„Signorina, come stai?“ – riječi su koje gotovo svaka cura svakodnevno čuje na ulicama Padove. Da, Talijani su otvoreni i spremni na nova poznanstva. Uvijek će se naći netko tko ti može pomoći, ali uz jedan uvjet – moraš znati talijanski!
To je bilo prvo iznenađenje koje me dočekalo već prilikom prvog dolaska u studentski dom. Srećom, talijanski sam godinama učila u osnovnoj i srednjoj školi pa nisam imala problema u komunikaciji. Drugi nisu bili te sreće. Potrebno je napomenuti da se u domu nalazi 70-ak studenata iz cijele Europe koji se nisu imali priliku susresti sa talijanskim jezikom ranije. Uzalud portiru ljubazan osmijeh i klimanje glavom kada mu lice šalje panične pozive u pomoć prilikom komuniciranja s bilo kojim Erasmusovcem. Osim navedenih jezičnih nesuglasica, boravak u domu teče glatko.
Hrvatski studenti će se iznenaditi, ali ovdje se strogo kontrolira ulazak i izlazak ljudi. Osoblje na ulazu strancima traži dokumente koji im se vraćaju na odlasku koji je predviđen najkasnije u 23 sata. Nitko od studenta ne krši pravila doma. On je malen, nedavno obnovljen, sadrži 3 kuhinje, teretanu, dvoranu za gledanje filmova, računalnu sobu, prostor za učenje i druženje, te ipak teško opravdava 5 puta veću cijenu od one u Hrvatskoj.
Bicikle su osnovni način prijevoza u Padovi. Ne sjećam se kada sam zadnji put u Gradu vidjela nekog odraslog na bicikli. Ovdje je to normalno. Javni gradski prijevoz je rješenje samo u slučaju nevremena. Zbog dobro nam poznatog stereotipa o talijanskim vozačima i načinu vožnje, isprva sam se odlučila pješačiti na faks. Međutim, ovdje je lako nabaviti biciklu, čak i za pristojnu cijenu. Čak se preporučuje kupnja rabljenih bicikli, budući da se, nažalost, često kradu zbog velike potražnje. Studenti imaju dobar sistem: oni koji se nakon završenog semestra vraćaju kućama, jednostavno ih prodaju nadolazećim kolegama, i to za cijenu od 30 – 50 eura.
Budući da sam apsolventica, nemam mnogo obaveza na faksu. Pohađam tečaj talijanskog koji je besplatan za sve međunarodne studente. Tečaj je iznimno koristan svima, posebno studentima koji se tek upoznaju sa jezikom. Za one naprednije je pripremljen test koji nas je stavio na određenu razinu s koje smo nastavili dalje učiti. Osim jezičnih zakonitosti, upoznajemo talijansku kulturu i običaje.
Sudeći po komentarima kolega, druga predavanja su zanimljiva i raspored je sasvim prihvatljiv. Dok sam ja studirala, često se događalo da sam na faksu po 6,7 sati. Ovdje sve završiš u roku maksimalno 4 sata. Nakon toga si slobodan. Čak stigneš i na ručak u menzi. Nisam mislila da ću to ikada reći, ali nedostaje mi zagrebačka menza. Možeš uzeti mnogo hrane, kombinirati je sa čim hoćeš, uzeti juhu, sok, desert…za 10-ak kuna. Ovdje je jedan pjat hrane (koja nije ništa bolja od zagrebačke) i sok skoro 5 eura. Budući da bi svakodnevan odlazak u menzu bio veliki trošak, studenti se organiziraju i kuhaju zajedno.
Zajedno se sudjeluje i na zaista mnogim događanjima u Padovi. Osim koncerata i tematskih večeri, organizirani su i izleti u obližnje gradove po prihvatljivim cijenama. U Padovi sam nepuna 3 mjeseca, a već sam posjetila Veneciju, Veronu, Vicenzu, Trento, Bolzano, Bolognu, Cittadelu, Marosticu i Bassano di Grappa. Nakon povratka sa božićnih praznika, planiramo putovanje u Rim, Firenzu, Pisu, Sienu... Ukratko, ako volite putovati (a tko voli?), studentska razmjena je prava prilika za to. Osim što ćete vidjeti svjetske poznate gradove, steći ćete prijatelje iz cijele Europe kojima ćete, uz malo sreće, godinama nakon Erasmusa ići u posjet.
/Andrea Tomašević/