- Iskreno, možda sam tijekom cijelog svog, gotovo 30-godišnjeg, života ušla u jedan zagrebački muzej. I to vjerojatno na silu. Ne privlače me. Ali volim putovati i gdje god idem moram se fotografirati ispred neke poznate kulturne građevine.
Ipak su to diljem svijeta prepoznatljive lokacije koje se moraju vidjeti ili barem ovjekovječiti dobrom fotografijom za društvene mreže. Doduše, možda bih trebala posjetiti i koji zagrebački muzej – govori iskreno jedna zaljubljenica u putovanja. I smije se. Priznaje i da je 'ovisnica' o društvenim mrežama.
Njezin je Instagram profil pun prepoznatljivih razglednica, fotografija s najpoznatijih europskih lokacija. Jer kako ćeš otići u Pariz, a ne fotografirati se ispred muzeja Louvre? Možda i satima čekati da uđeš i vidiš Mona Lisu? A zapravo te umjetnost niti najmanje ne zanima.
Trenutno su stranice novosti na društvenim mrežama prepune upravo takvih divnih fotografija s krasnih lokacija. Čak i ako vi niste među njima sigurno imate puno prijatelja koji vas, čim se maknu iz grada, obavještavaju o svojim kretnjama.
Sada je na autocesti A1, u zračnoj luci Franjo Tuđman, na autobusnom kolodvoru, u vlaku…Kad stigne, javi koja je destinacija u pitanju. A onda slijede fotografije. Barem nekoliko na dan lijepo uređenih i provučenih kroz filtere. S plaže, s koktelom u ruci, uz zalazak sunca, s pogledom u daljinu, za stolom…
Jedan od potpisa, popularnih hashtagova, pod sliku s mora vjerojatno je ‘vitaminsea’.
Upravo je taj obrazac ponašanja postao uobičajen u današnjem modernom načinu života. Dobra fotografija. Dobra prezentacija nas samih. Život iz snova. Pa barem na društvenim mrežama.
I nije naša sugovornica jedina, piše
dnevno.hr. I nisu samo putovanja situacija u kojima želimo svijetu pokazati da živimo ‘savršene’ živote.
Upitana je zato psihologica i NLP trenerica iz centra ‘Budi svoj’ Kristina Bačkonja, zašto nam je samopromocija toliko važna?
„Selfie je relativno nov pojam, a odnosi se na autoportret snimljen kamerom mobilnog telefona. Zašto neki ljudi vole selfije i konstantno ih objavljuju na društvenim mrežama, a neki ne, pitanje je na kojeg nema jednoznačnog odgovora i ne možemo generalizirati na sve ljude.
Činjenica jest da selfi privlači pažnju – posebice kada ga okinemo na nekom egzotičnom mjestu, kada govori o nama nešto pozitivno (npr. da se kulturno uzdižemo), da objavljujemo slike na kojima izgledamo lijepo, slike koje će naići na odobravanje publike i polučiti niz dobrih komentara na naš račun.
Činjenica je da mi svi tražimo određeno „odobrenje“ okoline, svi želimo biti vrednovani, cijenjeni i uključeni u grupe koje nam znače.
Svatko od nas voli pozitivne komentare na svoj račun, no postoje ljudi kod kojih ta potreba prelazi granice i očituje se kroz ekstremno veliku potrebu za pažnjom – u terminima psihologije ta potreba za pažnjom i divljenjem drugih njihovom savršenom izgledu i ljepoti je povezana s narcizmom.
Selfiji mogu aktivirati percepciju samozadovoljstva ili traženja pažnje, a takva socijalna zavisnost će podizati ili narcizam ili nisko samopoštovanje. Drugim riječima sklonost selfijima će više biti izraženo kod osoba koje imaju niže samopouzdanje ili kod narcističnih osoba.
No, kako stvari nisu uvijek crno bijele, tako ni niz selfija okinutih primjerice na putovanjima ne mora značiti navedeno. Naime, moguće je da osoba želi s drugima podijeliti svoje iskustvo putovanja, zabilježiti nešto što je se dojmilo i čuti što drugi misle o navedenom.
Nadalje, selfiji olakšavaju istraživanje sebe i svog identiteta. Jedan od najefikasnijih načina da spoznate sebe jeste da sebe vidite na način kako vas drugi vide.
Također selfiji pružaju priliku da izrazimo neke aspekte svoje ličnosti kao što su umjetnička strana, otkačena ili glamurozna strana. Selfiji mogu biti vezani za kontekst a ne za nas same, pa se tako putem njih prikazuje neki umjetnički izraz, modna ili fotografska tehnika.
Uzimajući u obzir okidanje selfija na putovanjima, treba imati na umu da slike u sebi pohranjuju naše iskustvo. Kada gledamo stare slike, naš mozak oživljava neki događaj omogućavajući nam da ponovo doživimo neke od emocija, kontekst i iskustvo – a tko ne bi želio ponovno prizvati u misli neki lijepi trenutak?“, objasnila je psihologica za
Dnevno.hr.