Oni koji tvrde da je hrvatski grb koji počinje s bijelim poljem isključivo ustaški grb zapravo pokušavaju reći, i to je ono što je vrlo opasno, da je stvaranje samostalne i neovisne hrvatske države bilo dio ustaškog projekta, što je suluda tvrdnja koju u Hrvatskoj, unatoč činjenici da hrvatske građane danas pritišću puno značajniji problemi, nameću javnosti komunisti. Znači li to, komunističkom logikom, da je Franjo Tuđman bio poglavnik, a Stjepan Mesić doglavnika, s obzirom na naslovnu fotografiju iz 1990. godine na kojoj vidimo definitivno skidanje zastave zločinačke Jugoslavije i postavljanje hrvatske zastave na kojoj je hrvatski grb s početnim bijelim poljem, na fotografiji vidimo i Stjepana Mesića, koji je doduše svojedobno bio sklon ustaštvu, ali koji se danas reformirao i otišao u partizane te postao komunist?
Izopačeno jugoslavenstvo, kojem tempo udaraju komunisti na vlasti, posebno tu mislimo na predsjednika Ivu Josipovića, koji otvoreno, dakle, više se čak i ne skrivaju tendencije, trabunja o zlikovcu Josipu Brozu Titu kao o velikanu hrvatske povijesti, nametnulo je Hrvatskoj trivijalne, no, zato ne manje opasne, teme kako se ne bi govorilo o krucijalnim problemima u državi, dakle, kako se ne bi govorilo o činjenici da je aktualni režim gospodarski uništio državu, koja je postala i službeno gospodarski crna rupa Europske unije. Kad nemate rješenja za gospodarske probleme obično se hvatate ideoloških tema, stara je to komunistička matrica kojom su se komunisti godinama služili, naime, dok su seljaci umirali od gladi prisiljeni živjeti u komunističkim zadrugama, komunisti su se na Golim otocima, i brojnim sličnim otocima, borili protiv unutarnjeg neprijatelja. Tisak ni tada, baš kao ni danas, nije pretjerano obraćao pozornost na ono što se događa u komunističkoj državi, medije nije bilo briga što na jednoj strani građani umiru od gladi, a na drugoj strani 'unutarnji neprijatelji' koji su umirali od torture režimskih batinaša. Tisak, kao i dobar dio ostalih medija, i onda i danas je slobodan, ali u okviru komunističke ideologije. Ne zaboravimo kako je skončao boljševik Milovan Đilas, zbog nekoliko 'polemičnih kolumni' u Borbi. Revolucija očito ne jede nego proždire svoju djecu.
Činjenica da su nasrtaji režima na same temelje hrvatske državnosti uspjeli iznervirati čak i jednog po prirodi posla smirenog čelnog čovjeka HHO-a, Ivana Zvonimira Čička, koji je gradonačelnika Splita, Ivu Baldasara, nazvao četničkim konfidentom, iako je on tek ratna kukavica koja je svoj grad ostavila na cjedilu kada je pobjegla u Italiju za vrijeme agresije na Hrvatsku, zato što je splitska gradska vlast odlučila skinuti ploču s grbom na spomeniku poginulim hrvatskim braniteljima samo zbog famoznog bijelog polja dovoljno govori u kakvoj Hrvatskoj živimo.
Zastrašujuće je da su danas najgorljiviji zagovornici dehrvatizacije Hrvatske ratni profiteri i bijednici osamdesetih dovoljno govori, naime, panika od mogućnosti da pred njihovim vratima 'zaigra mečka' jača je od zdravog razuma. Svaka donekle, makar i površno, ozbiljna vlast, koja bi se odlučnije htjela obračunati s medijskim i političkim kriminalom napunila bi zatvore, uvjetno rečeno, nakon idućih izbora. Uvjetno samo zato što zatvore ne bi trebala puniti politika, kao u slučaju Milana Bandića, nego institucije koje su zadužene za tako nešto. Politika stvara okvir i klimu za nesmetano djelovanje institucija, kad bismo imali doista pravnu državu onda bi doista pitanje bilo tko bi sve trebao sjediti na optuženičkoj klupi, među krivima gotovo sigurno ima i nekih medijskih uzurpatora, tim prije što u moralno uništenoj državi nevinih, osim sirotinje, nema.
Naposljetku, glede hrvatskog grba i sličnih, slobodno možemo reći, pizdarija, teroristička 'balvan revolucija' u Hrvatskoj je počela u kolovozu 1990. godine, što predvodnici izopačenog jugoslavenstva, bolje rečeno komunizma, misle pod kojim su se grbom hrvatski specijalci borili protiv velikosrpskih terorista?