Mnogi, da ne kažem svi, pričaju o (ne)vremenu, onom meteorološkom, ta tema nam na uši izlazi i, evo, nećemo više o tome. Zapravo, uzet ćemo je tek kao (možda i neprimjeren) šlagvort za tezu da su iz dobro natopljene zemlje, nekako usporedo s ravanelama i kapulicom, po gredicama dalmatinskoga društvenog vrta isklijali i počeli se razvijati i bubriti plodovi izvjesnog političkog gnjeva. Baš kao da rastu iz vode. Vojnici bi rekli: počeli su proljetni manevri, odnosno – u konkretnom slučaju – demonstracija snage novih, ili barem u nove kutije spakiranih, političkih ideja.
Hoće se reći, eto nam na sceni Dalmacije kao (dobro zalivene) političke teme! A “kao takve” je jedno vrijeme, mora se kazati, nije bilo. Sve tamo od (još uvijek samo tinjajućih) rasprava o novom administrativnom kroju Hrvatske, o nužnosti decentralizacije države i dekonstrukcije upravnog modela s 21. županijom.
Ukratko, zasađena je jedna regionalna dalmatinska stranka – svjetonazorski posve različita od one iz ranih devedesetih prema kojoj odmah poteku brojne asocijacije: misli se, dakako, na Dalmatinsku akciju – te jedna udruga, zasad lišena stranačkih insignija i parafa, no odlučna u namjeri da pokaže i dokaže kako je krajnji hrvatski jug ponižen i zaboravljen od (svake) vlasti, pa stoga i neprimjetan u metropolitanskim razvojnim akcijama i planovima. Svakako, na stolu su se opet našle – odigrane s manje ili više smisla i razloga – dalmatinske političke karte, a da u prvom planu nisu ni velike stranke ni veliki, ili bar važni, igrači iz njihovih svlačionica.
Druga je, naravno, stvar hoće li se u igri zadržati relevantnije i duže od onih koji su se u tom pravcu – prožeti ambicijom da se koliko-toliko okuse vlasti - “organizirali” ranije, u razdoblju od 1990. do 2009. godine, i uglavnom svi završili prekriveni lanjskim snijegom: Dalmatinska akcija (Split), Hrvatski dalmatinski dom (Split), Jadranska socijaldemokratska stranka Hrvatske (Split), Južnohrvatska stranka (Dubrovnik), Maslina – dalmatinska autonomaška stranka (Split), Jadranski sabor (Zadar), Dalmatinska liberalna stranka (Split) i Dalmatinska stranka (Split).
U Kninu je prošlog tjedna, dakle, osnovan Hrvatski demokratski slobodarski savez Dalmacije. Naziv stranke je samo takav (veoma je lako uočiti matricu, a nitko je ni ne krije, u Hrvatskom demokratskom savezu Slavonije i Baranje, kojim Branimir Glavaš i sad ravna iz zatvora, gdje okajava grijeh ratnog zločina), sklopljen od samih velikih i važnih riječi – Hrvatska, sloboda, demokracija, Dalmacija – no hoće li ga osnivači (splitski kirurg dr. Tomasović i grupa bivših, kao što je i on, HSP-ovaca pretežno iz Splita, Šibenika i Dubrovnika) ispuniti nekim sadržajem originalnijim od prozivanja metropole da se “deblja” na račun Dalmacije te od desničarenja na tragu slavonskog uzora, tek treba vidjeti. Ipak, ako je suditi po “osnivačkim akcentima” iz Knina i po općoj sudbini stranaka stvorenih od “otpadničkog kadra”, ni HDSSD-ovci se neće baš daleko dobaciti.
A u pogledu novoosnovane udruge “Dubrovnik regija”, utemeljene u sali znakovitog imena “Visia”, spomenimo da je u statut uneseno kako joj je glavni cilj zalaganje za “gospodarski i demokratski boljitak područja koje obuhvaća Konavle, Župu Dubrovačku, Dubrovnik, Dubrovačko primorje, Pelješac, Korčulu, Lastovo, Mljet i Elafitsko otočje”, što je, reklo bi se, izlizana “akcijska fraza”, pogotovo u odnosu na jedan drugi navod iz repertoara političkih vizija udruge.
Navod provokativan i, jednostavno, politički vruć: “Namjera nam je spriječiti da Dubrovnik izgubi značenje i status regionalnog središta i postane dio regije Dalmacije sa središtem u Splitu, a kojoj povijesno i kulturno ne pripada” – javili su mediji o njihovu viđenju regionalnog kroja Hrvatske.
Ako se njih pita, Dubrovnik, eto, nije Dalmacija. Ni povijesno, ni kulturno! Od same teze još je neobičnije - posebno uzme li se u obzir najava ulaska udruginih kadrova na izborne liste – da tu postavku o Dubrovniku kao “zasebnom entitetu” u najširoj javnosti uglavnom nitko nije ni primijetio. Što ne znači i da neće.