Bora Đorđević, frontmen kultne srpske rock grupe Riblja čorba, najavio je koncert u Zagrebu planiran za sljedeću godinu. Iako postoji velika vjerojatnost da se radi samo o probnom balonu ili nekom Borinom performansu, reakcije očekivano nisu izostale. Ne najavljuje nam deklarirani četnik i osvjedočeni ratni huškač svoj dolazak u goste baš svaki dan. Svejedno, radi se o umjetniku kojeg mnogi u Lijepoj našoj smatraju klasnim glazbenikom pa bismo se prema njemu trebali tako i odnositi. Hrvatska teži biti uređena država i mora imati institucionalne snage svima ponuditi priliku. Ni Bora Čorba tu nije iznimka, ma što netko osobno mislio o njemu, piše
Propuh u džepu jači je od onog u glavi
Bora Đorđević
Hrvatska javnost prilično je dobro upoznata sa svim Borinim lupetanjima o Hrvatima, njegovim huškačkim izjavama i duetima s Bajom malim Knindžom. Bili smo i upozoreni kako on i njegov bend nikad neće doći svirati u Hrvatsku. Sam Bora je to u više navrata naglašavao u medijima, makar nikad nije dobio otvoreni poziv u Lijepu našu. Đorđević je još početkom 90-ih sam sebi dao zadatak dokazati da je najveći Srbenda na planeti i kako je u ime tog mitskog srpstva spreman ići jako nisko. Od istaknutog pripadnika „nebeskog naroda“ čovjek bi očekivao da leti visoko, a ne da se spušta na najniže moguće grane. No, Bora je odabrao biti idiot. Poput mnogih četničkih idiota koji su pred kamerama svašta baljezgali i hranili one najniže strasti fašističkih primata, i Čorba je s godinama nadošao na neku drugu priču. Naslušali smo se znanih i neznanih „srpskih obilića“ koji su u ekstazi govorili kako nikad i ni po koju cijenu neće priznati „ustašku“ vlast te kako se šahovnica neće vijoriti nad „srpskim zemljama“, a sad isti ti pognutih glava dolaze po „ustaške“ dokumente i uvijek slatke kune. Kao šećer na kraju, sad po te iste kune u mrsku mu Hrvatsku dolazi i najveći vožd velesrpskih laprdala te neokrunjeni kralj prizemnih mrzitelja s one strane Dunava. Što ti je zla karma.
Dobrodošao, uz mali uvjet – fusnotu
Hrvatska kao ozbiljna država mora omogućiti svima koji poštuju njene zakone da bez problema nastupaju unutar naših granica i uveseljavaju svoje fanove. Sloboda izbora svakog pojedinca vrijednost je koju se isplati braniti, pa sukladno tome treba omogućiti i Čorbinim obožavateljima da slušaju svog idola u hrvatskom Zagrebu. Bitno je to i u kontekstu monitoringa kojeg nad nama provodi Europska unija, prateći u kojem se smjeru razvija naše civilno društvo. No, ipak neće moći! Osim što drže do prava pojedinca, ozbiljne države drže i do vlastitog integriteta. Sukladno toj spoznaji, i ova naša Hrvatska bi trebala imati poneki uvjet za nastup Riblje Čorbe u Zagrebu. Evo prijedloga... Kao jedan od najvećih boraca za srpsko Kosovo, Bora Đorđević zasigurno razumije važnost fusnote u međunarodnim odnosima. Poput Srbije koja traži da pored naziva „Kosovo“ na međunarodnim summitima stoji fusnota koja će uza se nositi objašnjenje oblika kosovske državnosti prema međunarodnom pravu, i mi ćemo tražiti fusnotu pored Borinog imena na svim promidžbenim materijalima koji će najavljivati nastup Čorbe u Hrvatskoj. Uz tu fusnotu bi dolazila jedno dva-tri sveska s objašnjenjem o kakvom se govnaru radi te svim mogućim popratnim ogradama i isprikama od strane njega osobno, njegovog benda i službenog promotora. Sitnica u zamjenu za neometan nastup u državi po kojoj su horde čovjekolikih primata sijale smrt inspirirane upravo ovakvima poput Bore Čorbe.
Bora Đorđević
Koncert Bore Đorđevića* za razminiranje Hrvatske
Čorba je u životu izdao sve one koji su ga poštivali, a koncertom u Hrvatskoj učinit će isto posljednjoj grupaciji svojih obožavatelja. Nakon što se pokakio po brojnim Hrvatima koji su slušali njegovu glazbu i smatrali ga svojevrsnim simbolom prijeratne buntovne urbane Srbije, došlo je vrijeme da isprazni crijeva i po onima koji su ga nakon toga prigrlili. Radi se o velikosrpskim hibridima koji su „cepali“ istovremeno na Čorbine i Cecine pjesme – jer, koga briga, važno da je Srbenda. Dolazak među „ujkane“ i održavanje koncerta tamo gdje se kleo da nikad više neće zapjevati bio bi posljednji čavao u lijes Borine popularnosti među srpskim klerofašistima. Što bi se tek dogodilo da održi koncert humanitarnog karaktera? Bora Đorđević*, onaj s fusnotom kojeg možemo prihvatiti, odužio bi se svojim hrvatskim fanovima svirkom od koje bi recimo sav prihod išao za razminiranje Hrvatske. Minsku pošast su u našim krajevima ionako iza sebe ostavili neidentificirani bradati objekti koji su svršavali na verbalne proljeve frontmena Riblje čorbe pa mu to dođe kao povrat starog duga. Stari Bora, onaj bez fusnote, ovdje nije poželjan. Neka ostane đubre do kraja i gnoji po Srbiji.
Dnevno.hr