Da je turistička sezona više od mora i ljeta jasno je svima samo ne onima koji se bave turizmom. Hrvatski turizam je zapeo, a ni Ministarstvo turizma ni Hrvatska turistička zajednica ne znaju kako da krenu dalje. Svi se već šale na račun toga da nam "nebo plače", a kad pada kiša, od naše sezone nema ništa. Čini se da je ova godina najbolji primjer za to.
Kako smo već pisali, podaci za prošli mjesec pokazali su da ništa u našem turizmu nije toliko bajno koliko bi ministar Lorencin htio da je. Cijela hrvatska javnost je ostala šokirana na izjavu ministra da su "Slovenci spasili našu turističku sezonu", a sad ćemo vam objasniti zašto. Službeni podaci pričaju neku drugu priču, kompletno drugačiju od one koju priča ministar. Činjenica je da je broj turističkih dolazaka na Jadran i u Grad Zagreb ostao isti u odnosu na srpanj prošle godine. Sad bi netko rekao da to i nije tako loše, ali nema ništa dobro u tome da nam sezona svake godine stagnira. Osim toga, nije da stagniramo. To bi bilo malo previše za tražiti. Mi padamo. Broj noćenja u u srpnju 2014. je pao za 2 posto što je gotovo pola milijuna noćenja manje. Ironično, to je približan broj stanovnika Ljubljane i uže okolice slovenskog glavnog grada. Nećemo sad 'šutat' mrtvog magarca. Istina je da je dio Hrvatske bilježio nekakav rast turističkih dolazaka, noćenja i prihoda, ali zanemarivo mali s obzirom na naše kapacitete.
Što to mi nudimo da nije sunce i plaža?
I ovo ljeto su najgore prošli mali ugostitelji, oni koji čine pola naše cijele ugostiteljske ponude. Kad smo već kod ugostiteljske ponude, što naša ponuda uključuje osim mora i sunca. Znači li to zbilja da čim izbacite sunce propada i sezona. Tu se javlja niz problema za hrvatski turizam. Sve počinje s nedostatkom ponude zbog koje mnogi stručnjaci smatraju da se naša sezona "jednostavno događa" i da bi se nastavila događati da HTZ i Ministarstvo turizma ne postoje. Zašto mi nemam dobru ugostiteljsku ponudu za dane kad pada kiša? Jednostavno, jer je našim malim ugostiteljima preskupo, a prekupo im je jer u Hrvatsku ne dolaze baš veliki potrošači.
Pričali smo s Antom, manjim ugostiteljem iz okolice Makarske čije prezime ćemo prešutiti po njegovim željama. "Po meni, Istra, Kvarner i Dubrovnik su se već ustanovili kao elitni turizam i tu sve ide, manje-više, kao po loju. Problem je u ostatku Hrvatske. Treba ulagati u infrastrukturu, davati porezne olakšice za vrijeme sezone, ulagati u ekoturizam. Za to su krive turističke zajednice koje nisu odradile marketing kako treba. Oni se fokusiraju na istočnu Europu umjesto na cijelu i onda se čude da nema bogataša. Bogate goste zanima kako točno mogu kvalitetno potrošiti svoj novac. Elitni restorani, prirodni kompleksi, pakovi prirode.... Jednostavno privlače ih misteriji i nove informacije. Primjerice, u Makarsku ti neće doći nitko dubljeg džepa jer mi imamo samo more i to je to. Doba kad je more bilo dovoljno za turizam je prošlo, sad treba ponudit' sadržaj", rekao je Ante.
Kao što vidimo, ugostitelji su svjesni da trebaju jaču ponudu za turiste dubljeg džepa. Problem je što za to prvo moraju investirati, a država ne radi apsolutno ništa da im se to olakša. Marketing također ne odrađuje svoj posao. Iako su nam obale najljepše na svijetu, nije baš da cijeli svijet zna gdje se nalaze. Čistoća i ljepota su naša ponuda, ali to danas nije dovoljno. Bez dobre priče za turiste i popratnog sadržaja, sezone više nema! /Leo Buljan/