Air Serbia je bivši JAT, Jugoslavnski Aero Transport (kratica JAT se inače među nesretnim putnicima te avio kompanije obično tumačila kao "Joke About Time", zbog kroničnih kašnjenja i ignoriranja reda letenja).
Dotična kompanija je propala, pa su je preuzeli poslovnjaci iz arapskog svijeta, te krenuli u ubrzani razvoj. Slična sudbina vjerojatno čeka i Croatia Airlines: za nacionalne prijevoznike u Europi, uz deregulaciju i niskobudžetne kompanije, više baš i nema mjesta pa je čak i moćna Lufthansa najavila potpuno povlačenje iz nerentabilnih unutareuropskih letova, koje će prepustiti low budget tvrtki u svom stopostotnom vlasništvu, "Germanwings", a ostali nacionalni prijevoznici poput Alitalie ili KLM-a se suočavaju s bankrotom. KLM-u vjerojatnost za bankrot trenutno iznosi preko 75%, unatoč udruživanju s Air Franceom. "Naziv Aer Serbia će pronositi nacionalni identitet na druga tržišta i jasno uspostavljati srpski brend na način na koji Jat Airways nije mogao", rekao je Aleksandar Vučić. Izjavio je da je snažan nacionalni avioprijevoznik ključan ne samo za privredu Srbije, već i za nacionalni ponos.
Istovremeno, mnogo manje medijskog prostora dobile su vijesti o ukidanju noćnih vlakova Zagreb - Split, te ukidanje brodskih linija Rijeka - Dubrovnik i Pula - Zadar.
Pred svega nešto više od mjesec dana ministar Hajdaš Dončić odlučio je o ukidanju noćnih vlakova na relaciji Zagreb - Split jer su "nerentabilni".
Protiv toga su se pobunili sindikati željezničara kako bi odgovorne upozorili na pogubnost takve poslovne odluke i zatražili od njih da željeznička povezanost dvaju najvećih hrvatskih gradova ostane najmanje na postojećoj razini koja je najlošija od 1925. godine! Tada su naime tek dovršenom Ličkom prugom prošli prvi vlakovi iz Splita prema Zagrebu.
"Noćni vlakovi imaju vagone za spavanje, vagone za automobile, oni su nam jedina izravna veza Dalmacije sa Zagrebom, a dalje prema europskim odredištima. Njihovim ukidanjem slijedi ukidanje i dnevnih linija. Ovo je put prema ukidanju kompletne ličke pruge! Teško je reći koliko će ljudi otiće zbog ove odluke, al zna se da bez vlakova nema ni željezničara - poručio je tada Ante Kunčić iz Sindikata prometnika vlakova.
Predrag Barišić, skretničar iz Šibenika, rekao je tim povodom: "Školujem dva sina na fakultetima, jedan u Splitu, drugi u Zagrebu. Svi živimo od deset mojih prstiju. Bojim se za svoje radno misto. Ako nam ukinu linije, to će za nas biti katastrofa". Na prosvjedu su se mogle pročitati i poruke poput "Vratite nam vlakove!", "Željeznica povezuje ljude", "Pruga koja život znači", i "Ovoliko zla nisu radili ni Turci", prema navodima "Slobodne Dalmacije".
Odgovor je stigao iz HŽ-a: "Linije vlakova na relaciji Split-Zagreb i obrnuto ukidaju se zbog nedostatnih sredstava namijenjenih poticanju željezničkoga putničkog prijevoza u proteklim godinama, kao i zbog donesenog rebalansa državnog proračuna kojim su sredstva namijenjena poticanju željezničkoga putničkog prijevoza smanjena su za 131,5 milijuna kuna. Godišnji gubitak tog para vlakova iznosi 19,55 mil. kuna (više od 60% ukupnih troškova vlaka), a dnevna subvencija po putniku (razlika između prihoda i troškova koja se djelomično nadoknađuje iz državnog proračuna) na toj relaciji iznosi 478 kuna. Dnevno se tim vlakom izvan sezone u jednom smjeru vozi oko 90 putnika."
No HŽ je zaboravio reći zašto je gubitak tako velik: od Zagreba do Splita se vlakom putuje i više od osam sati, a posljednji put kad sam osobno koristio tu vezu, potrajalo je i znatno dulje a putnici su prebacivani dio puta autobusima! Umjesto da se uvedu moderne i brze linije, kojima bi veći broj ljudi putovao, vagoni i pruga se puštaju da dotraju, a naravno da se nikom ne isplati putovati 8 sati vlakom kad može stići za tri automobilom ili za četiri autobusom. Dakle, umjesto modernizacije pruga, jednostavno se pušta da sve propadne.
Slična je, pa i gora stvar, s brodskim linijama. Uprava Jadrolinije idućeg ljeta neće financirati "nerentabilnu" liniju Rijeka - Dubrovnik, koja postoji već 60 godina, pa će trajekt "Liburnija" vjerojatno ići u prodaju ili u rezalište. Jadrolinija je predložila dogovor kojim bi se teret gubitaka podijelio između njih, koji bi osigurali 3,5 milijuna kuna i između niza općina, gradova i županija, koje su trebale izdvojiti ukupno oko 7,65 milijuna kuna. Najveći je problem bio što nije bilo sluha Dubrovačko-neretvanske županije koja je prijedlog odbila u startu. Zatim su isto napravili i u Gradu Dubrovniku, gdje su uvjetovali vlastiti doprinos time da i svi ostali budu uključeni. Od odluke su odustali i u Gradu Splitu te je cijela koncepcija pala u vodu, iako u Jadroliniji procjenjuju da bi doprinos jedinica lokalne samouprave u ukupnom iznosu od oko 3 milijuna kuna bio dovoljan da se linija zadrži. U međuvremenu, grad Rijeka je u proteklih 6 godina, otkad ga je kupio, u održavanje na vodi "rentabilnog" plovila bivšeg jugoslavenskog diktatora uložio 7.033.142,02 kune.
A ove godine ukinuta je i brza brodska linija Pula-Zadar. Objašnjenje: "održavanje te linije zbog izmjena pozitivnih propisa i prihvaćanja pravne stečevine Europske unije više ne može financirati Agencija za obalni linijski pomorski promet iz dijela proračuna za financiranje redovitog javnog prijevoza pa se, shodno tome, za tu liniju i ne može raspisati natječaj niti odabrati brodara koji bi je održavao". Zvonko Šupe, direktor Turističke zajednice Grada Zadra, vijest o ukidanju jedine brodske linije koja spaja sjevernu Dalmaciju i istarski poluotok prokomentirao je kao "katastrofu": "Partneri i naši gosti ne mogu vjerovati da su otoci tako loše međusobno povezani. Ta je linija uvijek bila puna i mislim da ćemo svi osjetiti njeno ukidanje, ne samo financijski. Ali, ne bi trebalo ostati na tome, mislim da bismo svi zajedno, od resornog ministarstva do Hrvatske turističke zajednice i naših regionalnih zajednica, morali pronaći neko rješenje. U suprotnom, što će nam promidžba, što će nam prirodne ljepote kojima se hvalimo, što će nam otoci na koje nitko ne može doći."
I tako, dok Air Serbia / Etihad Airlines uvodi liniju za Beograd, linije hrvatskih prijevoznika, kako domaće, presudne za preživljavanje nekih dijelova Hrvatske, tako i vanjske, propadaju ili ih preuzimaju vanjski prijevoznici kojima, gle čuda, nisu nerentabilne. S Budimpeštom nas povezuje Qatar Airways, a s Bolognom, gradom pobratimom, portugalski TAP. Vlak do Budimpešte do koje ima manje od 400 km vozi gotovo 7 sati, preko ravnice, a autobusna linija ne postoji. Pored noćne linije za Split, ukinut je i vlak za Veneciju. A zrakoplovna luka Zagreb se obnavlja i dograđuje brzinom kojom se u Bosni grade auto - ceste.
Istovremeno, milijuni za "rentabilne" privatne portale, EPH holding, Documentu i ostale se uvijek nekako nađu. A Croatia Airlines? Vjerojatno će i nju, nakon silnih kvarova, problema, i gubitaka, u konačnici preuzeti neki prijevoznik iz "regiona", vjerojatno isti Etihad Airlines. Moguće ga i udružiti sa Serbia Airlinesom.