"Neki dan sam ga promatrao. Ima previše pukotina. Sve je moguće napraviti, ali je potrebno puno novaca, ne znam jesu li spremni obnovu financirati oni koji su ga uništili. To bi možda bilo izvedivo bez da se na njemu ikada više vješaju zastave i postavljaju jarboli“, govori Dražić koji je sudjelovao u obnovi Orlanda 2006. kao restaurator. Još tada Dražić je upozoravao da Orlandu prijeti lomljenje na pola.
"Konzervatorski odjel u Dubrovniku kontinuirano vrši nadzor i uvid u konstruktivno stanje Orlandovog stupa tijekom kojih se evidentiraju i dokumentiraju sva sadašnja oštećenja na tijelu stupa“, kazala je pročelnica Žana Baća.
Prema odgovoru iz Grada Dubrovnika o novostima vezano za napuknuti Orlandov stup ništa se novo nije dogodilo već tri mjeseca unatoč upozorenjima a o prijedlogu obnove Grad još uvijek nema nikakvih saznanja, iako su još prije gotovo tri mjeseca uputili Konzervatorskom odjelu dopis u kojem izražavaju zabrinutost dubrovačke javnosti i građana zbog stanja stupa i kipa Orlanda i zatražili očitovanje konzervatora i prijedloge sanacije.
Problem sa Orlandovim stupom seže još od 1825. godine i prvom sanacijom prilikom postave na sadašnje mjesto 1878. Sanacija je izvršena i 1956. kada se izvodi injektiranje željeznog klina u unutrašnjost stupa s ciljem spriječavanja posljedica negativnih vremenskih uvjeta.
Orlando je sada u vidno lošem stanju i ponovno čeka konstruktivnu sanaciju ili konzerviranje ili postavljanje replike, kako je PortalOko prethodno pisao.
"Moje je mišljenje da treba pitati Hrvoja Macana zašto se ovo dogodilo Orlandovu stupu. On je odgovorna osoba za uništenje Orlanda. Sugerirao sam da se poštuje projekt prilikom obnove 2007., a on je radio po svom nahođenju. Nestručan je i nekompetentan, nije slušao glas struke i poštivao je.“, govori Đivo Dražić koji se prilikom zadnje obnove sukobio sa Macanom kojeg PortalOko nažalost ne može dobiti na telefon.
"Krivo je usađen središnji trn, ukoso i prisilno ravnan u centar a po projektu je trebao biti idealno ravno postavljen sa odstupanjem od tri milimetra, a imao je odstupanje veće od tri centimetra, prema onome što sam ja vidio. To nigdje nije dokumentirano jer se prikrivala istina. Stvari su se trebale preispitivati tijekom rada“, govori Đivo Dražić.
Društvo prijatelja dubrovačke starine tada je sudjelovalo u obnovi Orlandova stupa.
"Macan ništa nije radio niti je mogao raditi na svoju ruku. Sve se može popraviti pretpostavljam, nisam stručan. Sve je rađeno prema projektu Ministarstva a postojao je i nadzor Konzervatorskog odjela. Mislim da nije napravljena nepopravljiva šteta a tko bi to trebao platiti? Siguran sam da nitko ne snosi materijalnu odgovornost", govori Orlić.