Psihologinja Buljan Flander kazala je kako su se roditelji ranije borili da djeca dođu kući jer su previše vremena boravila vani, a danas su stvari obrnute što je, prema njenom mišljenju, rezultat razvoja suvremenih tehnologija koje su promijenile djetinjstvo.
- Radimo dosta istraživanja o tome koliko su djeca pred ekranima i što za njih to znači. Ponekad promatram obitelji koje čekaju red u klinici i zapažam kako je svatko od njih na svome ekranu. Jednostavno oni roditeljima najčešće služe kao dadilje. Ne mogu optužiti roditelje zbog toga, ali bitno je znati kad i koliko možemo dozvoliti djeci korištenje mobitela i ostalih ekrana - kazala je Buljan Flander dodavši kako je nepotrebno izlagati djecu mlađu od dvije godine multimedijskim sadržajima jer oni nisu edukativni za taj uzrast. Psihologinja je u Dubrovniku predstavila niz svjetskih istraživanja, ali i onih koje je ona provela. Tako su mnoga istraživanja dokazala kako djeca koja provode mnogo vremena pred ekranima slabije komuniciraju jer im se govor manje razvija, također istraživanja su pokazala kako su većinom skloniji pretilosti jer često grickaju za vrijeme gledanja u ekran.
- Zabrinjavajući su podaci koji govore kako je provedeno ukupno vrijeme vrtićke djece pred ekranima dva i pol sata. To ne zvuči puno, ali kada se uzme u obzir da su u vrtiću do 16 sati, nakon toga idu doma, jedu i spavaju, onda je zaključak kako s roditeljima provode deset minuta. I onda se čudimo kakva su djeca. Ne želim optuživati roditelje, zaista nije lako to biti u ovim vremenima - rekla je psihologinja Buljan Flander koju često pitaju koliko je normalno sati da djeca provode na internetu ili pred televizijom.
Ona je mišljenja kako ne postoji konkretna brojka jer sve ovisi o više čimbenika, a važna je i ravnoteža. Tako je istaknula kako je znakovit podatak istraživanja da 95 posto djece koja provode dosta vremena na internetu bi radije proveli to vrijeme s prijateljima uživo. Kao zaključak tomu, Buljan Flander je istaknula da su zapravo odrasli ti koji su ponudili djeci takve sadržaje i uređaje. Psihologinja je naglasila kako podržava savjete američke Pedagoške asocijacije koja preporučuje uspostavljanje zona bez ekrana kao naprimjer spavaće sobe ili blagovaonice za vrijeme objeda.
- Podržavam nove tehnologije jer su jako korisne u učenju, ali važna je kontrola - naglasila je ona te dodala kako učinci novih tehnologija ovise o roditeljskoj uključenosti. Buljan Flander savjetuje roditelje da s djecom koriste sadržaje jer tako razvijaju medijsku pismenost, a i roditelji uče o novim tehnologijama što je posebno važno. Naglasila je kako se susretala s djecom koja su kritizirala svoje roditelje jer objavljuju njihove fotografije.
- I mi roditelji moramo paziti što radimo jer smo primjer djeci. Najbolje bi bilo da zajedno razvijamo i kontroliramo sadržaje. Važno je razgovarati s djecom jer tako razvijamo kritičnost i učimo ih vrijednostima. Teško je uhvatiti korak s mladima, ali ako ne poznajemo tehnologiju ne mora značiti da trebamo odustati. Često kažem roditeljima da djeca znaju više o tehnologiji, ali oni znaju o životu. Zbog toga se trebaju uključiti u njihov život i tako će bolje znati čime se bave, tko su im prijatelji i što ih veseli - naznačila je psihologinja Gordana Buljan Flander koja je govorila i o ovisnosti o internetu pa je predstavila istraživanje koje govori kako se kod takve djece javljaju patološki obrasci i simptomi kao kod svih drugih ovisnosti poput zaokupljenosti, stalnog iščekivanja, anksioznosti, neuspješnih pokušaja da se smanji korištenje sadržaja te gubljenja interesa za sve druge aktivnosti.
Posebno je istaknula opasnost od virtualnog nasilja, pišu iz
Dubrovačkog dnevnika.
- Cyber bullying je čak gori od nekog drugog nasilja jer ostavlja velike posljedice i lako može postati žrtvom, počinitelj je anoniman i nikad se ne zna koliko je ljudi vidjelo grubi sadržaj o nekoj osobi - kazala je klinička psihologinja i psihoterapeutka Gordana Buljan Flander na tribini održanoj u Dubrovniku.