Piše: Danijela DEMARIN
Soheil Keynejad, porijeklom iz Perzije, u Velikoj se Britaniji školovao za inženjera, no svoju pravu strast spoznao je nešto kasnije.
Oduvijek sam se interesirao za zdravlje, a budući da u Britaniji nisam imao mogućnost profesionalnog rasta s inženjerstvom, moja želja da budem sam svoj šef zapravo me je motivirala da se specijaliziram za nešto drugačije. Mišljenje mog prijatelja da mi dobro ide masaža dala mi je ideju koja je rezultirala edukacijom na brojnim tečajevima u masaži i sličnim terapijama. Shvativši da želim nešto više, nastavio sam istraživati o akupunkturi, fizioterapiji i kiropraktici. Činjenica da se kiropraktika bavi živčanim sustavom bez kojega tijelo ne može funkcionirati, zapanjila me stoga sam ostao u toj domeni.
Gdje ste se školovali za kiropraktiku? Nakon završetka studija inženjerstva, dodatnih pet godina u kiropraktici činilo se poput vječnosti. Strahovao sam da ću biti previše star do završetka obrazovanja no kako mi je druga opcija bila gubljenje vremena na kauču uz televiziju, odlučio sam slijediti intuiciju i nastaviti sa svojom nadasve velikom preobrazbom. I drago mi je da jesam. Zahvaljujući kvalitetnoj edukaciji, radio sam u Nizozemskoj, Engleskoj, pa i Crnoj Gori.
Što vas je motiviralo da dođete u Dubrovnik i ostanete?
Budući da sam inženjer iz Perzije, najviše me privukla arhitektura, klima, krajolik i kultura, ali i zanimljiv podatak da Hrvati dolaze iz Perzije. Ne znam koliko je to istina, no bilo je dovoljno da me zaintrigira. Zanimljiva mi je i količina ponosa i ljubavi koju ovi ljudi imaju prema samom gradu, kao i kulturna ponuda koja je jedinstvena. Živio sam u Crnoj Gori, no bila je siromašna takvim vrijednostima i osjetilo se da tu nešto nedostaje.
U Hrvatskoj ima sveukupno 21 kiropraktičar i to najviše u Zagrebu, Puli, Splitu i Rijeci. Koliko su Dubrovčani upoznati s takvom vrstom liječenja?
Ljudi su dosta zatvoreni i opiru se novitetima stoga i ne znaju čime se bavim. Naime, radi se o živčanom sustavu. Mozak je u tijelu najbitniji jer kontrolira tijelo putem kralježnice. Ako je primjerice ona blokirana, vrši se pritisak na živce što negativno utječe na ostale dijelove tijela. Upravo takvi slučajevi uzrokuju 90 do 95 posto oboljenja. Isto vrijedi i za metabolizam. Ukoliko se osjećate malaksalo, vaš živčani sustav šalje poruku da nešto nije kako treba. Upravo to je razlika između kiropraktike i fizioterapije koja se najviše bavi vježbama mišića, a i nije potrebno višegodišnje obrazovanje kao za kiropraktiku. Ipak, te profesije međusobno se nadopunjuju i u društvu ima mjesta za obje.
Do oboljenja dovode tri vrste stresa.
Ukoliko se brinete za živčani sustav, održavate svojevrsnu ravnotežu. Ipak, događa se da nešto pođe po krivu i često je uzrok stres i to fizički (nesreća, pad, pogrešan način sjedanja, podizanje teških predmeta), kemijski (zrak, hrana, lijekovi) i emocionalni (obitelj, rat, posao, financije). Način na koji se tijelo brani je kompenzacija pri čemu se mišići naprežu i stvaraju pritisak na živčani sustav. Većinu vremena ništa ne osjećate, no to značajno utječe na vaš svakodnevni život. Kiropraktičari taj pritisak ublažuju omogućujući tako tijelu povratak ravnoteže. Ukoliko se ne liječi na vrijeme, dolazi do povećanog pritiska na ostale dijelove tijela.
Koliko je potrebno tretmana za potpuno ozdravljenje?
Ovisno o oboljenju, obično je potrebno šest do jedanaest posjeta, no u izuzetnim situcijama pacijentima bude značajno bolje već nakon prvog posjeta što je često kod mlađih osoba kod kojih tijelo na bol reagira mnogo brže. Ukoliko pacijent u srednjoj životnoj dobi pati jako dugo, potreban je duži tretman oboljenja.
Nakon trogodišnjeg radnog iskustva u Nizozemskoj, kako ocjenjujete navike Dubrovčana kad je zdravlje u pitanju?
Ovdje sam godinu dana i očaran sam, no stav ljudi prema vrijednosti života zasigurno mi je najveći izazov. Ne poštuju sami sebe stoga su si oni sami najveći neprijatelji. Nizozemci svoje zdravlje shvaćaju daleko ozbiljnije i za svoje se tijelo jako brinu dok građani Dubrovnika čekaju da se oboljenje značajno pogorša te pričekaju dvije do tri godine prije no što potraže pomoć. Dotad je šteta već učinjena. Ovdje liječim ljude koji doista pate. Mogu im pomoći, no moram priznati da je izazov taj što je ljudima stanje toliko loše tijekom dugog vremenskog perioda što moju pomoć uvelike ograničava. Također, ljudi očekuju magiju, čarobno ozdravljenje nakon samo jednog tretmana dok Zapadnjaci pokazuju više razumijevanja i strpljenja. Ako je bolesti trebalo 20 godina da nastane, ne možete očekivati da će u tren oka takvo što nestati. Treba vremena. Usto, tijelo je poput ljekarne. Ako omogućite živčanom sustavu da funkcionira, on sam će se pobrinuti za ostatak tijela. Naravno, nije u mojoj moći da izliječim vanjske ozljede, no živčani sustav da.
Je li za skeptičnost Dubrovčana prema ovakvoj vrsti liječenja možda kriva i sklonost tradiciji?
Stav i kultura ljudi ono je što otežava uspjeh kiropraktike u ovakvoj sredini. 'Ja znam najbolje' mišljenje je većine Dubrovčana i ne cijene vanjsko, odnosno tuđe znanje. Vjerni su tradiciji i čini mi se da teško prihvaćaju novitete.
Loša iskustva vas ipak nisu odbila od krajnjeg juga.
Događalo mi se da pacijent dođe na jedan tretman i potom se ne pojavi na drugom, dogovorenom. Pored toga, stav ljudi jedina je mana ovog grada, no ne namjeravam otići. Želim ostati i doprinijeti ovoj zajednici liječenjem oboljelih i treniranjem zainteresiranih. Ovdje gradim život i već volim ovaj grad dovoljno da ostanem.
/DANIJELA DEMARIN/
Danijela Demarin
Danijela Demarin
Danijela Demarin