"Katastrofalna situacija u kojoj se nalazi Orlandov stup, simbol Dubrovnika i njegove slavne Republike, pokazatelj je ne samo činjenice da se obnova izvodi nestručno odnosno diletantski već i nebrige te ignorantskog odnosa niza gradskih uprava.
Naime, svjedoci smo kako se na Orlandu pojavio čitav niz novih pukotina, a koje nisu postojale ni uoči u medijima opjevane „obnove“ iz 2007. godine u režiji Društva prijatelja dubrovačke starine i „inženjera“ Hrvoja Macana koji je radove nadzirao u ime IGH. Sjećamo se kako je restaurator Đivo Dražić, koji je sudjelovao u radovima, upozoravao da će zbog Macanove intervencije (tjerao je izvođače radova da nasilno ispravljaju klin postavljen kroz sve dijelove stupa) doći do novih oštećenja i teškog stradavanja ovog iznimnog spomenika s početka 15. stoljeća. DPDS, od kojih danas možemo čuti da se od „starice ne može napraviti djevojka“ , ne samo da nije preuzeo odgovornost za promašenu obnovu već se očito prave kao da nemaju nikakve veze ni s tim nemilim događajem.
Sramotno je što pokazuju toliku razinu prijezira i nerazumijevanja prema dubrovačkoj baštini, iako bi, barem prema nazivu udruge kojoj pripadaju, trebali biti prvi koji će iskazivati brigu za stanje Orlanda. Prethodna gradska vlast u dva mandata nije iskazala veliku brigu oko Orlandova stupa već su upravo oni bili ti koji su započeli s njegovim uništavanjem. Dobro se, naime, sjećamo gradonačelnice i njene svite koja je svoje hrvatstvo dokazivala stavljanjem sedam metara dugačke državne zastave na stup, iako su joj to konzervatori zabranjivali. Vjerojatno su otužne avanture iz ranih 90-ih godina nju i njenog stranačkog kolegu te zamjenika natjerali da svoje hrvatstvo dokazuju pred javnošću.
Posljedice su bile više nego tragične. Orlandov stup se gotovo urušio, a ne sjećamo se da su tom zastavom gradonačelnica i njen zamjenik oprali ratni dio svoje životne priče. Ovakav postupak gradske uprave izazvao je i jedini do sada zabilježeni masovni prosvjed dubrovačkih i inih studenata koji su apelirali na spas dubrovačke baštine te od vlasti zatražili da podnesu ostavke. Do obnove Orlanda došlo je tek četiri godine kasnije i to u režiji istih aktera.
Stoga se nije mogao ni očekivati bolji rezultat. Sramotna obnova, kakvu nam ne bi priuštili ni najveći neprijatelji, dovela je do novih oštećenja i Orlandov stup sada je zaista doveden na rub opstanka. Zastrašuje pomisao da će novu obnovu ponovo, a vidimo da neki iz DPDS-a o tome govore, voditi slični „stručnjaci“. To bi značilo da Orlando neće dočekati 2019. godinu kada bi se trebalo obilježiti punih 600 godina njegovog postavljanja na glavnom gradskom trgu (doduše izvorno je stajao okrenut prema Istoku, a ne Sjeveru kao sada).
Aktualna vlast gradonačelnika Vlahušića ne mari za Orlandov stup. Očito gradonačelnik i njegovi suradnici te savjetnici još uvijek nisu osmislili način kako preko Orlanda oteti turistima ili vlastitim sugrađanima još koju kunu ili euro, pa im ovaj svjetski poznati simbol Grada ne zaokuplja pozornost.
Mi, Hrvatski laburisti – Stranka rada držimo kako je odnos gradskih uprava i pojedinih „stručnjaka“ u proteklom desetljeću prema Orlandovom stupu destruktivan i omalovažavajući. Stoga apeliramo na Ministarstvo kulture da poduzme nešto kako bi zaštitilo ovaj zaista iznimni spomenik kulture, kako bi ga ne samo mogli gledati povodom 600.-te obljetnice postavljanja nego i ostaviti potomcima, kao što su ga i nama naši prethodnici ostavili.“