DUBROVAČKI RODITELJI BIJESNI NA JOVANOVIĆA: Uvođenje novih udžbenika je punjenje nečijih džepova na naš trošak!

Naime, ove školske godine istječe četverogodišnji rok na koji su odobreni postojeći udžbenici. Roditelji se (barem zasad) slobodno mogu pozdraviti s nasljeđivanjem školskih knjiga, preprodajom na buvljacima i preko interneta i s mnogim drugim metodama koje su im služile kako bi što lakše prebrodili financijski pritisak na kućni budžet.

Cijena novih udžbenika još uvijek nije poznata, iako iz Ministarstva obećavaju da će biti jeftiniji. Navodno bi do 15. veljače ministar trebao odrediti najvišu cijenu. Ono što se zna je da će biti tanji i lakši uz reducirani format i novi, zdraviji ekološki papir.

Punjenje džepova na čiji trošak?

Roditeljima ta silna obećanja i pompozne najave puno i ne znače obzirom da u ovakvim kriznim vremenima jedva spajaju kraj s krajem.

'Ovo je udar na nas roditelje. U vremenima ovakve besparice doslovno smo prisiljeni kupiti djeci sve nove knjige' požalila nam se mama dviju dubrovačkih srednjoškolki. Kaže kako njoj ništa ne znači što će taj papir biti ekološki prihvaljitiviji ili jeftiniji. 

'Iskreno nije me briga po kakvim će standardima biti papir, ali znam da u vremenima ovakve krize nije potrebno uvoditi nove udžbenike. Neka onda Jovanović bude pošten pa neka prvi put knjige budu besplatne'.

I drugi roditelj kojeg smo kontaktirali, a koji je također želio ostati anoniman kaže kako ovo nije potrebno. 'Čisto punjenje nečijih džepova na naš trošak' mišljenja je.

'Naš narod je snalažljiv'

Kontaktirali smo i ravnatelje dubrovačkih srednjih i osnovnih škola. Suglasni su kako će roditelji nove udžbenike itekako financijski osjetiti, no što se tiče drugih stvari mišljenja su podijeljena.

'Iz naše škole dvije profesorice sudjeluju u tim državnim komitetima za izbor udžbenika za iduću školsku godinu. Ono što zasad znam je da ministar tvrdi da će školske torbe biti lakše. Ne mislim da će novi udžbenici koji dođu biti  puno kvalitetniji ili da će se promijeniti nešto puno u programu i odvijanju nastave iz čistog razloga što smatram da se prvo moraju promijeniti školski kurikulumi za pojedine predmete narazini države - dakle na nacionalnoj razini. Sve dok se takve, korijenite promjene ne dogode, novi udžbenici nemaju previše smisla i bit će samo šminka' kazala nam je ravnateljica Gimnazije Dubrovnik Sanja Putica dodavši kako je jasno da će ovo biti dodatni udar na obiteljske budžete u ionako kriznoj situaciji.

Antun Perušina, ravnatelj Turističke i srednje škole Dubrovnik smatra kako svako uvođenje koje bi išlo onako preko koljena nije dobro. Posebno se osvrnuo na ono što ove jeseni slobodno pada u vodu, a to je razmjena udžbenika.

'Može se dogoditi ovu prvu godinu da nema korištenja ovih polovnih udžbenika, ali naš je narod snalažljiv. Razmjenu knjiga u školi smo radili i prije, radimo i sad i radit ćemo i ubuduće. Problem je jedino ova prva godina kad treba biti sve novo i zasigurno će biti udar s financijske strane, ali onda će se kasnije siguno ponovno uspostaviti razmjena'.

Dodaje kako je normalno da uvođenje nečeg novog financijski mora opteretiti građane.

'Pitanja je hoće li od toga imati koristi djeca u smislu da će udžbenici biti prilagođeni dimenzijama i da će se raditi na papiru koji će biti lakši od ovoga. Svaka medalja ima dvije strane, a ako navedete nekoga da u potpunosti mora kupiti sve novo, normalno da govorimo o financijskom udaru. Samo je pitanje krajnje korisnosti i kako će se na kraju to sve skupa urediti' zaključuje.

Ravnateljica OŠ Lapad Mirjana Kaznačić podržava inicijativu da torbe budu lakše. Kaže kako nema onoga tko to neće podržati pa čak iroditelji.

'Podržavam i to da se iz knjiga izvadi gradivo koje nije potrebno. Ovaj financijski izdatak, naravno da je to nešto gdje ćemo svi zastati i voljela bih da se pronađe neko rješenje. Ako bi se mogao naći kompromis da taj financijski izdatak bude što manji, bilo bi dobro, no te burse su stvarno teške. Jedan od načina da budu lakše je i taj da se više ne kupuju svi udžbenici koji su se do sad kupovali. To je taj neki kompromis koji bi se negdje mogao pronaći' zaključila je Kaznačić.

Od čega kupiti djetetu knjige

I dok ministar Jovanović brine o hrvatskim školarcima i njihovim preteškim torbama i zastarjelim udžbenicima,  s druge strane ne brine o roditeljima tih istih školaraca. Pohvalno je rasteretiti školske torbe, uvesti nove, kvalitetnije i modernije udžbenike, ali u zemlji koja je demokratski razvijena, u kojoj je školstvo uređeno kako treba i u kojoj ljudi ne životare iz dana u dan posuđujući novac i peglajući kreditne kartice.

Jesu li se ministar i njegova svita zapitali u iti jednom trenutku kako će prosječni hrvatski građanin s prosječnom hrvatskom plaćom koja ne može biti mizernija nego što jest kupiti svojoj djeci sve te nove i modernije udžbenike? Ili da postavimo pitanje koje je u skladu s trenutnom situacijom u državi. Kako će svi NEZAPOSLENI roditelji koji ulaze u crnu brojku od preko 370 tisuća nezaposlenih svojoj djeci kupiti nešto novo, u ovom slučaju komplet novih udžbenika? Kako, kad im ne mogu osigurati ni nešto na što imaju pravo, a to je normalan život.