„Igrarija i besmislenih ideja oko prometne povezanosti krajnjeg juga države nikad dosta. Naime, kada smo pomislili da su Vlada i ministar pomorstva, prometa i infrastrukture iscrpili sve ideje oko toga kako misle povezati dva dijela Dubrovačko-neretvanske županije i time pripojiti eksteritorijalni dio države, u javnosti se pojavila i njihova nova vizija.
Najavljeno je kako će se graditi mega-trajekti koji bi prevozili 150 vozila i do dvije tisuće putnika i to na relaciji Komarna-Brijesta, odnosno od jednog temeljnog stupa pelješkog mosta do drugoga. Pritom se navodi, kako su prenijeli mediji, da je ta navodno spasonosna verzija povezivanja Dubrovnika s ostatkom države lako izvediva. Navodi se kako je pristupne ceste „relativno jednostavno urediti“ jer „treba asfaltirati svega nekoliko kilometara prometnica“.
Svakome tko je ikada bio u Brijesti ili barem zna gdje se ona nalazi jasno je kako Vladina jednostavnost kojom se misli riješiti problem pristupnih cesta naprosto zapanjuje. Ili zaziva sumnje da sve nas stanovnike juga Hrvatske u Vladi drže kao neznalice i nesposobnjakoviće koji ne znaju ništa ni o čemu. Pa ni o zemljopisu vlastitog kraja. S prostora gdje Vlada planira napraviti pristanište pa do pelješke ceste vijugavom cestom jedva može ići mini-bus, a za teretni promet to bi bila prava avantura i gotovo nemoguća misija.
U prostornom planu Županije ucrtane su pristupne ceste do Brijeste odnosno pelješkog mosta, čiju gradnju smatramo jedinim rješenjem prometne povezanosti dva dijela Županije odnosno Hrvatske. Radi se o dionici Doli-Brijesta čija izgradnja predstavlja zahtjevan posao jer uključuje niz tunela i nadvožnjaka, a cijenom je taj projekt jednak projektu gradnje pelješkog mosta. A gradnja te dionice uopće se ne spominje.
Jednaka je situacija i s gradnjom famoznog koridora kroz Neum. Osim što je takav projekt izazvao protivljenja stanovnika Neuma i prozivke kako je osmišljen samo kako bi se BiH u svojevrsnu koncesiju dao dio Luke Ploče, jedan njegov dio nije izazvao ozbiljnije polemike, a itekako je važan. Naime, Vlada je odustala od projekta gradnje prometnice Osojnik-Doli, čiju je gradnju pompozno najavljivala sada već zaboravljena Vlada i njen predsjednik, pa se tako o dionici od Dola prema Imotici odnosno granici s BiH, a koja je također jasno ucrtana u prostorne planove, još ine razmišlja. Pa se postavlja jasno pitanje- Kamo nakon silaska s koridora? Lutati kroz bespuća Imotice i tamošnjih poljskih puteva? Ili Vlada smatra kako je i u tom slučaju riječ o „relativno jednostavnom uređenju pristupnih cesta“ i da treba „asfaltirati svega nekoliko kilometara prometnica“?
Također, svjedoci smo da je i sama mogućnost gradnje trajektnog pristaništa i kretanja bilo kakvih većih plovila, a pogotovo mega-trajekata, upitna sa stajališta zaštite Malostonskog zaljeva. Tako smo mogli čuti da je prije nekoliko godina takva mogućnost odbačena u resornom ministarstvu upravo zbog mogućnosti uništenja eko-sustava ovog posebnog rezervata prirode.
Zaista, omalovažavanje kojem je izloženo stanovništvo juga države po pitanju rješavanja strateški najvažnijeg problema- prometne povezanosti, prelazi sve granice. Mi u Hrvatskim laburistima –Stranci rada uvjereni smo kako će ovakav pristup Vlade i njenih ministara, ali i šutnja njihovih lokalnih čelnika, biti više nego zasluženo kažnjena već na lokalnim izborima u svibnju iduće godine."