Dio građana je prepun iluzija o velikoj ulozi Hrvatske u odlučivanju, dio građana je razočaran gubitkom dijela teško stečenog suvereniteta, a dio građana ne zna što bi mislio, a neke uopće nije briga ili ne misle o mogućim posljedicama, kao ni o drugim društvenim kretanjima jer smatraju da će i tako biti kako vladajući odluče pa ne sudjeluju ni na izborima.
Hrvatska je postala članica EU, jesmo li po vama svjesni da samo postali dio Unije, znamo li što to znači za nas same, hoćemo li se znati izboriti za svoju poziciju u toj velikoj obitelji?
Teško je odgovoriti uime građana Hrvatske, a uime vlasti smije odgovarati samo vlast. No, prateći rezultate anketnih ispitivanja o mišljenju građana o ulasku u EU, jasno je da je dio građana svjestan da smo postali dio velike zajednice u kojoj male države mogu malo utjecati na najvažnije odluke, dio građana je prepun iluzija o velikoj ulozi Hrvatske u odlučivanju, dio građana je razočaran gubitkom dijela teško stečenog suvereniteta, a dio građana ne zna što bi mislio, a neke uopće nije briga ili ne misle o mogućim posljedicama, kao ni o drugim društvenim kretanjima jer smatraju da će i tako biti kako vladajući odluče pa ne sudjeluju ni na izborima.
Što mi to unosimo u tu 'obitelj', a što bi iz nje trebali baštiniti, nekako ima osjećaj da se pravne tekovine EU selektivni primjenjuju, mi uzmemo ono što nama treba?
Europska unija je Hrvatskoj vrlo značajna zbog osjećaja prestiža pred susjedima, što je tradicionalno važan osjećaj kod balkanskih naroda. Ujedno EU vlastima služi kao pokriće za mnogo toga pa se umjesto argumenata često vladajuće elite pozivaju kako je nešto što promiču navodno isto i u EU.
Hrvatska Europskoj uniji prvenstveno donosi blizinu toplog mora i raznolikost kopnene i primorske turističke ponude te olakšava građanima te velike obitelji planiranje odmora unutar istih granica. Hrvatska kultura, povijest, sporadični sportski uspjesi, a još više gospodarska dostignuća koja navodno postoje, EU vrlo malo zanimaju jer je hrvatsko tržište malo.
Europska unija je Hrvatskoj vrlo značajna zbog osjećaja prestiža pred susjedima, što je tradicionalno važan osjećaj kod balkanskih naroda. Ujedno EU vlastima služi kao pokriće za mnogo toga pa se umjesto argumenata često vladajuće elite pozivaju kako je nešto što promiču navodno isto i u EU.
A u stvarnosti nije isto, nego su slični neki dijelovi, a sadržaj zbog tog vađenja iz konteksta ispadne u stvarnosti posve drukčiji.
Jedan od konkretnih primjera je zaštita autorskih prava koja u razvijenim europskim državama štiti sve autore na transparentan način, bez pritisaka predsjednika tih država i bez korupcije i sukoba interesa, dok su u Hrvatskoj diskriminirani mnogi u odnosu na dio glazbenika za koje jedna privatna udruga prikuplja novac po vrlo sumnjivim kriterijima.
Ali, kockice za BiH se nisu dobro posložile pa će proći još dugo vremena do toga, posebno zbog straha bogatih naroda u EU da bi dobili još problema u ovim gospodarski kriznim vremenima, a previše malo tržište da bi im bilo važno.
Ministar financija i Vlada se time ne bave dok se u isto vrijeme trude naplatiti porez i od preprodavača na tržnicama. Misle li oni da korupcijska hobotnica nije vezana za sadašnju elitu, nego samo za bivšu vlast, veliko je pitanje, ali se tako ponašaju i EU im služi kao krinka.
Kakav odnos sada, po vama treba imati Hrvatska prema zemljama u okruženju, tu prije svega mislim na BiH?
Hrvatska bi trebala pomagati zemljama u okruženju da što prije i one uđu u EU, ne zato što je ta zajednica idealna, nego zato što bi se time riješili mnogi problemi koji su u prošlosti dovodili i do krvavih ratova. Bosna i Hercegovina je eksperimentalna država, s političkim sustavom kakav joj je nametnut od velikih sila i koji je toliko skup i složen da u praksi ne funkcionira, pa će ona sama teško ući u EU.
Ulaskom BiH u EU znatno bi se poboljšao položaj Hrvata u toj državi, hrvatski jug ne bi bio prometno izoliran kao danas i EU bi dobila daleko kraću granicu prema istoku. Poboljšao bi se položaj i Srba i Bošnjaka, kao i ostalih naroda jer bi umjesto glavinjanja u skučenom prostoru, bez naziranja izlaza, dobili slobodu kretanja i mogućnost razvitka.
Hrvatska bi trebala hitno napraviti brzu cestu od Dubrovnika do Ploča zaleđem Neuma i pomoći općini Neum gradnjom te trase preko njezina teritorija i sudjelovati u gradnji njihove buduće ceste do Čapljine, čime bi prestala izolacija fizički odvojenog juga Hrvatske, ali i Neuma od BiH kvalitetnom cestovnom vezom.
Ali, kockice za BiH se nisu dobro posložile pa će proći još dugo vremena do toga, posebno zbog straha bogatih naroda u EU da bi dobili još problema u ovim gospodarski kriznim vremenima, a previše malo tržište da bi im bilo važno.
Usporedbe s drugima ne pomažu jer da su Rumunjska i Bugarska prije ulaska morale sve svoje propise i stvarno stanje uskladiti s EU standardima poput Hrvatske, pitanje je bi li još uvijek ušli. Ali one predstavljaju daleko veće tržište i geostrateški su važne kao brana širenju ruskih interesa zapadnije od Crnog mora pa ih je EU prigrlila usprkos korupciji, nerazvijenosti, neusklađenosti zakona i sivoj ekonomiji.
Na koji se način jug Hrvatske nosi sa ulaskom u EU, je li po vama potreban Pelješki most, te koja je percepcija juga prema sjeveru, na Hrvatskom primjeru?
Pelješki most će uvijek biti potreban kako bi smanjio izoliranost Pelješca i Korčule i približio ih Splitu i Zagrebu. On ekonomski neće biti isplativ jer promet preko njega neće moći vratiti ulaganja u gradnju i održavanje, ali države postoje da osiguravaju uvjete za život svim svojim građanima, na svim dijelovima teritorija, pa i kad to nije ekonomski isplativo.
Hrvatska se nije pripremila za novi režim na granicama jer je sad preusmjerila dobar dio kamionskog prometa preko stare i uske ceste od Trpnja do Stona, a da taj promet uopće nije namijenjen području Pelješca nego predstavlja tranzit prema Dubrovniku. Kamioni plove sat vremena na trajektima od Ploča do Trpnja i još sat voze po Pelješcu do Stona, što je užasno skupo, onečišćuje okoliš i otežava život stanovnicima Pelješca.
Cipar je i dalje potpuno podijeljena zemlja pa je ipak njegov veći dio primljen u EU. BiH nije podijeljena vanjskim granicama, nego samo unutar međunarodno priznatih granica, pa zašto je ne bi primila EU i onda rješavala preostale probleme?
Najjednostavnije rješenje iskusnog kapetana Rikarda Rossettija bilo je da se od postojeće rive u Komarni kamioni prevoze trajektima zaobilazeći Neum do novog pristaništa ispod jadranske magistrale, odmah poslije kopnene granice BiH, bez nepotrebnog skretanja na poluotok Pelješac, ali o tome se mogućem rješenju uopće ne raspravlja jer je toliko jednostavno da ne djeluje privlačno, bilo bi brzo izvedivo i jeftino u odnosu na sva druga moguća rješenja, a umjesto dva sata zaobilaženja i plovidbe do Pelješca i vožnje po poluotoku, obilazak Neuma i ukrcaj i iskrcaj na hrvatskom kopnu s istočne i zapadne strane Neuma, trajali bi ukupno samo dvadesetak minuta, dakle šest puta kraće nego je sad.
Hrvatska bi trebala hitno napraviti brzu cestu od Dubrovnika do Ploča zaleđem Neuma i pomoći općini Neum gradnjom te trase preko njezina teritorija i sudjelovati u gradnji njihove buduće ceste do Čapljine, čime bi prestala izolacija fizički odvojenog juga Hrvatske, ali i Neuma od BiH kvalitetnom cestovnom vezom. Stanovnici Neuma ubuduće ne bi morali ulaziti u Hrvatsku i preko Metkovića opet u BiH kad bi imali brzu cestu do Čapljine, pa bi im odgovaralo da im Hrvatska u tome pomogne, a zauzvrat dobije slobodan prolaz.
U tranzicijskim se državama često izbjegavaju jeftina i jednostavna rješenja jer kad je neki projekt jeftin, onda je i provizija koja može otići u nečije džepove manja nego kad se radi o megalomanskim projektima. Lakše je „zamračiti“ milijun eura s hrpe od stotinu milijuna, nego od nekoliko milijuna.
Umjesto nezamjeranja velikim silama, bolje bi bilo poticati što raniji primitak BiH u EU jer bi se njime riješili mnogi problemi unutar te države pa bi preostale, uključujući prilagodbu propisima EU, bilo lakše raditi unutar te velike zajednice, nego izvan nje.
Vi predajete i u Mostaru, mislite li da su u Hrvatskoj, političke elite svjesne situacije koja je u BiH?
Političke elite u Hrvatskoj ne žele biti svjesne složenosti i nefunkcionalnosti političkog sustava BiH zato što se ne žele zamjeriti velikim silama, prvenstveno Sjedinjenim Američkim Državama koje su nametnule Daytonski sporazum.
Umjesto nezamjeranja velikim silama, bolje bi bilo poticati što raniji primitak BiH u EU jer bi se njime riješili mnogi problemi unutar te države pa bi preostale, uključujući prilagodbu propisima EU, bilo lakše raditi unutar te velike zajednice, nego izvan nje.
Cipar je i dalje potpuno podijeljena zemlja pa je ipak njegov veći dio primljen u EU. BiH nije podijeljena vanjskim granicama, nego samo unutar međunarodno priznatih granica, pa zašto je ne bi primila EU i onda rješavala preostale probleme?
Ovako to izgleda kao da djetetu koje može preskočiti jedan metar staratelji kažu da će mu dati čokoladu kad preskoči dva metra. Budući da dijete nije blesavo i zna da dva metra nikad neće moći preskočiti, nema volje ni da pokuša. Zato i djetetu i nedoraslim državama koje su takve zato što imaju moćne staratelje treba davati ostvarive ciljeve, a ne ih ubijati u pojam. /Ilijana Grgić/PolitikaPlus/