Dupini su morski sisavci koji pripadaju redu kitova (Cetacea), te podredu kitova zubana (Odontoceti). Budući da su na vrhu hranidbenog lanca, izvanredni su biološki pokazatelji stanja okoliša, takozvani bioindikatori. Sredinom prošlog stoljeća u Jadranu su bile prisutne vrste kratkokljuni obični dupin (Delphinus delphis) i prugasti dupin (Stenella coeruleoalba).
Kratkokljuni obični dupin je iz Jadranskog mora nestao, a prugasti dupin je prisutan samo povremeno. Uglavnom u južnom dijelu Jadrana, u manjim skupinama. Jedina preostala vrsta koja redovito biva u Jadranu je dobri dupin (Tursiops truncatus). Povremeno zalutaju i druge vrste kitova, glavati i obalni dupin, kljunasta i glavata ulještura, bjelogrli, crni i plavobijeli dupin.
Dobri dupin ima izduženo i hidrodinamično tijelo. Boja mu varira na leđima od tamno plave do smeđe sive, a na bokovima je sive boje. Trbuh mu je bijeli, a tijekom trajanja ljeta zbog topline mora zna poprimiti i ružičastu boju. Može narasti od 2 do 4 metra i težiti između 100 i 150 kilograma.
U nekim drugim svjetskim morima može dosegnuti težinu i do 500 kilograma. Jedinke u Jadranu narastu najviše do 3 metra i žive oko 30 godina. Najstariji, nama danas poznati dobri dupin je ženka koja živi u vodama oko Floride, a ima 49 godina. Tjelesna temperatura je stalna i iznosi 37o C, plućima udiše zrak, a diše svjesno. U potrazi za hranom može ostati ispod površine od 4 do 5 minuta. Obično roni do oko 50 metara, a u nekim prilikama i do 300 metara.
Kad nije uznemiren, pliva brzinom od 25 do 30 kilometara na sat. Na kratkim udaljenostima može plivati i bržim tempom. Nikad u potpunosti ne spava, jer odjednom spava samo polovica njegovog mozga. Jedno oko im je uvijek budno. Spolno zreli postaju tek s 10 godina i razmnožavaju se svakih 3 do 5 godina. Ženka nosi jedno mladunče 12 mjeseci. Ono se rađa s repom prema naprijed kako se ne bi utopilo prilikom prvog udisaja.
Mladunče siše majčino mlijeko tijekom čitave prve godine života. Živi s majkom sljedećih 3 do 5 godina. Mlade jedinke se nakon tog razdoblja odvajaju od majki i udružuju se u manje skupine. Dobri dupini se hrane u jatima loveći ribu, a posebno vole bijelu ribu koja živi na morskom dnu, plavu ribu iz otvorenog mora, a u manjoj mjeri lignje, sipe i rakove. Odrasli dupin dnevno pojede oko 15 kilograma ribe.
Većina njegova kretanja posvećena je pronalaženju plijena i hranjenju. U lovu, kao i u svakidašnjem životu, komuniciraju i koriste se eholokacijom. To su visokofrekventni zvukovi koje koriste za traženje i hvatanje plijena, te dobivanje akustične karte njihovog okoliša. Poznato je da dupini upotrebljavaju takozvani «potpisni zvižduk». Svako mladunče naslijedi oko trećinu potpisnog zvižduka od svoje majke, a ostatak je karakterističan samo za njega. Dupini se na taj način u većim skupinama mogu raspoznati i točno znati koji se od njih oglašava. Iznimno su akustične životinje koje čuju u rasponu od 20Hz do 150 tisuća Hz. Ljudski sluh obuhvaća samo raspon od 16 do 20 tisuća Hz.
Lako uče i sklapaju «prijateljstva» s ljudima. O prijateljstvima između dobrog dupina i ljudi na Jadranu postoje mnoge, gotovo nevjerojatne priče. Talijanski putopisac Giovanni iz Ferma, 1621. je pisao o prijateljstvu Šibenčana s dobrim dupinom koji je često boravio u luci. U sezoni lova srdela, skuša i tuna, dobri dupin je priječio izlazak ribe iz uvale i tjerao ribu u mrežu. Vojnik je ubio dupina dok je bio na straži pred tvrđavom Sv. Nikole, u šibenskom kanalu. Građani su to smatrali velikim grijehom, a knez grada Šibenika je osudio vojnika na smrt.
U Hrvatskoj morski sisavci nikada nisu imali gospodarsko značenje pa se nikada nisu namjerno lovili. Sredinom 1950-ih Ministarstvo ribarstva Narodne Republike Hrvatske je započelo opsežnu akciju ubijanja dupina, te su za svakog ubijenog dupina isplaćivali nagradu. Dupini su tada smatrani «štetočinama» koje uništavaju ribarski pribor i smanjuju ulov ribe. Ubijeno je 800 dupina. To je doprinijelo nestanku običnih dupina iz sjevernog dijela Jadrana, te smanjenju populacije dobrih dupina.
Dobri dupini su danas suočeni s velikim brojem problema i opasnosti koji im otežavaju ili onemogućavaju preživljavanje. Veliki problem je zaplitanje u mreže, zagađivanje mora raznim otrovnim tvarima, uništavanjem okoliša. Pretjeranim izlovom ribe oduzima im se hrana. Na teritoriju Hrvatske su zakonom zaštićeni od 1995. godine i ne smiju se uznemirivati, niti ubijati. Osigura li se dupinima opstanak, osigurat će se i budućim generacijama mogućnost divljenja ovim prekrasnim bićima – jedinim životinjama koje se uvijek smiju.
Ana Visković