I to, da paradoks bude veći, baš tamo gdje se ta civilizacija i rodila. U Alepu. Sve je bilo tu. Na jednom mjestu. Kultura, suživot, povijest, tradicija. Ali onda je nešto krenulo po zlu, počinje svoju priču Zoran Marinović, ratni fotoreporter s kojim smo razgovarali u povodu njegova boravka na aktualnoj “nultoj točki” sirijskog sukoba.
Malo nakon što se javio Jutarnjem listu, britanska televizijska kuća BBC objavila je vijest da je sirijska vlada suspendirala evakuaciju civila i boraca iz Istočnog Alepa, koja je konačno počela u četvrtak, optužujući pobunjenike za kršenje uvjeta primirja. U međuvremenu se pojavila vijest da su se pod paljbom našli i autobusi koji su prevozili ljude iz Alepa. Njih 6000 evakuirano je iz grada od četvrtka, ali UN tvrdi da ih je oko 50.000 još uvijek tamo.
Ni crn, ni bijelMarinović, komentirajući situaciju u Alepu, tvrdi da u 20 godina, koliko se bavi tim poslom, nikad nije vidio toliku količinu propagande i zloupotrebe malih ljudskih života da bi se na bilo koji način opravdao rat - i to i s jedne i s druge strane.
- Na bojnom polju Bašar al-Asad dobiva ovu bitku, ali daleko je od dobivenog rata. Vodi se i medijska bitka, a tu gubi. Cijela američka i velik dio europske javnosti šalje vijesti utemeljene na nekoliko tvitova. Nerijetko tvitova sedmogodišnje djevojčice za koju se uopće ne zna postoji li ili je taj račun izmišljen, ili, pak, Sirijskog opservatorija za ljudska prava koji je u Londonu. I onda se odjednom, zadivljujućom brzinom, jedan tvit pretvori u izvještaje ili naslovnice o genocidu, o ponavljanju Bosne ili Ruande, o ubijanju civila po ulicama. Nakon toga ljudi, kojima su takve priče i servirane, iz svojih toplih i sigurnih domova, posebno oni navijački orijentirani, krenu s lavinom emocija u prepucavanje na društvenim mrežama. Rat nije crn, ni bijel. Bezbroj je nijansi sive. Rat ne može biti dobar. U Alepu sam. Proteklih dana, posebno krajem prošlog tjedna, potpuno nevjerojatna količina bombi bačena je na tih nesretnih pet četvornih kilometara na kojima je zapelo, prema UN-u, oko 50 tisuća ljudi te tisuću-dvije pobunjenika. Civilnih žrtava će sasvim sigurno biti puno. Koliko? To u ovom trenutku nitko ne zna. Nitko. Čak ni oni koji bi to morali znati! Poput UN-a ili drugih međunarodnih organizacija koje su tu. Događa li se odmazda ili genocid? Možda i da, a sumnjam, jer niti jedno događanje na terenu nije pokazalo da bi se išta slično moglo dogoditi. Hrvatska javnost dobrano je upoznata s terminom prekomjernog granatiranja. A u ovom slučaju to bi bilo prekomjerno granatiranje na kvadrat! Ima li opravdanja za takvu aktivnost, takvu brutalnost? Nema. Niti jedna humana osoba ne može tvrditi da postoji opravdanje za postizanje cilja na takav način i uz tolike žrtve. A Bašar al-Asad i njegovi ruski saveznici odlučili su da sredstva nisu bitna. Samo cilj. On je i ostvaren. Alep je bio prevelik uteg u ovoj političkoj igri, a ljudski životi su bili nevažni. Jer, namirisali su da je protivnik slab. A u proteklih mjesec dana pobunjeničke pozicije rušile su se kao kule od karata. Prije samo godinu dana situacija je bila potpuno drugačija. Bili su gotovo na pragu pobjede.
Više pročitajte
OVDJE!