- Cilj nam je da publika brzo shvati i zapamti što želimo reći. Zato radimo pjesme u formi proširenog jingla. Tekstovi su nam jednostavni i prate melodiju - rekao je Branko Jakubović. Drago mu je što se Dubiozine pjesme sviraju po svadbama jer dopiru do najšire publike.
U Hrvatskoj, kaže Vedran Mujagić, s jedne strane je Thompson, a s druge TBF, Elemental, Dječaci, Hladno pivo... koji pokazuju da glazba može artikulirano i jasno prikazivati stanje u društvu. Ne zanima ih što kolege s hrvatske estrade misle o njima, svak, kažu, ima pravo na svoje mišljenje.
- Kod toga kakva će djeca koja nas slušaju biti kad odrastu važnije je ono što će ih roditelji naučiti i što će vidjeti u društvu u kojem se kreću od naših stihova.
Pjesme će možda upamtiti, ali sami moraju shvatiti uklapa li se ono što čuju u kontekst u kojem žive i u viziju toga kako žele živjeti - kažu.
- Od cijele političke scene u cijeloj bivšoj Jugoslaviji ne vidim nikog vrijednog da bih ga izdvojio. Moramo sazrijeti i izroditi nove i sposobnije političare - kaže Jakubović.
U pjesmama, kažu, uvijek pjevaju o nekim bosanskim pričama iz raznih kuteva. O politici puno pričaju i izvan okvira glazbe. Njihov zadnji album, 'Apsurdistan', kaže Mujagić, priča zapravo o apsurdu da ljudi pristaju na najgore scenarije i mire se sa svime. Da bi se situacija u BiH promijenila, kažu, potrebna je prava revolucija koja se neće dogoditi preko noći.
- Ljudi su gladni da se dogodi kakav god usjeh pa i onaj nogometni pa tako cijela Bosna čeka da se u utorak plasiramo na Svjetsko prvenstvo - kažu. Dodaju kako se stvari mijenjaju, a prema njima i ljudi te zato nismo uvijek ljuti na iste stvari.
Čirilićne ploče u Vukovaru samo su, kažu, super alat za Vladu da priča o svemu osim o onome što je stvarni problem - veliki dug, rekordna nezaposlenost...
Motiv marihuane u pjesmama, kažu, koriste kao neki vid slobode. Marihuana je, dodaju, nekad inspirativna za pisanje pjesama, a nekad je bolja flaša loze od nekog hašiša koji je došao od tko zna gdje.
Jakubović kaže da je kao mali slušao Bijelo dugme, pa je u tinejdžerskim godinama slušao sve osim Dugmeta, a sad ponovno vidi da nisu toliko loši. Riblju čorbu nisu slušali, ali Zabranjeno pušenje jesu. S glazbenicima koji pjevaju narodnu glazbu imaju razna iskustva, kao i s onima koji pjevaju neku drugu glazbu.
- Daleko do toga da sjedim doma i slušam narodnjake, ali nije istina ni da ih ne slušam uopće. Ima ljudi koji stalno rade i rade dobru stvar - kažu. Dodaju kako je podjela na narodnjake i rokere besmislena i već dosadna.
- U ovom je trenutku nepotrebno da se dijelimo još i tako - kaže Jakubović.
- Ne znamo baš previše svirati i zato imamo u pjesmama te akorde koje znamo pa zatonekome možda i zvuči da su nam pjesme iste - kažu. Dodaju da su im socijalno angažirani tekstovi koji pričaju priču o realnom stanju u društvu ipak važniji od 'nacifrane' glazbe.
Također, nemaju sponzore jer sponzorirani glazbenici, kažu, režu granu na kojoj sjede i prodaju se. Oni za tim nemaju potrebe, a sponzorima poručuju da novac rađe daju nekome kome je stvarno potreban.