39% birača SDP-a! Podjednako muškarci i žene, a s obzirom na dob oscilacija je manja od pet posto – od 58% kod mlađih od trideset godina do 62% kod starijih od šezdeset. Identično je na selu i u gradu (59%), izjednačeno u Zagrebu i u Lici (60 prema 63%), nešto manje u Istri i Primorju (45%), a nevjerojatnih 71% u Dalmaciji! Znatnija je razlika jedino kod onih s fakultetom – samo ih 41 posto druka za Kolindu, ali u hrvatskom biračkom korpusu nema jako mnogo visokoobrazovanih – samo oko deset posto.
Tekst u cijelosti pročitajte OVDJE.