Evo što je dr. Bekić napisao na svom facebook profilu:
“U tipičnoj maniri naših filmadžija koji znaju što privlači lijevoliberalne članove žirija filmskih festivala, Matanić je napravio banalni film o navodno “zabranjenoj” ljubavi Hrvata i Srpkinje, iako su na Balkanu medijski najzanimljiviji i ‘najpopularniji’ baš takvi brakovi (Severina, Ida Prester i sl.) .
Da je imao pameti i poštenja napravio bi film o pravoj ‘zabranjenoj ljubavi’ koja pobjeđuje, čini se, neizlječivu mržnju i političku podjelu u njegovoj vlastitoj zemlji. Mogao je, naime, snimiti film o ljubavi, zajedništvu, pomirenju i toleranciji kroz priču o romantičnoj vezi sina jednog hrvatskog udbaša i batinaša s Golog otoka i kčeri ustaše, ubijenog na Bleiburgu. Ali, to mu valjda ne bi donijelo pristup festivalima, nagradama kao niti raznim EU i Soroševim fondovima!”
Nismo skloni povjerovati da je film izazvao takvu pomamu u hrvatskim kinima kako prenosi Mataniću skloni mediji. Za našeg posjeta u jednom zagrebačkom multiplexu bilo je pedesetak ljudi, a desetak ih napustilo kino prije kraja filma
Nažalost, nagrađivani(?) i razvikani filmovi obično blate Hrvate, katoličku crkvu i Domovinski rat i to je jedino po čemu će ostati zapamćeni.
Matanić je inače poznat i po rasističkom izbornom spotu “Očistimo Zagreb” koji je 2000. radio za HSS.