Dijeta koja sto posto djeluje

Što nas navodi da vjerujemo kako se možemo hraniti industrijskom, nekvalitetnom i korisnim supstancama siromašnom hranom, i svejedno biti zdravi? Otkud nam uopće ideja da bi ti umjetni proizvodi mogli zamijeniti prirodnu hranu? Ova pitanja postavlja liječnik i nutricionist Mark Hyman, a prenosi ih Huffington Post.

Prije stotinu godina sva je hrana bila organska, lokalna, sezonska, svježa i održavali smo je drevnim metodama čuvanja hrane. I sva je hrana bila kvalitetna. A sada se situacija okreće protiv nas. Industrijski čips ponekad ima do 20 sastojaka i velika većina njih nema veze s krumpirom. U hamburgerima često ima vrlo malo mesa, a prosječni tinejdžer dnevno konzumira 34 žličice šećera… da skratimo, živimo u prehrambenom horroru, u negativnoj znanstvenoj fantastici u kojima se hranimo plastikom i pilulama, piše tportal.

Pogledajmo samo koliko je rasprava o tome kakva nam hrana treba, koliko je samo različitih teorija o poželjnoj ishrani. To je samo indikator koliko smo se udaljili od onoga što nam je prirodno, od jednostavnog čina hranjenja pravim, zdravim i svježim namirnicama. Kada jedenje prave hrane postane revolucionarno dostignuće, to znači da smo upali u nevolje.

U cijeloj toj kakofoniji različitih prehrambenih teorija treba imati u vidu da je industrija jeftine, nezdrave hrane strahovito ojačala i da se, u zaštitu te gospodarske grane, namjerno puštaju dezinformacije ili poluinformacije koje prikrivaju činjenicu da loše jedemo.

Evo primjera: često slušamo kako je najvažnije da je hrana nemasna i da sve što ima "low fat" naljepnicu sigurno mora biti zdravo. Ali, gazirana pića su 100 posto nemasna, a to i dalje ne znači da ih treba konzumirati. Onda je nova moda da jedemo što više integralnih žitarica, pa lukavi proizvođači pospu nekoliko zrna na zašećerene pahuljice za doručak – što ih također ne čini zdravom hranom.

Pa što bi onda bio najbolji savjet? Izbjegnite hranu za koju se na naljepnicama tvrdi da je zdrava, ili još bolje – izbjegavajte hranu koja na sebi ima bilo kakve etikete.

Na početku 21. stoljeća možemo reći da su naša nepca, naši mozgovi, naš hormonalni sustav i naše kuhinje - taoci prehrambene industrije. Njihovi proizvodi koji samo nalikuju hrani zavaravaju naša osjetila okusa i donose im trenutno zadovoljstvo, ali upravo zbog toga naš biološki sustav pati, on odbija prodor jeftinih industrijskih prerađevina u naše gene, naš hormonalni i bio-sustav. Ukratko, ono što nam treba je da se očistimo od unosa supstanci koje nam ne trebaju.