DUBROVNIK 1901. Znate li tko je bio Luigi Missoni i zbog čega je značajan?

Omnibusi su bili veća zatvorena putnička kola sa konjskom zapregom. Imali su s jedne strane po 2 ili 3 prozora, koja su u zimsko doba bila ostakljena, a u ljetno doba — otvorena. Prometovali su na određenoj liniji i po utvrđenom voznom redu. Na dubrovačkom području omnibus je počeo voziti od 1. VI 1899. i to na liniji Pile — Gruž. Vlasnik omnibusa je bio Luigi Missoni.

Misoni je kao vlasnik omnibusa, sa konjskom zapregom, radio u Dubrovniku od 1899. godine, kasnije je posjedovao i automobile. Vlasnik omnibusa, Luigi Missoni, nastojao je da postepeno pređe i na prijevoz putnika automobilima. On je nabavio dva automobila, koja je u nedjelju 13. VII. 1907. uključio u probni promet između Pila i Gruža.

O prvom danu vožnje tih automobila lokalni je list pisao:

»U nedjelju u jutro i cijeli dan bilo je na Pilama mnogo živahnije nego obično. A za to u Dubrovniku mora da je nekakav uzrok, nekakva novost. Zbilja imali smo tu novost, da su dva motora, koja je nabavio g. Missoni, počeli obavljati službu vožnje sa Gružom. Čeljad su se zanimala i mnogi je iz puste znatiželjnosti zasio u automobile, da se odveze do Gruža. Cijeli dan promet putnika na motornim kolima bio je izvanredno živahan, a nadasve poslije podne, kad su kočije otišle u — štalu. Ova motorna kola prevale u 8 do 10 časaka put iz Gruža u Dubrovnik, ako nema nikakve zapreke ni vanjske ni nutarnje. Velimo ni unutarnje zapreke, jer se dogodi da stroj zapne na putu, pa se hoće ruka božja dok se opet uputi. Čeljad izgubi ustrpljivost, pa izađe, da vožnju s automobilom zamijeni — svojim nogama. Nu te zgode i nezgode sa motorima ne će bit prve ni posljednje, samo da ne bude kakvih gorih. Sveukupno što se tiče brzine i što se tiče komoditeta ovi motori mogu se istaći nad omnibusima barem za — dlaku. Međutim omnibusi još nijesu otišli u pensiju«.

Tog dana, kad su automobili uključeni u vožnju između Pila i Gruža, kočijaši su stupili u štrajk. O njihovu štrajku lokalni je list ovako izvjestio:

»Htjeli eto i oni okušati, kako je to štrajkovati, pa zatvorili konje i kočije u štale, a sebe u birtije. Našli su tome razlog, jer da im se konji plaše novih motora što prevoze iz prada u Gruž. Štrajkovali nedjelju i ponedjeljak, pa kad su ih počeli globiti radi samovoljne obustave rada, umirili se i oni i konji, koji se sad više ne plaše motora«

Prijevoz putnika automobilima u redovnom javnom prometu kratko je trajao i do prvog svjetskog rata nije se više obnovio. Jer, ti rani automobili bili su veoma skupi.

Puštanjem u pogon termoelektrane u Dubrovniku 1. lipnja 1901. stvorene su i prve pretpostavke za funkcioniranje tramvaja. 1905. je osnovan Odbor za gradnju električnog tramvaja, na čijem je čelu bio Luko Bona, jedna od najzaslužnijih osoba koje su pridonijele ostvarenju projekta uvođenja tramvaja u Dubrovniku. 1908. je utemeljen novi Osnivački odbor d.d., kojem su se priključili svi predstavnici kapitala. Kolosijek je postavljen u samo 48 radnih dana. Izvedba električnog tramvaja pripala je tvrtki Fr. Križik iz Praga. Prvih pet dubrovačkih tramvaja, njihov kolni ormar i kolni slog, kupljeni su u tvornici Grazer Wagonen und Maschinenfabrik. Dubrovački tramvaj imao je 1910. pet motornih kola s brojevima 1, 2, 3, 4 i 5 te tri zatvorene prikolice, također kupljene u spomenutoj tvrtki u Grazu, a imale su registracijske brojeve 21, 22 i 23. Dubrovački električni tramvaj pušten je u pogon 22. prosinca 1910. Prometovao sve do 1970. godine.

Poslije uspostavljanja električnog tramvaja prijevoz kočijama od Gruža do Pila potpuno je nestao.

IZVOR: Ivo Perić - Razvitak turizma u Dubrovniku i okolici od pojave parobrodarstva do 1945. godine./Zamaslina