RAZGOVARALA: Marina Tenžera
Sve više deložacija i akcija Živog zida, udruge koja jedina u Hrvatskoj pokušava pomoći ljudima koje policija brutalno, često i batinama iseljava iz njihovih domova na nalog banaka i sudova, a najčešće su žrtve sistema u kojemu su ostali bez posla i mogućnosti vraćanja kredita – upućuju da je Hrvatska pod vladavinom Zorana Milanovića i njegove kvaziljevičarske vlade, postala sramotna američko-europska kolonija, u kojoj su svi zakoni prilagođeni sudstvu, javnim billežnicima i bankama, a ni jedan radniku. Hoćemo li postati nacija prosjaka, gdje završavaju deložirani, što pripremaju i zašto živimo u takvom sustavu, pojasnio nam je jedan od potpredsjednika Živog zida, Ivan Vilibor Sinčić.
Kada ste se i zašto priključili Živom zidu?
U Živom zidu sam od samog početka u proljeće 2012. godine i jedan sam od njegovih osnivača. Krenuli smo u tom smjeru jer smo htjeli s jedne strane pružiti podršku i pomoć ljudima koje beskrupulozno pljačka lokalni politički establišment, te odvjetnici, suci i bilježnici, a s druge strane htjeli smo ukazati da su deložacije sve masovnija pojava te da je to opći problem koji uzrok ima u lošim zakonima koje su donosile marionetske vlade po nalogu pravih vladara ove zemlje, bankara, kako bi što više imovine i prava oteli od stanovništva.
Postaje li vaša Udruga politička stranka i kanite li se kandididrati na slijedećim parlamentarnim izborima? Kakvi su, u stvari vaši planovi?
Naša udruga je od samog početka politički pokret. Na kraju krajeva, Živi zid su osnovali ljudi sa određenim političkim pogledom okupljeni u tadašnji Savez za promjene koji je nastao nakon velikih prosvjeda 2011. godine. Bilo je nužno organizirati se protiv, za većinu ljudi, nevidljive okupacije – one monetarne, i nevidljivog ropstva – onog dužničkog.
Konsolidirali smo Živi zid i Savez za promjene u jednu političko-ideološku platformu i izlazimo na sve izbore od lokalnih do predsjedničkih već četvrtu godinu. Naši planovi su trenutačno usmjereni na predsjedničku kampanju koja za cilj ima dobiti medijski prostor i djelovati regrutacijski na naše sugrađane koji čekaju neko rješenje, ali ne znaju gdje je srž problema. Bit će to veliki test našeg dosadašnjeg rada i napora koje smo uložili na prosvjećivanje naroda.
Koliko ogranaka i članova imate diljem Hrvatske?
Imamo ogranke u gotovo svim većim gradovima, a broj članova, aktivnih i pasivnih, kreće se oko tisuću. Imamo i velik broj simpatizera, osobitno među mladim ljudima.
Gotovo iz minute u minutu vaša Udruga obavještava građane o sve većem broju deložacija diljem Hrvatske. Banke uzimaju kuće i stanove bez ikakve humanosti, isnoseći ljude iz kuća kao da su smeće, uključujući djecu i trudnice. Jedino se Živi zid uključio u zaštitu nemoćnih građana koje je država prepustila ulici. Gdje mi to, u stvari živimo, jer je očito da je na djelu najcrnji neoliberalizam i vlast banaka kakvu su Amerikanci izvanredno uspjeli implementirati u EU?
Bankarska vlast je anacionalna i amoralna, a njezin utjecaj je toliko suptilan i skriven da većina ljudi to nije u stanju percipirati. Ovdje se radi o nečemu iza neoliberalizma, a nazvat ću to hiperkapitalizam. Nema bitne razlike jer oba ta sustava su kreditna. Bankari su stavili marionetske političare i marionetske kreditne stranke kao diverziju i kroz medije koje posjeduju guraju uvijek svoje kandidate bez obzira koliko bedaste i besmislene programe imali. Manipulatori uvijek ostanu neizloženi i vladaju iz sjene. Živi zid je tu da napada njih, a ne da napada druge stranke ili da se prepucava oko sporednih pitanja. Mi tražimo promjenu sustava iz sadašnjeg kreditnog u nekreditni, a ne samo puku promjenu još jedne bankarske marionetske vlade, trenutačno „lijeve“. Vlade se mijenjaju, ali program koji provode ostaje isti. To je program poniženja i otimačine imovine i prava stanovništva te preuzimanje prostora, izvora i javnih dobara Republike Hrvatske. Hrvatska jedva ima elemente države, a vladavina prava postoji samo za lokalne šerife i moćnike te birokrate. Državne institucije pretvorile su se u legla za primanje nadnica što se sjajno vidi kad izbije neka kriza poput zadnjih poplava.
Prošle godine španjolska je vlada zaustavila deložacije na dvije godine dok je talijanska vlada, zbog velikog broja samoubojstava odlučila da porezna agencija Eqitalia neće moći pokretati ovrhe nad prvom nekretninom, ako je vlasnik dužan manje od 120 tisuća eura, uz što su dužnici dobili priliku podmiriti svoje obveze na rok od deset godina. Hrvatska nije poduzela ništa. Osim predsjednika Josipovića koji je u ožujku preložio 20 mjera za olakšanje dužničke krize, je li itko iz Vlade pokrenuo pitanje deložacije i promjene Ovršnog zakona?
Bilo je nekih pomaka u Španjolskoj i Italiji, ali tek nakon što su vlade bile prisiljene na te ustupke. Moje kolege su bili kod gospodina Josipovića u čak dva navrata i Predsjednik je upozoren na problem deložacija i ovrha te o tome što ih uzrokuje. Odgovorio je kako je on došao provesti određen program i da ne može izvan toga.
Ne možete očekivati da će politički establišment, bilo Predsjednik, bilo Vlada nešto promijeniti jer to nije njihova volja što provode. Oni su najamnici i provode diktate koje dobiju. Oni su plaćeni da rasele, osiromaše i opljačkaju zemlju i taj posao će obavljati.
Nije problem u Ovršnom zakonu, već u Zakonu o Hrvatskoj narodnoj banci kojime je Hrvatskoj oduzeta monetarna vlast i cijelo stanovništvo bačeno u dužničko ropstvo.
O privatizacijskim greškama i pljačkama HDZ-a sve znamo, no što kažete na žalosnu činjenicu i da tzv. „lijeva vlast“ , odnosno Kukuriku koalicija široko otovrila vrata neoliberalizmu, privatiziaciji državne imovine, a otkrivamo i sve više financijskih afera. Štoviše, Kukuriku koalicija je donijela najgori Zakon o radu ikada s neograničenim ovlastima poslodavca, a deložacije ih uopće ne zanimaju? Postajemo li nacija prosjaka?
Postajemo deložnacija, nacija deložiranih, jer ovršni stroj svakim ovršnim zakonom ubrzava i deložacije su svakodnevne. I HDZ-ova vlada i SDP-ova vlada ili neka treća vlada OraH-a ili Laburista provodila bi istu politiku jer se radi o najamnicima koji provode diktate bankarske vlasti. Nitko od njih ne dovodi u pitanje kreditni sustav u kojem smo zarobljeni, a koji pretpostavlja podređenost države i društva bankama pa čak niti najočitiji dio tog sustava, a to je gubitak monetarnog suvereniteta i pretvaranje Hrvatske narode banke iz središnje banke u mjenjačnicu. Ovo zadnje im svakodnevno iskače u oči kad se bave deficitom proračuna, ali do danas ignoriraju problem, unatoč čestim upozorenjima Živog zida i dijela ekonomista.
Program pristupa Europskoj uniji kojeg se neupitno i dogmatski drže samo potpomaže deložacije jer EU nije udruženje naroda, već bankara i birokrata.
Gdje završavaju deložirani?
Obitelji koje se nama jave u pravilu ne budu deložirane, ali ako do deložacije dođe ponudimo im prikladan smještaj. Ljudi koji budu deložirani u tajnosti završe u podstanarstvu ili napuste zemlju. Neki završe i na ulici ako nemaju novca za podstanarstvo.
Jedna od vaših zadnjih akcija najavljuje obranu kuće ratnog vojnog invalida Nenada Medaka u Metkoviću kojemu se OTP banka ubilježila na kuću samo zato jer je bio jamac prijatelju koji nije otplaćivao rate. Štoviše, postupak je i nezakonit jer je na dokumentu banke otkriven krivotvoren je potpis Nenada Medaka kojim je on postao solidarni dužnik što mu je bez njegova znanja promijenilo status u postupku čime on za neotplaćivanje kredita sada jamči svojom imovinom, dakle i kućom, a još je zanimljivije da je isti potpis ovjeren kod kod javnog bilježnika, premda Nenad nikada ništa takvo nije potpisao. Slučaj je obitelj prijavila Džavnom odvjetništvu i policiji gdje im je rečeno „da jedino mogu podići privatnu tužbu protiv nepoznatog počinitelja“, ali kako se to dogodilo 1997. godine, sve je palo u zastaru. Što reći?
Divlji zapad, kako sam ranije rekao. Ovakvih slučajeva ima koliko želite: od toga da se krivotvore i brišu potpisi i pečati, od toga da se gube dokumenti po sudskim pisarnicama pa do toga da postupke vode mrtvi ljudi i da su sankcionirane osobe koje uopće nisu stranke u postupku.
Državno odvjetništvo rado odbacuje prijave i ne želi goniti po službenoj dužnosti. Mnogo im je jednostavnije ograditi se i prepustiti građanima da ulaze u duge, skupe privatne procese protiv zaštićenih sinekura s upitnim ishodom. Ovakvi apsurdi su nekim sucima potpuno u redu.
Ovom cijelom cirkusu može se stati na kraj jedino politički, odnosno promjenom štetnih zakona i donošenjem zakona o lustraciji koji bi doveo do toga da zaposlenici Državnog odvjetništva napokon počnu raditi ono za što cijelo vrijeme primaju plaće – progoniti kriminalce.
Pokazuju li svi slučajevi i potpun izostanak solidarnosti i potpunu bešćutnost državnog aparata čiji su saborski zastupnici besramno preplaćeni?
Apsolutno. Najveći danak koji plaćamo jest otuđenje ljudi jednih od drugih što dovodi do bolesti društva. Vlada nedostatak povjerenja, solidarnosti i klima u kojoj prevladva mišljenje da se tu ništa ne može. Mediji, gotovo u potpunosti u vlasništvu banaka, podržavaju i potiču ovakvo raspoloženje i demoraliziraju društvo. Živi zid upravo vraća i oživljava solidarnost kao potporni stup društva. Nada je u mladim ljudima.
Što sve zakonski treba učiniti da se zaustave deložacije ljudima koji su ostali bez posla i ne mogu vraćati dugove?
Prvo i osnovno, treba dokinuti sve zakone o HNB-u od 1994. godine pa do danas te vratiti monetarnu vlast u ruke države. Ovršni zakoni ili Zakon o obveznim odnosima koji propisuje valutnu klauzulu samo su posljedice problema kunske besparice i tu nema nikakvog pravog rješenja. Jednostavno nema novca kojim bi se vratili dugovi kako bi se ljudi i firme izvukli i nikakva preraspodjela novca tu ne može pomoći – to je problem stvaranja novca i dugova, odnosno rada Hrvatske narodne banke. Parlamentarne stranke uporno ponavljaju kriva rješenja i njihove politike će dovesti do uništenja našeg naroda, njegove kulture i jezika te bogate prošlosti.