Izložba je posvećena uspomeni na Vlaha Pustića (1959. - 2014.), suosnivaču i voditelju Restauratorskog odjela u Dubrovniku .
Projekt se bavi dvjema cjelinama slika s prikazom četiriju evanđelista iz crkava Gospe od Karmena i Svetog Vlaha, pripisanim radionici priznatog talijanskog baroknog umjetnika i viteza Malteškog reda, Mattije Pretija.
Hrvatski restauratorski zavod je 2005. godine započeo restauraciju cjeline iz Gospe od Karmena i tada se razotkrila njena izvrsna kvaliteta. Opificio delle Pietre Dure (OPD) iz Firence je 2008. godine otkrio da materijali korišteni za dvije dubrovačke cjeline nemaju malteško porijeklo, kako se početno pretpostavljalo. Konačno, 2011. godine, sufinanciranjem europske organizacije Archlab Charisma omogućena su daljnja istraživanja u OPD-u na temu pitanja originala, replika i kopija kroz proučavanje uzoraka sa slika Mattije i Gregorija Pretija i njihovih radionica.
Na početku projekta, bila je poznata samo jedna slika iz negdašnje Pretijeve cjeline Evanđelista: Sv. Marko u Italiji te dvije kopije prema Pretiju, Sv. Marko i Sv. Luka, na Malti. Dubrovačke slike su, stoga, bile ključne za rekonstrukciju ikonografije cjeline. Uz Sv. Marka u Cosenzi, otkriveno je postojanje drugog Pretijevog originala, Sv. Ivana, u Italiji. Nadalje, otkriveno je da se slika Sv. Luka evanđelist pojavila na njemačkom antikvarskom tržištu 1998. godine (nepoznati vlasnik, Italija). Osim toga, pronađene su i preostale dvije kopije evanđelista na Malti. Ova otkrića stavila su dvije dubrovačke cjeline u novi kontekst, svrstavajući ih u poprilično popularan niz slika malteškog viteza, Mattije Pretija. To je osobito znakovito uzmemo li u obzir da se dotad smatralo da barokni majstor nikad nije ponavljao svoje kompozicije.
Korelacija između dvaju dubrovačkih cjelina na samom početku istraživanja nije bila u potpunosti jasna. Pitanje je li jedna cjelina bila kopija one druge ili su obje cjeline nastale prema zajedničkom predlošku unutar iste radionice bilo je u potpunosti otvoreno. Rezultati istraživanja pokazali su da je riječ o jednakim predlošcima i identičnim materijalima koji ukazuju na zajedničko porijeklo unutar iste radionice, tj. radionice Mattije Pretija.
Iako obje cjeline nose očite elemente prototipa, uključujući i najmanje detalje, rafiniranija izvedba evanđelista iz Karmena upućuje na vrlo uspjelu radioničku repliku s intervencijama Mattije Pretija osobno. Evanđelisti iz Sv. Vlaha, naprotiv, ostavljaju dojam solidne izvedbe, te se svrstavaju u kategoriju dobro izvedenih radioničkih replika bez udjela samog majstora.
Nadalje, pretpostavljalo se da je „serija-prototip” bila naslikana na Malti tijekom 1670-ih godina. Rezultati istraživanja pozvali su na datiranje originalne cjeline i njenih replika natrag prema Pretijevu ranijem rimskom (prije 1651.), odnosno napuljskom (1653.-1660.) razdoblju. Stoga su i dubrovačke replike morale biti naručene u tom vremenskom okviru.
Pitanje koje je ostalo nejasno je tko je naručitelj umjetnina i kad su one dospjele u Dubrovnik. Pretpostavlja se da je naručitelj vrlo vjerojatno netko od dubrovačkih plemića ili bogatih pučana koji su, kao uspješni diplomati i trgovci duž Jadrana i Mediterana, bili u kontaktu s talijanskim umjetnicima i trgovcima umjetnina. Oni su nerijetko naručivali i oltarne slike, poput Gradića i Restića, naručitelja oltarnih pala u Crkvi Gospe od Karmena gdje jedna cjelina Evanđelista također izvorno pripada.
Na otvaranju su uz Maru Kolić Pustić iz Restauratorskog odjela, Carla Lalli i Nancy von Breska-Ficović, nazočili i ravnatelj Hrvatskog restauratorskog zavoda Mario Braun, dok je izložbu otvorio rektor Crkve Svetoga Vlaha don Toma Lučić.
Izložba će biti otvorena do 13. svibnja 2014.
DUM
DUM
DUM
DUM
DUM
DUM
DUM
DUM
DUM
DUM