Naime, uopće ne trebate biti član Udruge kako bi dobili prijevoz. Kako to funkcionira? Bitno je samo nazvati koji dan ranije. Primjerice, ako imate termin kod defektologa ili logopeda ili vam možda dijete izlazi iz bolnice, automobil Udruge će vas sačekati, odvesti na mjesto gdje je potrebno i vratiti dijete natrag u svoj dom. Ne treba ni spominjati kako se ovakvim načinom rada uvelike olakšalo i djeci i roditeljima.
Predsjednica udruge Dženita Lazarević i sama majka djeteta s posebnim potrebama, ističe kako je osnovni cilj bio stvoriti sve ono što u Dubrovniku nema. Jesu li u tome uspjeli? Naravno. Borbenost, upornost i trud se isplate, a dokaz tomu je i njihov rad od 0-24 sata. Kaže dobivaju jako puno poziva, dosta roditelja moli pomoć i traži savjete što ju zaista veseli, no postoji nešto što ju i ljuti.
Mnogi roditelji ne znaju svoja prava'Ono što me ljuti je činjenica da dosta roditelja u biti ne zna svoja prava. To je prvo i osnovno. Nisu oni krivi, nažalost nitko im ne kaže. Mi nemamo nikoga tko bi ih uputio da bi doznali svoja prava. Znam nekoliko roditelja koji su dali otkaz, ne znajući da imaju pravo do osme godine biti s djetetom i primati 2160 kuna. Ne znaju da im dijete ima pravo na povećani dječji doplatak, ne znaju da dijete ima pravo na
Automobil vozi od 8-16
invalidninu. Onda dođu do treće ili četvrte godine i nemaju pojma da imaju pravo na fizikalnu terapiju u kući,pelene i podmetače.' priča Lazarević koja ne skriva kako u ovom poslu, baš kao i u svakom drugom ima i pozitivnih i negativnih strana.
'Mi imamo niža sredstva od Grada i Županije nego što to imaju druge Udruge koje već rade duže vrijeme. Možda naš projekt nisu istaknuli kao nešto bitno zato što se ne nalaze u koži tih roditelja pa im onda taj projekt nije baš toliko važan kao drugi, ali mi smo to riješili na neki drugi način, pišući natječaje prema drugim institucijama' priča Lazarević.
'Ono što čovjeka može ražalostiti, a s time se svaki dan suočavamo je da se smanjuju neka prava djece s poteškoćama u razvoju. Sigurno nije svejedno kad znate da roditelji sutra neće imati novca kupiti svom djetetu što mu treba. Primjerice, ukinuti su ortopedski ulošci koji koštaju 300 kuna. Ukinut će i doznake za baterije za stručna pomagala, što je isto preko 1000 kuna. Sve će to ići na trošak roditelja. Mene to stvarno žalosti, zato što roditelji imaju sve manje i manje novca. Mnogi ostaju bez posla i neće moći pružiti svom djetetu onoliko koliko su prije mogli'
Predsjednica Udruge Poseban prijatelj baš zbog ovakvih i sličnih situacija često se pojavljivala u medijima kako bi prikazala život te djece i njihovih roditelja.
'Obzirom da sam ja u Radnom timu građanske inicijative „Pomozimo djeci s invaliditetom“ s naša dva prosvjeda uspjeli smo za 650 djece koju smo imali vratiti smanjenu invalidninu, riješili smo kisik u bocama kojeg sada plaća HZZO, uspjeli smo prikazati ljudima cijeli taj život, da shvate da ta djeca nisu samo djeca koja bi trebala biti u ustanovama, nego da im je mjesto s roditeljima i treba im otvoriti vrata' ističe.
Osim vozača u Udruzi je zaposlen i fizioterapeut, a ono za što se Lazarević zalaže, posebno kao roditelj djeteta koje u kući ima sve od fizikalne terapije do škole su mobilni timovi.
'Smatram da bi bilo dobro djeci poput mog djeteta, a ima ih dosta, pružiti logopeda, defektologa, fizioterapeuta i radnog terapeuta u kući.'
Hoće li gradonačelnik Vlahušić održati obećanje?Nažalost, prostorije još uvijek nemaju, ali po zadnjem razgovoru s gradonačelnikom Androm Vlahušićem trebali bi ih dobiti. Prostor bi im olakšao rad, omogućio da rade na edukaciji terapeuta, ali i pružio priliku za nešto novo u Dubrovniku što bi olakšalo život i djeci i roditeljima.
'Prema onome što nam je on obećao, to bi mogle biti prostorije u hotelu Stadion. Mi se nadamo da će to svoje obećanje i održati. Nama bi to stvarno bilo prijeko potrebno, pogotovo što imamo veoma kreativne mame koje znaju jako puno raditi rukama i dosta bi se tih proizvoda moglo i plasirati na tržište. Tako da bi Udruga mogla i od toga plaćati gorivo i neke druge stvari koje bi bile potrebne za djecu. Bitno je što više uključiti stručnjaka da rade s djecom, ali i naći novce kako bi te iste stručnjake financirali' mišljenja je.
Na prosvjedu
Kako se roditelji nose s društvom koje često sudi i etiketira? Mnogima je sigurno teško, no Lazarević ističe kako je danas puno lakše nego prije dvadeset ili trideset godina.
'Prije niste mogli naći takvo dijete na putu. Većinom su roditelji tu djecu ostavljali po institucijama, pogotovo u malim mjestima gdje je to bila sramota. Danas je to već malo drugačije i drugačije se gleda na tu djecu. Nastoji ih se što više upisati u vrtiće, u škole i prema tome smatram kako je to neki novi korak naprijed. Još uvijek to nije inkluzija kakva bi trebala biti, ali smo negdje na malom početku'
Kada govori o svom iskustvu majke djeteta s posebnim potrebama, ističe kako ju je obogatilo.
'Obogatilo me na način da sam upoznala i druge roditelje i njihove probleme. I sigurno u svim problemima ti ljudi nađu zadovoljstvo, sreću i vrijeme za osmijeh.'