Moj dan prođe jako teško. Dani su mi dugi, a noću teško spavam – muči me nesanica. Iz pritvora sam pisao pismo sućuti Ani, majci pokojnog Marka, sestrama Ani i Mariji, rodbini, prijateljima, župljanima. U tom pismu sam izrazio žaljenje i napisao da mi je žao što nisam mogao biti poput svetog Stjepana i reći: “Gospodine, u ruke tvoje predajem život svoj” ili “Oprosti mu, ne zna što čini”.
Uskraćene mu službe
Još jednom kažem: jako mi je teško i žao zbog svega što se dogodilo – kazao nam je don Ivica Sinanović, svećenik iz Banića u Dubrovačkom primorju, koji je u noći između 21. i 22. svibnja u župnom dvoru u Banićima ubio lokalnog političara, predsjednika Mjesnog odbora Marka Kraljevića, s kojim je bio u sukobu zbog cijena grobnih mjesta.
Prvi put nakon ubojstva, koje je šokiralo hrvatsku javnost i Crkvu, neobičan svećenik i bajker, don Ivica Sinanović u srijedu poslijepodne susreo se s nekim novinarima. Primio nas je u biskupskom dvoru na Gorici svetog Vlaha gdje stanuje otkad je izišao iz pritvora. U kući na Gorici živi s biskupom dubrovačkim msgr. Matom Uzinićem, koji je za njega dao jamstvo i otvorio mu vrata svog doma nakon izlaska iz pritvora.
Na tome mu je don Ivica neizmjerno zahvalan. Župnik koji je nakon ovog događaja vidno smršavio, više ne vozi motor, a brojni Dubrovčani mogu ga u večernjim satima sresti u šetnji Goricom svetog Vlaha.
Dok čeka epilog sudskog spora, uskraćene su mu sve svećeničke službe, a ispričao nam je kako mu prolaze dani nakon izlaska iz pritvora.
– Dan mi je ispunjen molitvom. Rijetko izlazim iz svoje sobe u biskupskom domu. Ne želim se izlagati javnosti jer me sve vraća u nesretni događaj. Najmanje molim za sebe, a najviše za spas duše pokojnog Marka. Nema pokojnog Marka, nema jedne osobe, ali nema više ni mene, onog starog Ivice...
Moj život je cijeli promijenjen i ta se ljaga ne može nikada više skinuti, niti oprati – kazao je don Ivica, ističući kako mu teško pada što nikada više neće biti svećenik, niti će djeci moći predavati vjeronauk.
– Uvijek će se naći netko i reći: To je onaj svećenik ubojica. Ja sam obilježen kao ubojica, a ne čovjek koji se branio. Ne čovjek koji je branio svoj život. Ali ja sam u duši svećenik i ostatak svog života ću provesti baveći se dobrotvornim radom – kaže don Ivica.
Zatvorski dani
U razgovoru s nama prisjetio se i svojih zatvorskih dana, ljudi koje je tamo upoznao i njihovih životnih priča. Zatvor je na njega, kaže nam, ostavio težak ožiljak. Posebno dojmljiv don Ivici je, kako nam je kazao, bio boravak u Remetincu gdje je proveo desetak dana radi vještačenja.
– Kad sam došao, neki zatvorenici iz svojih ćelija vikali su “don Ivica” i pozdravljali me. Rekao sam: “Čini mi se da imam više prijatelja u zatvoru nego vani”, a jedan zatvorenik mi se nasmijao i rekao: “I mi smo svi samo ljudi! Uistinu i jesmo, a zatvori nisu ni za životinje, a kamoli za čovjeka.”
Dijelio sam sve sa zatvorenicima, kavu, zadnju cigaretu. I još sam nešto važno shvatio: svećenik mora biti svećenik za sve ljude bez obzira koje nacije i vjere bili – kazao je don Ivica.
Neće nikad zaboraviti ni susret s Marom Perakom koji je, kada je priveden, također bio u dubrovačkom zatvoru, gdje je ležao zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda.
Pobratimstvo
– To je predivan dečko, sportaš koji pronosi ime Dubrovnika diljem Hrvatske. Dočekao me kao svoga bivšeg župnika. Otvorili su mu ćeliju, a Maro me otvorena srca zagrlio i poljubio.
S brojnim zatvorenicima sam i danas u kontaktu, no s dečkom iz Zadra ostvario sam prijateljstvo koje je drukčije u odnosu na druge. Čak smo se i pobratimili – kazao je Sinanović, dodajući kako mnogima piše, a uvijek im pošalje i koju kunu da imaju za cigarete, piše
Slobodnadalmacija.hr.