POČASNICA DRUŠTVU

DRUŠTVO PRIJATELJA DUBROVAČKE STARINE: Institucija motivirana obnovom spomenika, ljubavlju i poštovanjem

U davna, mitska vremena suosnivač i prvi predsjednik Društva prijatelja dubrovačke starine, gospar Lukša Beritić je vlastitim rukama vukao top na tvrđavu Bokar, ne bi li spriječio vulgarizaciju njezine namjene.

DRUŠTVO PRIJATELJA DUBROVAČKE STARINE: Institucija motivirana obnovom spomenika, ljubavlju i poštovanjem

Bila je to lekcija aktivne građanske svijesti koju bi trebalo pamtiti i ponavljati u sadašnja, stvarna vremena odustajanja i rezignacije. Zbilja, zašto Društvo prijatelja dubrovačke starine u neki dan posvećen Lukši Beritiću ne bi izvodilo vuču topa po Stradunu u spomen i na poticaj jasnoći stava i čvrstoći volje da se štiti – oprostite na patetičnoj riječi – sveta baština? Trebalo bi pritom, kao u slučaju spomenika banu Jelačiću, samo paziti na koju će stranu biti okrenut top. Bila bi to jedinstvena manifestacija koja bi sasvim sigurno našla svoje mjesto u kalendaru dubrovačkih događaja, a ta bi moreška za baštinu vjerovatno bila vrednovana i od UNESCO-vih organizama... Nabrajati što je od 1952. Društvo prijatelja dubrovačke starine učinilo u Gradu i oko njega, za Grad i njegov teritorij, ovom zgodom jedva da bi imalo smisla. Sjetimo se samo opsega i značenja obnove stonskih zidina u posljednje vrijeme... National Trust for Places of Historic Interest u Velikoj Britaniji osnovan je 1895. Poznato je da Trust, među ostalim, otkupljuje cijele komade britanske obale kako ne bi bila uništavana jeftinom komercijalnom gradnjom. FAI, Fondo Ambiente Italiano, osnovan je 1975. Naše se Društvo, dakle, može hvaliti solidnom tradicijom, a jednako se tako i uspoređivati sjajnim rezultatima. U našoj, daleko skromnijoj sredini nema toliko mogućnosti donacija i legata kao u britanskom i talijanskom slučaju. Ali sredstva što ih je Društvo ubiralo od prihoda obnovljenih spomenika – posebno od samih dubrovačkih zidina – omogućavala su održavanje spomenika i ulaganja u obnove. Ako je riječ o velikim sredstvima, onda to znači da je grad Dubrovnik za toliko velika sredstva bio oterećen investiranja u baštinu, i to u baštinu koja predstavlja dubrovački osnovni ekonomski resurs. Promjenom sustava spomenici mogu samo izgubiti, a pretpostavka je da do toga nikome nije stalo. Zastoj u obnavljanju korak je u propadanje.

Nije, međutim, samo uspješna obnova spomenika najveća zasluga i smisao Društva. Društvo je oblik organizirane ljubavi, oblik neposredne demokracije, institucija motivirana vrlinom poštovanja. Društvo održava svijest lokalne zajednice o činjenici da se svijet u kojemu živimo sastoji od prošlosti, sadašnjosti i budućnosti i da amputacija jednoga ot triju članaka amputira sva tri. Stoga mu na početku sedmog desetljeća rada treba ne samo čestitati, nego širiti mogućnost djelovanja, i obnavljati ga mladim članovima onako kako ono obnavlja stare spomenike. /Željka Čorak/

  • Autor: SPONZORIRANI ČLANAK
  • Foto: Grgo Jelavić/Pixsell
  • Objavljen: 08.01.2014 12:58
  • Posljednja izmjena: 08.01.2014 12:59
Šalji dalje:

Nema komentara

Komentiraj članak

Potrebna je prijava kako biste komentirali.