DESNO KRILO: Kod svinja se izborna obećanja vrlo kvalificirano i precizno mogu nazvati - kurčenjem

Andro Vlahušić se pojavljuje na većini plakata bez pratnje partijskih kolega, praktično uvijek je sam u nekakvom kretanju, što je za njega dobro. Bolje solo nego da mu s desne strane korača glavni koalicijski kotač, invalidni starac Jadrušić, sućutnička pojava čija je komplementarnost s današnjicom, poput dobrog dijela 'Androve liste', prepoznatljiva tek nakon duljeg razmišljanja.

Andro snimljen kako za potrebe izbornog spota maše brodu koji plovi prema Kalamoti...

Na jednoj fotografiji/plakatu, međutim, Vlahušić se slikao u društvu Mladena Gojuna, likovno sugerirajući da su približno isti po visini i po statusu, i preuzeo time na sebe dio Gojunovog birokratsko - dežmekastoga imagea. Što se tiče konkurencije, Vlahušić s razlogom pokušava uhvatiti HDZ na njegovoj liderskoj ambivalentnosti, i u tom je kontekstu plakatska dramaturgija ulje na Vlahušićevu vatru.

Lista za gradsko vijeće

U bitci dubrovačkih lidera teško je reći tko će pobjediti. Psihološki je u prednosti Franković zato što je novo lice, energičan je, jezgrovit i pravocrtan, i tu je situacija ponešto jednostavnija. No, ishod bitke preko stranačkih lista neizvjestan je, i HDZ-u se ovdje otvara prilika prije svega zbog HNS-SDP-ovog teškog bremena nesposobnosti aktualne vlade, čiji su oni predstavnici. Također, na HNS-SDP-HSU-ovskim popisima dominiraju stara partijska imena, mahon ponikla u jugoslavenskom komunističkom sustavu, dakle Vlahušićev hard-core kojih se publika u dobroj mjeri zasitila. Sve što su Jadrušić, Šimac Bonačić, Čale Mratović, Brnas itd. bili u stanju ponuditi, odavno su već ponudili i realizirali, i javnosti je više nego solidno poznat monotoni politički standard kakav od njih može očekivati.

Pozicioniranje Mladena Gojuna na prvo mjesto liste u Dubrovniku možda je najveći paradoks u Vlahušićevoj ponudi. Nejasno je čime se propovjednički obojen Gojun, specijaliziran za manje – više ništa, može suprotstaviti urbanome Frankoviću kojeg prate respektabilna građanska imena poput Sanje Putica, Peza, Potrebice, Marijete Hladilo, Emilija Puljizevića i tako dalje.

Vlahušićevo sklanjanje određenih političkih poslušnika, poput sfinge Vekarića, na niža mjesta na listama, ili njihovo potpuno uklanjanje, nije nikakav bitan pomak u njegovu doživljaju svijeta, radi se o degradaciji kadrova koji nemaju nikakve zasebne političke težine i funkcionirali su isključivo kao izvršitelji zadataka koje su im davali gradonačelnik i njegovi glavni ljudi.Vlahušić se, dakle, u svojoj selekciji oslanja na tradiciju i slavu svojeg zamišljenog narodnoga imagea, pošteno otplaćuje dugove starim suborcima i pritom gubi korak s Frankovićem koji je, iako u neusporedivo slabijem liderskom položaju, pri izboru reprezentanata u HDZ-u uspio proizvesti pravu malu internu revoluciju.

Preko predočenoga postupka indukcije dolazimo do enigme koja će se u psihologiji izbora vjerojatno pokazati ključnom: hoće li kod birača prevladati utjecaj tzv. Vlahušićeve liderske karizme, koju podupiru stari glumci u starim ulogama, ili Frankovićevog reformizma koji na donekle nedorečene načine pokušava zadovoljiti apetite građanstva za promjenom.

Aktualni izbori također pokazuju kako dubrovački SDP u proteklom razdoblju nije uspio uzdrmati svog glavnog političkog takmaca, HDZ, ni u minimalnoj mjeri. Stranka je evidentno opterećena nekakvim esencijalnim problemima ako se pokazuje permanentno nesposobna za profiliranje bilo koga tko bi mogao biti kandidiran za mjesto dubrovačkog gradonačelnika. I tako godinama…

Andro: I red i rad i rast, i nered i nerad i nerast

Analizirajući sve pobrojane projekte: započete, nezapočete, planirane, neplanirane, u tijeku… koji se mogu naći na prigodno dizajniranoj izbornoj web stranicu kandidata Vlahušića, dio kojih niže donosimo, može se zaključiti kako ga je izborno raspoloženje udarilo stilskom inspiracijom: umjesto da se sa svojim političkim neprijateljima obračunava smrtno ozbiljno, čemu je odavno prilagodio svoj opaki ‘image’ kvartovskoga štemera, veseli Andro okrenuo se sofisticiranim formama ironije, sarkazma, cinizma ili reverzibilne metafore.

Kurčenje

Kažu kako prasac nema mnogo ambicija u životu, i ‘sve svoje punte kad zbroji’ jedina mu je zapravo ambicija preživjeti ljudsku Novu godinu. Svinja koja je dočekala Sveta tri kralja, ona dakle koja je uspjela u životu, baš kao da je dobila ime po ukupnim dosadašnjim učincima Androve gradonačelničke vladavine, zove se nerast.

U najkraćemu, nerast je pobjednik na svinjskim izborima. Onoga dana kad se odlučivalo o njihovoj sudbini, kad se dakle biralo koji će od odojaka biti izdvojen za ražanj, koji za pršut, a koji za rasplod, on je, onako gizdave pojave i otečenih muda, najviše obećavao.

Kod svinja, kako vidite, izborna obećanja se vrlo kvalificirano i precizno mogu nazvati - kurčenjem. /Desno Krilo/

p.s. Niže donosimo plejadu izbornih obećanja koje smo pronašli na prigodno dizajniranoj web stranici Andra Vlahušića, većina naravno kupljena ĐEMDO karticom...

Stadion Lapad, uz opasku 'izrađen Idejni projekt'

Sportska dvorana Gospino polje, uz opasku 'izrađen Idejni projekt'

Batala, uz opasku 'Lokacijska dozvola'

Radeljević - Libertas, uz opasku 'Završena prostorno planska dokumentacija'

Auto Dubrovnik, uz opasku 'izrađen Idejni projekt'

Imperijal, uz opasku 'Pred realizacijom'

Belvedere, uz opasku 'investicija u tijeku'

Križni put, uz opasku 'investicija pred završetkom'

Tehnološki blok Osojnik, uz opasku 'izrađena prostorno planska dokumentacija'