Gdje i kada? Možda u kupusovom listu? Člančić Pavićka počinje pun vjere u svetost Haškog suda koji će napokon obznaniti svijetu pravu i punu istinu o zločinačkom nastanku države koja se temelji na protjerivanju Srba.
Pavićka kaže: ”Kad danas ujutro šef Haškog suda Teodor Meron bude čitao pravomoćnu presudu Anti Gotovini i Mladenu Markaču, s treskom će se zalupiti vrata na jednoj fazi hrvatske povijesti. Kako god Haško vijeće odreže kaznu dvojici generala, smanji je ili potvrdi, to će biti presuda Franji Tuđmanu i tuđmanovskoj Hrvatskoj.” Zna Snješka da su sudi pojedincima, a ne državama, ali je ona uvjerena kako je – simbolički gledano – proces Oluji, zapravo proces Tuđmanovoj Hrvatskoj. Sigurna je Snješka da će Tuđman i njegovih deset godina mraka i protjerivanja Srba napokon, pravomoćnom presudom Gotovini i Markaču, dobiti po repu! Pavićka je stvarno potpuno pravilno informisana!
Ona zna da je haška optužnica iskonstruirana kako bi osudila vojni i politički vrh tadašnje Hrvatske, a ne za Gotovinu, Markača i Čermaka. Oni su samo poslužili Tuđmanu, Šušku i Červenku te ostalim zločincima, kaže Pavićka, u cilju protjerivanja Srba iz Hrvatske. Kaže da je Tuđman bio smislio plan koji i nije tajio: Hrvatska će biti stabilnija s manje Srba. Od kuda mu samo ta morska ideja – pita se Snješka.
Danas svaki srpski političar, svaki gledatelj Žikine dinastije, svaki ekstremni ljevičar u Hrvatskoj i svaki eurobirokrat pouzdano znaju da što je više Srba u Hrvatskoj to je ona stabilnija i naprednija. Kao što su Čečeni u ruskim gradovima, Kurdi u turskim gradovima, Baski u španjolskim gradovima i Arapi u izraelskim gradovima garancija stabilnosti,mira i općeg napretka. Samo bi politički slijepac želio Hrvatsku s manje Srba, osobito kad se sjetimo 1918, 1941, 1945 i 1991. Pavićka misli da Tuđman i nije trebao biti osobno optužen, a da bi se u Hagu sudilo njegovom projektu. Misli da je Krajina tijekom Oluje bila zasuta lažnim letcima koji su miroljubivo srpsko stanovništvo poticali na bijeg, otvoreni su im bili koridori za odlazak itd. Njen uvaženi kolega Davor Butković u svom komentaru čak zamjera Tuđmanu što nije silom zaustavio bijeg Srba.
Da je Tuđman bio tako bistar i mudar kao Bule onda bi Carla del Ponte u optužnicu protiv generala stavila i osnivanje koncentracionih logora za Srbe u Hrvatskoj od strane tuđmanovih mračnih snaga koje nisu dopustile srpskom stanovništvu da se slobodno kreće i ode u matičnu domovinu Srbiju. Međutim, slobodan odlazak Hrvatima dopustili su Šljivančanin, Radić i ostali časni srpski časnici nakon što su razorili Vukovar.
Dođe subota, Nano...
I tako dođe subota, 17. studenog ljeta Gospodnjeg! Naslovnica Jutarnjeg: “Obranili ste čast Hrvatske!” Na stranici drugoj: “Pravda je pobijedila …” Oba članka potpisuje Snježana Pavić, izvještava iz Haga. To je taj njen salto mortale! Uvrijeđena i iznenađena drugostupanjskom presudom, brzo se snašla i kao mačka s devet života dočekala se odmah na noge: Hop, pusti Tuđmana, sad treba slaviti pobjedu pravde i istine jer to se od nje traži! Zaboravljajući svoju zlobu od samo dan ranije, sada u članku tvrdi: “Istina je da smo takvu mogućnost najavljivali …” Gdje i kada? Možda u kupusovom listu?
Ni meni nije bilo ni u peti da bi generali mogli biti oslobođeni. I sam branitelj Mišetić je rekao da je oslobađajuća presuda bila za njega veliko iznenađenje koje nije ni očekivao. A napisati samo dan prije presude komentar pun zlobe, osuda, prijetećih prognoza, pljuckanja na Tuđmana i Hrvatsku u prvih deset godina od nastanka, maliciozno proturati tezu o dogovoru Tuđmana i generala o zločinačkom pothvatu u Krajini, a već samo dan kasnije napisati: “Pravda je pobijedila…” to je ona poznata ljevičarska dvoličnost i prevrtljivost koja kod svakog ozbiljnog i časnog čovjeka izaziva gnušanje, a kod iole informiranih i podsmjeh.
Hrvatska siročad će se jako brzo oporaviti, kao uostalom što se oporavila i nakon Oluje!
Javio se i relevantni haški svjedok Stipe Mesić. Mudar i pronicav, kakvim ga je Bog stvorio, odmah nam je dao do znanja da se baš on prvi zauzeo za individualizaciju krivnje – valjda Gotovine, Markača i Čermaka. Obzirom da je Mesić bio za individualizaciju krivnje, mora da je i njega teško strefila Meronova presuda u Hagu kad su i Gotovina i Markač oslobođeni krivnje, a on je tako detaljno svjedočio u Hagu o Tuđmanovom progonu Srba preko generala u akciji Bljesak i Oluja.
Naime, i beogradske novine Kurir se čude kako je mogao otpasti udruženi zločinački pothvat kad je njihov omiljeni politički Hrvat i haški svjedok, Stipe Mesić, još u aprilu 2011.g., izjavio kako je na sastanku na Brijunima Tuđman sa svojim generalima bio dogovorio progon Srba iz Hrvatske. Po mišljenju Kurira, sud ne veruje svom najvrednijem svedoku.
Bojim se da postoji realna opcija da Hag, po kuriru, pošalje Kuriru optužnicu jer je iznio u javnost dio tajnog svjedočkog iskaza Stipe Mesića. Dosta je hrvatskih novinara zbog vjere u slobodu izražavanja platilo Haškom sudu poveće sudske novčane kazne. Tamo valjda sada misle kako je prošao desetogodišnji Tuđmanov mrak, pa sada svatko može pisati što mu padne na pamet. /Zvonimir Hodak/