DRUŠTVO PRIJATELJA DUBROVAČKE STARINE: Prijedlog gradonačelnika nije dobar, kupuje se bolja pregovaračka pozicija

„Pravih pregovora još nije bilo. Uz dužno poštovanje prema medijima, oni se preko medija niti ne vode. Treba sjesti za stol, imati zakonski okvir pa potom ciljeve i svrhu pa onda iznaći najbolje riješenje“, opisao je trenutnu situaciju Denis Orlić, predsjednik DPDS-a, ističući kako ovakvi potezi koji se odigravaju preko medja zbunjuju.

"Dat ću vam jedan primjer, koji do sada nisam iznio. Prije emisije na jednoj lokalnoj televiziji, našli smo se s predstavnicima Gradskog vijeća, među kojima je bila i saborska zastupnica Šimac-Bonačić. Tijekom tog razgovora Šimac-Bonačić je rekla da je Saborski odbor za kulturu donio zaključak kako između dva čitanja Zakona treba napraviti tematsku sjednicu odbora kojoj bi nazočile sve zainteresirane strane. Gospodin Gradonačelnik je u toj istoj emisiji rekao da su svi saborski odbori podržali prijedlog zakona, što je potpuno kontradiktorno. Neću govoriti tko je u pravu, a tko je u krivu", jasan je bio Orlić.

Prijedlog sporazuma

Dotakli su se predstavnici DPDS-a i sporazuma koji im je Grad Dubrovnik predložio.

„Tekst sporazuma je identičan onome iz travnja, samo je promijenjen novčani iznos. Prvotna ponuda je bila pet milijuna kuna, a sada, pola godine kasnije je 20 milijuna kuna. Tu nisu neki čisti posli, pa zamislite da vam netko nakon jedne ponude za nešto da četiri puta više novca. Ili vas je išao prevariti prvi put, ili drugi put", smatra Orlić, koji novac u slučaju DPDS-a smatra nužnim zlom.

Novac nam treba radi obavljanja statutarne zadaće, a ovakvim prijedlogom se predlaže da Društvo postane proračunska ustanova Grada Dubrovnika, a to za Društvo nije dobro, mišljenja je Orlić, koji smatra da je donošenje zakona i ovaj način komuniciranja koje Grad Dubrovnik obavlja kupovanje bolje pregovaračke pozicije.

Vinicije Lupis istaknuo je da je žalosno da se došlo u takvu situaciju da se o ovoj temi raspravlja.

"Postavlja se pitanje vjerovanja u ugledne građane koji su u DPDS-u. Pa Englezi su još pedesetih godina prošlog stoljeća kopirali naš Statut i osnovali Britansko društvo za zaštitu spomenika! U ovom dijelu Europe ne postoji slično tijelo. Postavlja se pitanje koliko ovakve izjave političara vrijeđaju nas građane. Mislimo da je došlo do inflacije morala u upravljanju Grada i pitamo se gdje su oni intelektualci kojima je Društvo financiralo knjige? Pa među političarima koji nam podmeću je jedan od njih, kojemu je Društvo prijatelja dubrovačke starine trideset godina financiralo knjige“, govori Lupis i nastavlja: "Umjesto da se Društvo koristi kao primjer upravljanja baštinom, danas se atakira na jednu takvu ustanovu situaciju".

Pitanje PDV-a

Kako će se taj PDV spasiti, riječ je o jednom 'spinu', smatra Orlić.

„Bila je ideja Dubrovačke baštine, koja je propala, da Zidinama trebaju upravljati Dubrovački muzeji kako bi se izbjegao PDV. Ne usuđujem se reći hoće li to funkcionirati zbog različitih odredbi različitih zakona. Kada bi to i bilo tako, cijela priča od PDV-a ako prođe, spomenici se neće obnavljati. Ponavljam, spomenici se neće obnavljati, uvijek će izvođač radova plaćati PDV, ako je investitor u sustavu PDV-a, investicija mu je 25 posto jeftinija, ako nije onda je skuplja. Zidine su u relativno dobrom stanju, ali doći će do situacija da režemo granu na kojoj sjedimo, da ćemo ugroziti kulturni turizam“, jasan je Denis Orlić.

„Nama ne treba 20 milijuna, to je nama previše, ali ako pročitate sporazum, nama se ne nudi ništa, nego 20 milijuna koji će se isplaćivati ovisno o situacijama i projektima. Time gubimo svrhu i prestajemo biti civilna udruga. A što ako Grad bankrotira, gdje smo mi tu?  Nema nas. Ne smijemo se dovesti da postanemo „komunalni odjel Grada Dubrovnika“ smatra Orlić.

Kupovina Dakse

Na posljednjoj sjedinici Županijske skupštine DNŽ-a kao rješenje oko Dakse spomenulo se rješenje da sam DPDS kupi otok.

Ne vidim zašto ne, ako tako odlučimo i ako neće patiti ova baština s druge strane. Ja osobno, Denis Orlić bi bio za to, mislim da se može od Zidina uprihodovati. Iako kupujemo samo nulte spomenike kulture, kako ih kapital ne bi uzeo, ova prostor u kojem sjedimo je koštao sedam milijuna kuna, kako ne bi pošao u privatne ruke.