- Doživjeli smo napad na mjesta, kuće i sela u kojima smo živjeli i pojavila se logična potreba, osjećaj, da želiš obraniti svoje. Nisam mogao ni zamisliti da na to gledam mirno, da se ne branimo svi zajedno. Bio je to jak zajednički osjećaj; o smrti se nije razmišljalo iako joj se gledalo u oči - prisjeća se Goran. U tim se trenucima, kaže, nije osjećao kao dijete. Izvršavao je postavljene zadaće rame uz rame sa suborcima, zadatke je izvršavao kao i odrasli. On se, kao i oko 3500 maloljetnih dragovoljaca Domovinskog rata, odrekao 'normalnog' odrastanja. U rat je otišao napustivši školsku klupu, a srednju školu je završio puno kasnije.
- Zadar je doživio teška razaranja pa ni mojim vršnjacima, koji su bili u Zadru, mladost nije bila potpuna, bezbrižna. Međutim, svjestan sam da je meni, koji sam doslovno cijeli rat proveo na bojišnicama, bilo kudikamo teže; od spavanja u rovovima do direktnih oružanih sukoba. No tada se nije razmišljalo o odricanju - kaže Goran. Za razliku od današnje mladeži, oni su imali zajednički cilj - neovisnu, slobodnu Hrvatsku. 'Običnih' stvari poput škole i sporta prihvatili su se nakon rata.
O reakciji ministarstva
'Pozivam ministra Matića da pokaže gdje u Zakonu, u kojem članku, rečenici ili riječi se spominju maloljetni branitelji.'
Prijateljstvo izlaz iz teških situacija
Goran je u ratu prošao ratišta zadarskog zaleđa, Ravnih Kotara i svih područja gdje su se provodile akcije 'Maslenica', 'Bljesak' i 'Oluja'. Prva postrojba u koju je ušao bila je Samostalni bataljun Škabrnja, potom 159. brigada, Zrakoplovna baza Zadar, te u ratu i nakon rata 74. satnija Vojne policije. Godine ratovanja ostavile su sjećanja na strašne, ali i lijepe trenutke.
- Kao najljepše pamtim to što sam uvijek bio sa svojim prijateljima. Sretan sam što sam i dan danas sa njima. Iz pamćenja bih, dakako, izbrisao one najteže situacije: ranjavanja suboraca, moj 'upad' u minsko polje, avionsko raketiranje naših položaja. Unatoč strahovima, uvijek je na kraju prevladao ponos i osobno bih sve ponovio.
Prosvjed na Markovom trgu
Goran je danas predsjednik zadarske podružnice Udruge maloljetnih dragovoljaca Domovinskog rata Hrvatske. Ovih je dana izvijestio javnost kako će Udruga 10. listopada održati prosvjed na Markovom trgu. Najava prosvjeda ubrzo je izazvala reakciju Ministarstva branitelja. Ono je za tportal odbacilo optužbe da maloljetni branitelji nisu zbrinuti od strane hrvatske države te ustvrdilo kako ne odvaja skupine pripadnika hrvatskih branitelja niti radi razliku među njima.
- Pozivam ministra Matića da pokaže gdje u Zakonu, u kojem članku, rečenici ili riječi se spominju maloljetni branitelji. Ne spominju se nigdje! Za razliku od toga, druge skupine hrvatskih branitelja se spominju. Dakle diferenciraju se HRVI, PTSP skupina, udovice, zatočeni, poginuli, nestali... Prema nacrtu novog Zakona, koji je u izradi, spominjali bi se i dezerteri. Kako se onda može tvrditi da u Zakonu ne postoje izdvojene skupine - pita se Burčul.
Izbačeni iz zakona
On smatra kako maloljetni branitelji trebaju biti navedeni kao posebna skupina zato što se kao takvi spominju u Pravilniku o utvrđivanju postotka oštećenja organizma HRVI u članku 9., uz već posebne braniteljske skupine poput poginulih, zatočenih i nestalih. Oni bi time, ako ništa drugo, dobili moralnu satisfakciju.
- Dakle, navedeni smo kao posebna skupina u Pravilniku, koje je izradilo Ministarstvo, a istodobno, u Zakonu u članku 5, gdje se redom navode iste skupine kao u spomenutom Pravilniku, maloljetni branitelji su 'nestali'. Izbačeni su. Zašto?
Goran očekuje da će se mjerodavne institucije nakon prosvjeda konačno pozabaviti maloljetnim dragovoljcima i da će ova skupina naći svoje mjesto u Zakonu. Iza njih je, kaže, organizacija brojnih okruglih stolova, pisanje saborskim odborima, pisanje predsjedniku države...
- Godine tog rada nisu urodile plodom. Novi Zakon je u izradi i želimo skrenuti pozornost na činjenicu da bismo trebali biti inkorporirani u njemu, o čemu smo se u pisanoj formi, sa točnim prijedlozima nadopuna, obratili Ministarstvu branitelja.
Prosvjed će se održati 10. listopada u 10 sati na Markovom trgu u Zagrebu. Maloljetni dragovoljci pozvali su sve braniteljske udruge da dođu i podupru ih. /Dnevno.hr/
Središnjica se ograđuje od prosvjeda
Kada je prosvjed najavljen, poslali smo upit predsjedniku Udruge
Damiru Besedniku vezan uz prosvjed. No, Besednik nam je rekao kako prosvjed planiraju podružnice Zadarske i Vukovarsko-srijemske županije, a ne Udruga.
- Središnjica UMDDRH sa sjedištem u Vukovaru ograđuje se od istoga, kao i sve druge županijske podružnice naše udruge. Ovo smatram planiranim prosvjedom pojedinaca koji koriste ime udruge u svrhu promidžbe svojih osobnih ambicija. Stoga ovaj prosvjed ne smatram našim - odgovorio nam je Besednik. Burčul smatra kako predsjednik Udruge više ne zastupa interese maloljetnih branitelja.
- Predsjednik UMDDRH Damir Besednik se godinama zdušno zalagao da se maloljetni branitelji inkorporiraju u Zakon i na tome smo svi zajedno radili. O tome postoje brojni tekstovi koji se mogu naći na Internetu. Iz nekog razloga on više ne zastupa interese maloljetnih branitelja, iako je formalno predsjednik. To je situacija koja sve nas maloljetne branitelje žalosti, jer onaj tko bi nas trebao zastupati to ne čini. Stoga, osobito imajući u vidu njegovo ranije zauzimanje za naše mjesto u Zakonu, njegovu izjavu je uistinu suvišno komentirati. Za razliku od njega, mi nismo odustali u našim nastojanjima da uđemo u Zakon.
Posebno ranjivi na ratne traume
- Dječja dob je posebno ranjiva na traumatske događaje, a posebice na one izazvane ljudskim nedjelom. Rat je jedno od najstrašnijih nedjela pa je mogući utjecaj na djecu, koja su aktivno sudjelovala u ratu, sigurno nepovoljan. Zbog traumatizacije i kod odraslih ljudi može doći do potpune promjene slike svijeta, koji se doživljava kao nesigurno i opasno mjesto. Kod mladih ljudi traumatizacija može trajno promijeniti sliku svijeta, ali i sebe samog. Osoba može postati pretjerano osjetljiva, sklona neprijateljskim doživljajima, kontinuirano napeta i razdražljiva - rekla je psihologinja Nataša Jokić Begić za H-alter. Jokić Begić doktorirala je na temu PTSP-a, a 2004. bila je zaposlena na Klinici za psihološku medicinu KBC-a Rebro gdje je tijekom rata i poslije njega najveći broj klijenta dolazio upravo iz braniteljske populacije.