Nažalost još jedan put smo svjedoci jednog, u najmanju ruku neobičnog, načina komuniciranja Gradonačelnika Dubrovnika, sa .... kim? Naime, u medijima je objavljeno pismo upućeno Ministrici Andrei Zlatar Violić, na znanje Premijeru, DORH-u i tko zna kome još, ali kako je prema svemu sudeći ono objavljeno prije nego što su ga primili oni kojima je upućeno radi se o otvorenom pismu. Načinu komuniciranja kada se one kojima je takvo pismo upućeno želi izložiti sudu javnosti, jer se očigledno sumnja u njihovu sposobnost i/ili mogućnost nepristranog i ispravnog odlučivanja. U tome pismu Gradonačelnik propituje način i zakonitost rada DPDS-a, odnosno valjanost ugovornog odnosa s Gradom Dubrovnikom.
S obzirom da je sam Gradonačelnik odabrao način komunikacije s nadležnim državnim tijelima i institucijama putem medija, DPDS je nevoljko prihvatilo obvezu, ne da nastavi na taj način komunikaciju s tim istim tijelima i institucijama, jer za to nema svrhe niti potrebe, niti da ovim putem polemizira s bilo kime, nego jedino da svekolikoj javnosti pojasni dvojbene stavove i navode samoga Gradonačelnika.
Dakle ovo je napad na DPDS kao jednu od najstarijih udruga civilnoga društva na našim prostorima, na udrugu koja postoji i uspješno djeluje u partnerstvu s Gradom 60 godina. Naravno da udruga civilnoga društva nije i ne može biti institucija vlasti, ali to ni u kom slučaju ne znaci da DPDS djeluje mimo valjanih zakonskih okvira i društvenih normi. Sama ta činjenica je u konkretnom slučaju prednost, a ne mana modela upravljanja i održavanja dubrovačkih fortifikacijskih sklopova. To su uostalom prihvaćale i sve vlasti u Dubrovniku u proteklih 60 godina. Ponavljamo i naglašavamo
sve uključujući i sadašnju aktualnu vlast na čelu sa gradonačelnikom Vlahušićem.
Radi jasnoće treba naglasiti kako je današnji odnos između Grada i DPDS-a uređen Dodatkom Ugovora kojega je Gradskom vijeću i DPDS-u predložio upravo Gradonačelnik krajem 2009.g. Nakon što je Gradsko vijeće taj Dodatak prihvatilo ovlastilo je Gradonačelnika da ga i potpise. Temeljem takvog ovlaštenja i naloga potpisan je potpuno slobodno i bez ikakve prisile ili utjecaja dvostrani pravni posao između Grada i DPDS-a. Zakonit i valjan pravni posao, kako onda krajem 2009.g. tako i danas, jer se u zakonskoj regulativi po tome pitanju ništa nije promijenilo.
O iznesenim brojkama u Gradonačelnikovom dopisu teško je bilo što suvislo komentirati, osim napomene da je prethodne 2011.g. DPDS ostvarilo ukupni promet od 47.000.000,00 kuna, nakon odbitka PDV-a ostalo je oko 37.000.000,00 kuna te da je od toga prihoda uplatilo na račun Grada iznos od oko 18.500.000,00 kuna dok je sa preostalim iznosom DPDS transparentno i pažnjom dobrog gospodara pokrilo sve troškove poslovanja Gradskih zidina koji su iznosili između 6 i 7 milijuna kuna, a preostalim iznosom od oko 12.000.000,00 kuna uložilo je u obnovu i zaštitu baštine. Za dio novca od Gradskih zidina koji je Grad temeljem ugovora dobio od DPDS-a nema nikakvih podataka u što su utrošeni, prema svemu sudeći ne u svrhu zaštite i obnove kulturno povijesne baštine, a sto je bio osnovni motiv i svrha zaključenja ugovora između DPDS-a u Grada. Međutim treba se osvrnuti na navod Gradonačelnika iz upućenog pisma o mogućnosti zaduženja u svrhu obnove spomeničke baštine, jer: "Petnaest godina je uobičajeni rok otplate kredita koja se može dobiti za obnovu spomenika kulture na bankarskom tržištu uz izuzetno povoljnu kamatu." DPDS je uistinu konzervativnih nazora kada je u pitanju upravljanje spomeničkom baštinom i njenom obnovom, što sama ta baština po svojoj prirodi i iziskuje. Taj pozitivni konzervativizam se neizbježno prenosi i na sva ostala postupanja DPDS-a pa tako i na financijsko poslovanje. DPDS je u svojoj dugoj i uspješnoj povijesti poslovalo bez zaduženja. Gdje se svijet danas, a nažalost i naša Domovina, nalazi zbog zaduživanja "uz izuzetno povoljnu kamatu" ne treba posebno obrazlagati. DPDS se uvijek protezalo onoliko koliko se moglo samo pokriti, a danas vidimo da vrlo značajnim sredstvima pomažemo i Grad. Baština je predragocjena da bi se o njoj razmišljalo isključivo kao o ekonomskoj kategoriji. Mora ostati nešto naše što nije nikad bilo i nikad ne bi smjelo biti na prodaju. Tko god tako ne razmišlja teško može biti baštinikom nespornih vrijednosti naših starih, kako u Dubrovniku tako i u cijeloj Hrvatskoj.
I na kraju, ali ne i najmanje važno, živimo u dobu moderne demokracije. Demokracije koju, između ostaloga, određuje i trodioba vlasti. Trodioba na zakonodavnu, izvrsnu i pravosudnu vlast. To Gradonačelniku sigurno ne odgovara, a možda niti ne razumije. U takvom ustroju vlasti o tome je li neki (ugovorni) odnos zakonit ili ne može odlučivati jedino pravosudna vlast, kojoj se Grad do sada nije obratio vezano za odnos sa DPDS-om.
Pametnome dosta!?"
Dopredsjednik DPDS-a
Denis Orlic