Profesor Svilokos koji na Odjelu za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Sveučilišta u Dubrovniku predaje Monetarnu politiku, Međunarodne financije i Bankarstvo za Portal Oko analizirao je najvažnije stavke Vladine najave o sveobuhvatnoj poreznoj reformi koja će, prema njegovom mišljenju, najviše pogoditi najniži sloj društva. Budući da je stručnjak za monetarnu politiku izrazio je žaljenje što ona nije dovoljno koordinirana s fiskalnom.
Djelovanje navedene dvije politike profesor Svilokos slikovito objašnjava kao "sinkronizirani rad lijeve i desne ruke u cilju postizanja najboljih rezultata".
- Zagovornik sam tzv. „popuštajuće“ monetarne politike u smislu da se postupno olabavi tečaj kune, nikakve nagle deprecijacije nego lagano popuštanje. Neophodno je zajedničko djelovanje monetarne politike s promjenama u fiskalnom smislu zbog potencijalno puno većeg efekta. Monetarna politika je neiskorišten alat kojeg nećemo imati zauvijek jer kada uđemo u Europsku monetarnu uniju i prihvatimo euro, gubimo našu valutu te ne možemo koristiti instrumente koje sada imamo na raspolaganju - pojasnio je profesor Svilokos koji je mišljenja kako će porezna reforma djelovati negativno na trgovinsku razmjenu s inozemstvom što ide u prilog njegovim preporukama za jeftiniju kunu.
- Svi su svjesni projekcija porezne reforme na lošiju trgovinsku razmjenu pa zašto onda ne bi smanjili taj negativan efekt u smislu laganog snižavanja tečaja kune u odnosu na euro i tako postali automatski konkurentniji prema inozemstvu? Ako nam se rast temelji na investicijama i izvozu onda je to dobro, a ako se temelji na potrošnji građana i države onda je to načelno loše. I jedno i drugo je rast, ali jedan je zdrav i održiv dok je drugi kratkoročan tj. neodrživ u dugom roku - kazao je profesor Tonći Svilokos koji se osvrnuo na učinke porezne reforme koju je najavio ministar financija Zdravko Marić.
Kakav je Vaš opći dojam o prijedlogu porezne reforme?- Mišljenja sam kako će efekt porezne reforme biti sigurno daljnje raslojavanje društva. Sve navedene mjere ukazuju kako je bez sumnje riječ o povećavanju razlika između bogatih i siromašnih počevši od reformi poreza na dohodak, pomicanja poreznih razreda, ukidanja najniže stope od 12 posto, povećanja neoporezivog dijela dohotka... Činjenica je, a to ne spore ni oni koji rade reformu, da će radnik s prosječnom ili ispod prosječnom plaćom dobiti manje ili čak ništa, a oni koji imaju veća primanja dobit će dodatno i do par tisuća kuna.
Zar nije logično da porezni rasterećenjem raste plaća onima koji su davali više?- Gledajući u cjelini to nije dobro, no otvara se prostor napretka u dinamičkom efektu pa se onda možemo zapitati što se očekuje dinamički pokrenuti u gospodarstvu? Dakle, hoće li ovima kojima dohodak poraste zbog smanjenog poreza na dobit i zbog nekih drugih olakšica uspjeti pokrenuti gospodarstvo? Porezi se smanjuju u nadi da će taj kojemu je povećan dohodak trošiti više. Možemo razmišljati na način ako najniži sloj društva dobije 100 do 200 kuna više oni će to sigurno potrošiti, no oni koji dobiju par tisuća kuna više teško da će taj cijeli dodatan dohodak i potrošiti. Također, najbogatiji dosta troše na uvozne proizvode, idu na skijanje i kupuju skupe automobile tako da će se to odraziti negativno na hrvatsko gospodarstvo jer će jačati uvoz. Zbog svega toga jednostavno sam skeptičan u vezi dinamičkog efekta.
Što bi konkretno pomoglo onima koji zarađuju manje u cilju stvaranja pravednijeg društva?- Najbolje bi bilo povećati najnižu plaću što sindikati traže. U tom slučaju bi poslodavci bili najviše pogođeni pa bi bilo potrebno onima koji zapošljavaju taj sloj društva, na primjer u tekstilnoj ili drvnoj industriji, gdje je stanje lošije, pronaći modalitet nadoknade opterećenja koje bi kroz to dobili.
Što se s ovim poreznim promjenama konkretno želi postići?- Ovim promjenama se potiče najeduciraniji sloj stanovništva koji ima najveći dohodak i cilj je zadržati ih u Hrvatskoj. U tu skupinu spadaju i liječnici koji često odlaze u države gdje za svoj rad ostvaruju veću plaću. Pitanje je svakako hoće li ovaj iznos koji će dobiti biti dovoljno velik da ih se zadrži u Hrvatskoj? Također, ako ostanu u državi, ulože dodatne napore u radu i potaknu gospodarstvo, ne znamo koliko će na osnovu toga najnižim slojevima biti bolje. Stvorit će se dodatna raslojavanja pa će zbog toga doći i do psiholoških efekata zbog čega se siromašniji, unatoč eventualnom rastu njihovog dohotka, u konačnici osjećati lošije.
Koji je osnovni cilj promjena poreznog sustava?- Cilj je uvijek da se izazovu neki efekti u društvu i da se pokrene gospodarstvo ili da se stvori impuls za nešto određeno što je potrebno pokrenuti. Kada se pogledaju projekcije za proračun 2017. godine očekuje se rast društvene potrošnje, porast uvoza, investicije... Mislim da su brojke preoptimistične, a svakako nije dobro dodatno raslojavati društvo kao što sam već naglasio. U konačnici smatram da bi bilo bolje da se proračun za 2017. radio na manje optimističnim projekcijama rasta.
Prijedlog povećanja stope PDV-a s 13 na 25 posto na ugostiteljske usluge izazvao je negativne komentare od strane ugostitelja. Kakav je Vaš stav oko toga?- Nisam toliko oštar prema toj odluci Vlade kao prema ostalim jer ugostiteljima je u odnosu na druge jako dobro u Hrvatskoj. Riječ je o jakom lobiju koji djeluje kroz medije u smislu negativnih reakcija. Na tom polju ima prostora za promjene. Ugostitelji uvijek nastoje staviti najveću cijenu koju mogu naplatiti tako da ne očekujem porast cijena usluga prema krajnjem korisniku kako su najavili, a tu vlada i određena tržišna utakmica. Ugostitelje najviše smeta što će njihova dobit biti niža, međutim onda se vraćamo na onu mjeru rasterećenja dohotka najbogatijim koji su upravo najčešći konzumenti ugostiteljskih usluga pa će se onda vjerojatno tu i više trošiti. Riječ je o kompenzacijskom impulsu kojega je teško procijeniti.
Jedan od osnovnih argumenata ugostitelja je da je Hrvatska turistička zemlja, da ostale turističke zemlje imaju niži PDV na ugostiteljske usluge te da će ova mjera ugroziti investicije na tom području.- Možda mnoge turističke zemlje imaju niže stope PDV-a, ali imaju i niže troškove rada i inputa. Možda će se zbog toga nešto manje investirati, ali s druge strane bit će im smanjen porez na dobit tako da će se ipak dio novca po toj osnovi zadržati za investicije. No, nisam siguran koliko je važno investirati u kafiće i restorane u državi koja ih i onako ima dovoljno. Da je riječ o nekoj konkretnoj proizvodnoj industriji bilo bi razumljivo razmišljati o olakšicama. Strani turisti nisu jako cjenovno osjetljivi kao neke druge stvari tako da, ako su odlučili doći u Hrvatsku, u pravilu im nije presudno da li nešto u restoranu košta jedan ili dva posto skuplje.
Postoje li neke konkretne mjere za poticanje malog poduzetništva u ovim promjenama poreznog sustava?- Svakako će doći do smanjenog poreza na dobit poduzetnicima, ali nisam siguran koliko će im to pomoći. Možda je bilo bolje ponuditi neke konkretnije mjere. Država bi trebala razviti konkretnu strategiju razvoja gospodarstva u kojoj bi se trebali definirali prioriteti. Ako se želi npr. razvijati IT sektor potrebno je stimulirati taj dio kroz sufinanciranje zapošljavanja i oslobađanja od drugih davanja i sl.
Što najviše opterećuje poduzetnike i radnike?- Dohodak nije toliko opterećen porezom na dohodak koliko ostalim davanjima poput zdravstvenog i socijalnog. To je veliki problem jer to jako opterećuje dohodak, a teško se može smanjivati. Sporna je razlika između bruto i neto plaće. Argumenti zašto se to ne može mijenjati je odnos broja umirovljenika i zaposlenika pa, ako je omjer 1:1.1 onda se prostor tu dodatno sužava. Eventualno bi se moglo djelovati tako da se poveća broj zaposlenih. No, to nije samo problem Hrvatske već se i druge zemlje bore s tim. Ako se želi neka izdvojena djelatnost poticati bilo bi dobro uvesti oslobađanje od plaćanja doprinosa na neko vrijeme za novo zaposlene u toj djelatnosti.
Kada se mogu osjećati prvi pozitivni efekti porezne reforme koje je ministar najavio?- Ako bi bilo sve kako su oni planirali, najranije za godinu, godinu i pol do dvije godine, ako bi se sve mjere provele onako kako je vlada planirala.
Što ako ne bude išlo po planu?- Onda bi se mogle dogoditi nove porezne promjene, a i sam ministar Marić je rekao da česte porezne promjene nisu dobre i tu je u pravu. Stalna mijenjanja pravila igre poduzetnicima i građanima stvaraju nesigurnost. Ako ne bude išlo u pravom smjeru, onda bi se trebala osmišljavati nova porezna reforma.
Tko bi trebao biti najveći kritičar eventualnih nedostataka porezne reforme?- Ova Vlada je do sad pošteđena žustre oporbe što je razumljivo jer najjača oporbena stanka ima velike promjene unutar sebe i dok se ne poslože, vladajući će biti pošteđeni glasne oporbe. Oni trenutno relativno šute, a moglo bi se svašta prigovoriti. Svakako bi trebao biti glasan sloj ljudi koji imaju najnižu plaću, no u ovom trenutku oni su zadovoljni kada čuju da će im se povećati prihod za 50 do 100 kuna. Mislim da nema kritične mase koja bi mogla boriti se glasno da se stvari odrade na drugačiji način.
Je li plaćanje pola kredita za stan dobra mjera koju planira provesti ova Vlada?- Trenutno kupac stana prilikom kupnje prve nekretnine kojom rješava vlastito stambeno pitanje ne plaća porez na promet, međutim to se ukida i morat će plaćati četiri posto pa ako stan košta oko 100 tisuća eura to je oko 30 tisuća kuna poreza. Da bi se to kompenziralo vlada je najavila plaćanje 50 posto rate kredita u prve četiri godine. Pitanje je kako to uopće realizirati i što ako se dogodi da država nakon nekog vremena kaže da više nema novaca za tu mjeru? Ova mjera o ukidanju poreza na promet nekretnina je bila puno bolja i konkretnija. Sufinanciranje kredita mi zvuči kao poticanje bankarstva tako da banke mogu izreklamirati dodatno svoje kredite. Svakako riječ je o kompliciranoj priči koja otvara mogućnosti raznih zlouporaba.
Spominjući neke lokalne ekonomske teme ne možemo izbjeći pitanje usvajanja proračuna Grada Dubrovnika te sve glasnije priče kako neće biti usvojen. Što to zapravo znači?- Riječ je o političkom alatu i u pravilu neusvajanje proračuna nikad nije motivirano time je li on dobar ili loš. Na žalost, takav je sustav i političari se prepucavaju na razne načine, a glavni cilj je smjena gradonačelnika jer ako se proračun ne prihvati dolazi do mehanizma u kojem gradonačelnik gubi poziciju. Sve je to političke prirode i nije usmjereno ka investicijama već prijetnjama.
Koliko je to odgovorno prema građanima i njihovim novcima?- Načelno je loše, ali živimo u takvom sustavu. Nije odgovorno prema građanima jer je politički motivirano. Posebno se loše jer tada i svi dobri projekti stoje. Trebalo bi izbjeći takav vid prepucavanja i stvoriti stabilnu vlast u kojoj neće doći do toga.