Dragi moji sugrađani,
Obraćam se ovim pismom u nadi kako će moj majčinski glas probuditi svijest onih koji razmišljaju kao ja.
Odrastala u mom Gradu, u mom Dubrovniku, na skalinima... uz radost i pjesmu. Moje djetinjstvo kao i djetinjstvo mojih vršnjaka krasila je radost življenja, ljepota postojanja i pjesma, uvijek pjesma. Lutkica na dar, Lula starog kapetana, Gusar s Porporele, pjesme mog djetinjstva, pjesme Malog raspjevanog Dubrovnika. Pjesme našeg dunda Đela. Teško je riječima opisati važnost i ponos koju smo osjećali pjevajući u svom Gradu. I mi, i neka druga djeca prije nas. I pripreme za koncert i veselje kad su nam rekli da ćemo pjevati papi Ivanu Pavlu II. Mi onako mali, veseli i razigrani, navikli na kamere ispred sv. Vlaha kad naši glasovi i pjesme dunda Đela, pjesme Malog raspjevanog Dubrovnika krase svaki kamen, odjednom smo veliki i važni i predstavljamo pjesmom naš Grad u Vatikanu.
Ponos i sreća koji se ne mogu opisati riječima. Pričam o tome danas svojoj djeci. Ponosno im pokazujem veliki plakat na ulasku u grad: 'Dubrovni - Grad prijatelj djece'. I tužna sam, beskrajno sam tužna Nadala sam se da će i moje dijete nastaviti pjevati u Malom raspjevanom Dubrovniku sve one pjesme koje smo nekad davno otpjevali i Mare i Ane, i Dube, i Petra, i Đivo, i Miho, i Vlaho...sve one lijepe pjesme koje su krasile moje djetinjstvo i utkale u moj život najljepšu priču, najljepšu uspomenu. I onda kao da je netko okrutno spustio zavjese, zaključao vrata, prekinuo jednu lijepu priču. Nema više Malog raspjevanog Dubrovnika. Nema više Lutkice na dar, Gusara s Porporele, nema dječjeg smijeha i ostavljene marende jer se trči na probu. A proba i pjesma je najvažnija.
Zašto? Zašto si je netko dao za pravo da se igra Boga? Zašto si je netko da za pravo da odlučuje o tom trenutku dječjeg veselja, radosti i ponosa? Zašto si je netko dao za pravo prekinuti tu lijepu priču koja je trajala punih 50 godina, odgojila je pjesmom generacije i generacije, od kojih su mnogi upravo zahvaljujući tim i takvim počecima stasali danas u velike umjetnike? I u brižne roditelje koji svojoj djeci prenose ljubav prema toj istoj pjesmi, i s radošću šalju svoju djecu da odrastaju u duhu dječje glazbe, druženja i radosti? Zašto? I opet se pitam zašto se nikad ne prepoznaje glas nas roditelja koji želimo nešto lijepo i plemenito za svoju djecu. Na svaki upit vrata su zatvorena, a birokracija radi svoje. I uvijek imam osjećaj da smo svi mi nekako zaboravljeni sve do onog trenutka kad se bliže izbori. Bilo koje vrste. Tada svi oni koji su se oglušili na naše male i skromne želje traže od nas da im vjerujemo, da im damo svoj glas, da bi se oni ponovno igrali Boga. Ja svoj glas sigurno neću dati takvima. Nikad više. Takvi mi nikad nisu dali odgovor na pitanje gdje ide taj naš novac koji se slijeva u državnu blagajnu, gdje idu ti naši glasovi koje bešćutno grabe za sebe i svoj ego. I nikad nisam dobila odgovor zašto je netko sebi dao za pravo da nakon 50 godina tradicije uskrati mom djetetu pjevati i biti dio priče koja traje već 50 godina. Kažem traje jer se ne želim pomiriti s tim da toga više nema. Da nema Malog raspjevanog Dubrovnika, ponosa moga Grada. I svi se ti velebni i sebični političari mijenjaju dolaze i odlaze, često su i zaboravljeni. Neke ću nažalost pamtiti samo po tome što su izbrisali dio mog djetinjstva, što su izbrisali sinonim moje generacije - Mali raspjevani Dubrovnik. Ne želim da takvi vode moj Grad!
Namjerno se ne želim potpisati, ali ne zato što se sramim ili zato što me strah, nego zato što ne radim ovo zbog samopromocije i zato što ovo nije moje individualno mišljenje i razmišljanje. Ovo je mišljenje puno mojih prijateljica, polaznica nekadašnjeg Malog raspjevanog Dubrovnika, a danas isto majki djece koja bi bili polaznici istog tog zbora s kojim sam razgovarala o ovom problemu.
Nema komentara
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Gospari.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima.
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Gospari.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Komentari su skriveni prilikom pregleda članka da se sadržaj ne indeksira na Internet tražilicama. Potrebno je izvršiti akciju ( klik na gumb PRIKAŽI KOMENTARE ) kako bi se komentari prikazali.
Komentiraj članak
Potrebna je prijava kako biste komentirali.